PISjournal – S eskalacijom sukoba između Saudijske Arabije i jemenskog pokreta otpora Ansarullah, rat je ušao u novu fazu, pri čemu njegovo glavno obilježje više nije vojno, već ekonomska infrastruktura. Zapravo, vitalne arterije Saudijske Arabije postale su glavno poprište obnovljenog sukoba.
Pojačani raketni i napadi bespilotnim letjelicama na energetska postrojenja te najava pomorske blokade Saudijske Arabije u Crvenom moru pokazuju da Ansarullah prebacuje pritisak s vojnog na ekonomsko područje. To otvara pitanje: dokle će se protegnuti sljedeća jemenska iznenađenja i koje bi se nove mete mogle naći na popisu ciljeva?
Saudijske rafinerije nafte, izvozni terminali, luke na Crvenom moru, mreže naftovoda, elektrane, međunarodne zračne luke i logistička čvorišta sada su svi na nišanu Sane. Poruka je jasna: što se dulje nastavlja blokada Jemena, to će popis ciljeva u Rijadu biti širi. Upravo je na to upozorio Mohammed Ali al-Houthi, visoki dužnosnik Ansarullaha, kada je rekao da će, što rat sa Saudijskom Arabijom bude dulje trajao, Jemenci postajati sve snažniji.
Dosad saudijski napadi nisu uspjeli promijeniti ravnotežu odvraćanja u korist Rijada, a glavni razlog svodi se na temeljnu neusklađenost gospodarske strukture.
Nakon godina rata, Jemen je razvio otpornost na napade na infrastrukturu kakvu Saudijska Arabija jednostavno ne može dostići. Njegovo gospodarstvo manje se oslanja na složene, krhke sustave, a više na poljoprivredu, izvoz minerala i domaću proizvodnju, dok su obrasci potrošnje i razlike u načinu života, zajedno s nepokolebljivom voljom stanovništva da svim sredstvima prekine blokadu, stvorili društvo izgrađeno za izdržljivost. Saudijska Arabija, nasuprot tome, ovisi o razgranatoj mreži naftne, industrijske, lučke i prometne infrastrukture, a ta je ranjivost dodatno naglašena u asimetričnom sukobu.
Unutar te mreže geografska koncentracija saudijskih kapaciteta za preradu nafte posebno se ističe kao kritična. Kraljevina raspolaže s približno 3,3 milijuna barela dnevnog kapaciteta prerade, koncentriranih u samo četiri glavna čvorišta. Ako Ansarullah uspije istodobno pogoditi više točaka te mreže, uz održavanje svoje pomorske blokade u Crvenom moru, pritisak na saudijski izvoz energije i šire gospodarstvo eskalirao bi daleko iznad razine taktičke štete, pretvarajući rat u natjecanje u kojem će gospodarska otpornost, a ne vojna vatrena moć, odlučivati o sljedećem tijeku događaja.
U najnovijem poglavlju ovog neravnopravnog rata između Saudijske Arabije i Jemena, napad na rafineriju Jazan ponovno je istaknuo ranjivost saudijske energetske infrastrukture. Satelitske snimke objavljene nakon napada pokazuju da vatra i dalje gori u dijelovima ovog energetskog postrojenja te da se gust dim uzdiže prema nebu. Reuters je izvijestio da je naftni div Aramco stavio izvan pogona rafineriju Jazan kapaciteta 400.000 barela dnevno nakon napada Ansarullaha. Dijelovi postrojenja, uključujući pogon za ukapljivanje plina i spremnike za skladištenje, oštećeni su, pa su radovi na popravku još uvijek u tijeku. Aramco navodi da se očekuje povratak rafinerije u rad do 15. avgusta.
Kako se ovaj rat bude intenzivirao u danima koji dolaze, prikaz saudijske mreže rafinerija i njihove geografske raspodjele pruža najjasniji uvid u to koliko je naftna infrastruktura kraljevine doista izložena.
Saudijsko naftno usko grlo na istoku
Istočna Saudijska Arabija srce je naftnog carstva kraljevine, dom njezinih najvećih naftnih polja, prerađivačkog kompleksa Abqaiq te rafinerija SATORP i SASREF, nanizanih duž obale Perzijskog zaljeva. To je kralježnica saudijske proizvodnje sirove nafte, a svaki poremećaj ovdje pogađa izvoz i prihode ondje gdje najviše boli.
