PISjournal – Nakon nedavne agresije cionističkog entiteta na Islamsku Republiku Iran i nakon kratke epizode eskalacije između Irana i SAD-a, kada su napali iranska nuklearna postrojenja, a Iran odgovorio raketiranjem ključne američke baze u Kataru, Saudijska Arabija, kao jedan od ljubimaca Washingtona na arapskom poluotoku, našla se na jednoj strateškoj raskrsnici.
Bitno pitanje koje muči saudijske vladare i kreatore vanjske politike jeste: Za koju stranu da se opredijele? Američka ili iranska? Obje imaju svoje strateške prednosti za saudijsku kraljevinu.
Posljednjih nekoliko godina, Saudijci su pokušali ublažiti svoju agresivnu vanjsku politiku iz prošlosti, koja se prvenstveno očitovala u ratu protiv Jemena, kada su lično bili odgovorni za najveću humanitarnu katastrofu u svijetu i sada nastoje da se pokažu kao spretan akter sposoban da kontroliše mogući haos u regiji. Međutim, kako je regionalna atmosfera u posljednje vrijeme na rubu šireg sukoba, a neka izvještaji ukazuju na skrivenu ulogu nekih zemalja u podršci operacijama protiv Irana, ta slika postaje sve teža za prikazivanje.
S jedne strane, odnosi saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana s vladom američkog predsjednika Donalda Trumpa jedan su od stupova aktivne vanjske politike Rijada, a s druge strane, postupno poboljšanje odnosa s Teheranom nakon sporazuma o približavanju Rijada i Teherana iz 2023. godine, postignutog uz posredovanje Kine, obećava novo doba mirnog regionalnog suživota. Međutim, sve veća mogućnost vojnog sukoba približava arapsko kraljevstvo tački „prisilnog izbora“; izbora u kojem je održavanje ravnoteže između strateških interesa i izbjegavanja posljedica sveopćeg rata postalo težak zadatak za saudijsku politiku.
Sada se postavljaju temeljna pitanja: Koje ciljeve ima Saudijska Arabija u odnosu na ovu krizu koja se razvija? Koji su izazovi pred njom? Može li Kraljevina održati balans u svojoj politici i u odnosima s velikim akterima poput Irana, SAD-a, Kine i Rusije?
Krhka pozicija saudijske kraljevine: između starog saveznika i bliskog susjeda
Nakon sporazuma s Iranom iz 2023. godine, odnosi dvaju zemalja ušli su u novu fazu koju karakteriziraju međusobni diplomatski posjeti i ponovno otvaranje diplomatskih predstavništava. Nakon što nije uspjela ispuniti ciljeve svoje agresivne politike u Jemenu i Libanonu te drugim regijama, Saudijska Arabija od 2023. godine kreće u deeskalaciju regionalnih neprijateljstava i kretanje prema stabilnosti kako bi ostvarila svoj ambiciozni plan Vizija 2030, shvaćajući ekonomske i sigurnosne posljedice kontinuiranih napetosti u Perzijskom zaljevu.
Međutim, tokom istog razdoblja, konkurencija iza kulisa nastavila se u drugačijem obliku sa saudijskim miješanjem u krize u Siriji, Libanonu i Iraku, gdje Iran ima dubok utjecaj. Na primjer, Rijad, u skladu sa SAD-om i izraelskim režimom, vrši snažan pritisak na libanonsku vladu da razoruža Hezbollah.
Međutim, prošlog mjeseca izraelska i američka agresija na Iran te iranski odgovor raketama i dronovima ozbiljno su zaoštrili regionalnu atmosferu. U međuvremenu, izjave iranskih vojnih zapovjednika koji su rekli da neke zemlje u regiji nisu ostale neutralne i da su agresorima pružile obavještajne podatke te zračni prostor za napad na Iran privukle su pozornost promatrača Saudijskoj Arabiji, posebno zato što se nijedna zemlja ne imenuje. Šutnja Rijada doprinosi tihoj i nezvaničnoj optužbi.
Pokušaj balansiranja između dvije strane ili tajna podrška Izraelu i SAD-u?
Vanjska politika Saudijske Arabije suočena s iransko-američkom krizom jasno odražava pokušaj održavanja osjetljive ravnoteže.
Posljednjih godina Rijad je pokušavao prikazati sliku neutralne zemlje sposobne igrati posredničku ulogu. Posjet iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija Rijadu nakon sudjelovanja na summitu BRICS-a u Brazilu u srijedu i razgovori između saudijskog ministra obrane Khaleda bin Salmana i načelnika Glavnog stožera iranskih oružanih snaga general-bojnika Abdolrahima Mousavija znakovi su volje obje strane da ojačaju diplomatske odnose.
Međutim, čini se da je saudijski pogled na iranski slučaj negdje između pritiska i prilike. S jedne strane, svaki izravni sukob između Irana i SAD-a ili izraelskog režima te eskalacija krize u Perzijskom zaljevu ugrožava protok energije, ekonomska ulaganja u ambiciozne projekte Vizija 2030 i unutrašnju stabilnost Saudijske Arabije. S druge strane, ukoliko dođe do slabljenja Osovine otpora, čemu se Saudijci u suštini i nadaju, predvođene Iranom zbog agresivne i neobuzdane politike Trumpa i Netanyahua moglo bi, prema nekima u Rijadu, otvoriti prostor Saudijskoj Arabiji za regionalno manevriranje i jačanje položaja kao sunitske sile.