Među tim postrojenjima rafinerija Ras Tanura zauzima posebno mjesto. S kapacitetom od 550.000 barela dnevno, ona je najstarija i najveća rafinerija u kraljevini, proizvodeći velik dio benzina, dizela, mlaznog goriva i tekućina prirodnog plina u zemlji. Opslužuje ne samo domaće tržište nego predstavlja i veliko izvozno čvorište za azijske kupce. To je čini glavnom metom, a Jemen je jasno dao do znanja da će svojim projektilima dugog dometa i bespilotnim letjelicama gađati upravo takvu stratešku infrastrukturu.
SATORP, s kapacitetom prerade od 460.000 barela dnevno, jedna je od najmodernijih rafinerija na svijetu, koja se opskrbljuje saudijskom teškom sirovom naftom. Smještena je u Jubailu i zajednički je projekt Aramca i TotalEnergiesa. Zračna udaljenost od Sane iznosi između 1.350 i 1.450 kilometara, što je unutar dometa projektila Ansarullaha.
Tu je i rafinerija SASREF, također u Jubailu, koja prerađuje 305.000 barela dnevno i proizvodi goriva s ultra niskim sadržajem sumpora koja zadovoljavaju europske ekološke standarde. Njezin položaj, na krajnjem istočnom rubu kraljevine, znači da bi za njezino gađanje bili potrebni projektili i bespilotne letjelice dugog dometa. No, teoretski gledano, nije izvan dosega sposobnosti koje Jemen tvrdi da posjeduje.
Rafinerijsko središte na obali Crvenog mora
Na zapadnoj obali Saudijske Arabije, uz Crveno more, nalaze se rafinerijski kompleksi Yanbu, YASREF, SAMREF i Rabigh, s ukupnim kapacitetom od približno 1,5 milijuna barela dnevno, što čini gotovo polovicu ukupnog kapaciteta prerade u kraljevini.
Za razliku od istočnih postrojenja, ove rafinerije nisu smještene u blizini naftnih polja. Umjesto toga, ovise o naftovodu istok–zapad za opskrbu sirovom naftom, zbog čega je taj pravac apsolutno ključan. A prema riječima glasnogovornika jemenskih oružanih snaga Yahye Sareeja, taj je naftovod pogođen u ponedjeljak. Medijski izvještaji i satelitske snimke pokazuju da je protok sirove nafte od tada zaustavljen.
Među tim zapadnim postrojenjima rafinerija SAMREF u industrijskom gradu Yanbuu ističe se kao veliko središte za preradu i izvoz naftnih derivata na svjetska tržišta, zahvaljujući svom položaju na obali Crvenog mora. Južnije se nalazi rafinerija Rabigh, sjeverno od Jeddaha, koja prerađuje približno 400.000 barela dnevno te je ujedno jedan od najvećih petrokemijskih kompleksa kraljevine. Njezina udaljenost od Sane, oko 1.050 kilometara, stavlja je čvrsto unutar operativnog dometa jemenskih projektila dugog dometa i bespilotnih letjelica.
Sama rafinerija Yanbu, s kapacitetom od 220.000 barela dnevno, ključni je dobavljač goriva za domaće tržište Saudijske Arabije. Nalazi se oko 1.000 kilometara od Sane, što je geografska činjenica zbog koje se posljednjih godina više puta našla na popisu ciljeva Ansarullaha. Najnoviji primjer dogodio se u subotu, kada su Aramcova postrojenja u Yanbuu pogođena balističkim projektilima i bespilotnim letjelicama, što je još jednom pokazalo da energetska infrastruktura na obali Crvenog mora nipošto nije sigurna od prijetnje.
Tu je i rafinerija u Rijadu, u središtu zemlje. Iako je njezin kapacitet manji od velikih obalnih kompleksa, njezin položaj u glavnom gradu daje joj stratešku važnost. U potpunosti je u vlasništvu Aramca i nalazi se oko 950 kilometara od najbliže granice s Jemenom te približno 1.200 kilometara zračnom linijom od Sane. Ta udaljenost sugerira da bi, ako se napetosti dodatno pojačaju, i ovo postrojenje moglo pasti unutar dometa jemenskih oružanih snaga.