No, s druge strane priče, postoje i izvještaji koji pokazuju da su tokom nedavnih napada na Iran, neki radarski i nadzorni sustavi smješteni u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva – od kojih je Saudijska Arabija jedan od najvažnijih – dostavljali podatke Izraelu i SAD-u. Iako do sada nije objavljen službeni dokument o tome, dugogodišnje sigurnosno partnerstvo između Rijada i Washingtona jača takvu teoriju. Teheranski dužnosnici također su govorili o ulozi arapskih zemalja u stvaranju štita za Izrael od iranskih projektila tokom operacija True Promise I i II prošle godine.
Saudijski strateški ciljevi
Saudijska Arabija dobro zna da će se svaki iransko-američki vojni sukob velikih razmjera automatski proširiti te da sigurnost i ekonomija kraljevstva, uključujući i naftu, mogu biti na iranskoj meti, a to će donijeti višestruku štetu, a jedna od njih jeste ugrožavanje stranih investicija u saudijske projekte poput mega projekta NEOM. Napadi na saudijski naftni Aramco 2019. godine još su uvijek nisu pali u zaborav.
Pogledajmo i saudijski stav prema Kini i Rusiji. Saudijska Arabija je posljednjih godina poduzela važne korake kako bi diverzificirala svoje strateške partnere i pridružila se bloku BRICS. Svaka otvorena podrška agresivnoj politici SAD-a u regiji mogla bi oslabiti ugled Rijada kod Pekinga i Moskve.
Izazovi pred Rijadom
Politika hodanja po tankoj žici između velikih aktera, iako izgleda racionalno, suočava se s nizom temeljnih izazova:
1. Ako Teheran zaključi da je Saudijska Arabija igrala obavještajnu ili odbrambenu ulogu u nedavnim napadima, odnosi između dvaju zemalja brzo će se pogoršati. U takvom slučaju, ne samo da će nedavni sporazumi biti neučinkoviti, već bi se scenarij zračne baze Al-Udeid mogao ponoviti u Saudijskoj Arabiji. Napadom na američku zračnu bazu Al-Udeid u Kataru nekoliko sati prije primirja, Iran je pokazao da neće kompromitirati svoje sigurnosne crvene linije i da će brzo i snažno odgovoriti.
Iz perspektive Washingtona, Saudijska Arabija je ključni saveznik u obuzdavanju Irana. Ako zauzme neutralan ili konzervativan stav, Washington će vjerovatno upotrijebiti političke i sigurnosne poluge pritiska protiv Rijada, uključujući smanjenje prodaje oružja, vojne podrške ili čak manje diplomatskog angažmana. Trenutno postoje znakovi da Washington traži ulogu Rijada u otvaranju vrata dijalogu s Teheranom, ali s obzirom na rastuće nepovjerenje Irana prema Trumpovom SAD-u, koji su dali zeleno svjetlo izraelskom vojnom napadu tokom pregovora i izravno intervenirali u sukob udarima na tri iranska nuklearna postrojenja, ne čini se da Rijad može poduzeti učinkovit korak u rješavanju sukoba. Međutim, iz perspektive Washingtona, Saudijska Arabija mora kontrolisati sve negativne posljedice rata, posebno kada je riječ o cijenama nafte.
Povećanje rizika u Perzijskom zaljevu:
Svaki novi sukob u regiji, posebno oko Hormuškog tjesnaca, može poremetiti sigurnost plovidbe i izvoza saudijske nafte. Saudijski vladari svjesni su da bi takav scenarij bio katastrofalan za njihovu ekonomiju.
Budućnost iranske politike i strateško strpljenje
Teheran još nije izravno odgovorio na dvosmislene stavove nekih regionalnih zemalja, uključujući Saudijsku Arabiju, te je pokušao održati atmosferu diplomatije sa svojim susjedima u okviru politike strateškog strpljenja. Međutim, ta politika nije neograničena.
Ako se dokaže da regionalne zemlje igraju ulogu u antiiranskim operacijama, Iran bi mogao poduzeti mjere koje se kreću od eksplicitnih upozorenja do operativnih mjera.
Iran djeluje oprezno jer ne želi da napetosti sa Saudijskom Arabijom naruše njegove regionalne diplomatske projekte. Međutim, iskustvo Teherana u vanjskoj politici pokazalo je da odlučno koristi opcije odvraćanja kada mu se prijeti.
Strateška preporuka
Konačno, treba reći da se Saudijska Arabija sada nalazi u osjetljivoj i odlučujućoj situaciji. Slijepo slaganje s uglavnom destabilizirajućom američkom politikom u regiji može izazvati zadovoljstvo Washingtona kratkoročno, ali dugoročno će uništiti regionalni kredibilitet Rijada šteteći novim i rastućim vezama s Teheranom.
Politika izbora Saudijske Arabije nije pasivno balansiranje. Umjesto toga, Rijad bi se trebao odreći izraelskih i američkih vojnih akcija protiv Irana, pridružiti se BRICS-u u osudi Izraela i SAD-a te krenuti putem deeskalacije s Osovinom otpora. To bi trebala biti osnova za redefiniranje regionalne politike Kraljevine.
Ekskluzivno PISjournal