Južna nafta unutar dometa Ansarullaha
Na jugu Saudijske Arabije rafinerija Jazan jedan je od najnovijih i najvažnijih energetskih projekata ove zemlje. Osim proizvodnje benzina, dizela s niskim sadržajem sumpora, p-ksilena i drugih naftnih nusproizvoda, povezana je s integriranom elektranom snage 3,8 gigavata. Elektrana opskrbljuje električnom energijom rafineriju, okolnu industriju i milijune potrošača. Značaj Jazana ne leži samo u njegovom kapacitetu prerade, već i u namjenskoj luci, postrojenjima za proizvodnju vodika, petrokemijskim kompleksima i logističkoj infrastrukturi, koji ga čine jednim od najvažnijih energetskih čvorišta Saudijske Arabije.
Posljednjih godina smatralo se da je Saudijska Arabija, širenjem svojih rafinerija i izvoznih terminala duž obale Crvenog mora, prekinula svoju ovisnost o Hormuškom tjesnacu. No stvarnost je znatno nesigurnija: kraljevina je jednostavno zamijenila jedno usko grlo s nekoliko njih. Dok je njezin izvoz nafte nekoć prvenstveno ovisio o tome da Hormuški tjesnac ostane otvoren, Rijad se sada oslanja na četiri istodobne kritične točke: sam Hormuški tjesnac, naftovod Istok–Zapad, rafinerijski pojas Yanbu–Rabigh–Jazan i pomorski pravac Crveno more – Bab el-Mandeb. Poremećaj na bilo kojoj od tih arterija može izazvati posljedice u cijelom lancu izvoza energije.
Zbog toga procjena saudijskog izvoznog kapaciteta ne može stati na brojkama dnevne proizvodnje sirove nafte. Operativno stanje ta četiri uska grla ono je što uistinu određuje stabilnost izvoza kraljevine i, posljedično, njezinu ulogu na globalnom energetskom tržištu. U normalnim okolnostima ta mreža pruža razumnu razinu fleksibilnosti. Međutim, ako bi dvije ili više tih točaka bile pogođene istodobno, posljedice bi se proširile daleko izvan običnog pada proizvodnje ili isporuka. Takav bi scenarij poremetio cijeli opskrbni lanac, kako za sirovu naftu tako i za rafinirane proizvode, a udarni bi se valovi vrlo brzo prenijeli na svjetska tržišta.
Ansarullah je i ranije napadao saudijsku energetsku infrastrukturu. Tijekom rata, osobito u rujnu 2019., jemenske oružane snage izvele su niz napada na postrojenja Aramca, od kojih je najznačajniji bio napad na postrojenja Abqaiq. Taj je napad, iako privremeno, zaustavio gotovo polovicu saudijske proizvodnje nafte, iz proizvodnje izbacio milijune barela kapaciteta, izazvao dotad nezabilježen šok na svjetskim tržištima i trenutačno podigao cijene nafte.
Nakon toga, sve do uspostave krhkog primirja, Aramcova postrojenja više su puta bila gađana projektilima i bespilotnim letjelicama.
U tom kontekstu, istodobno izbacivanje iz pogona glavnih saudijskih rafinerija predstavlja jedan od najpesimističnijih scenarija za globalna energetska tržišta. Zaustavljanje rada tih postrojenja ne bi samo smanjilo izvoz sirove nafte, već bi ozbiljno poremetilo proizvodnju benzina, dizela, mlaznog goriva, ukapljenog naftnog plina i drugih rafiniranih proizvoda.
Unutar same kraljevine posljedice bi bile goleme: cestovni i zračni promet, elektrane, petrokemijska industrija te opskrbni lanci za osnovne životne potrepštine našli bi se pod snažnim pritiskom.
No posljedice se ne bi zaustavile na granicama Saudijske Arabije. Kraljevina je jedan od najvećih svjetskih izvoznika rafiniranih naftnih proizvoda u Europu i Aziju. Manjak od nekoliko milijuna barela dnevno rafiniranih proizvoda stvorio bi prazninu koja se ne bi mogla brzo nadoknaditi. Rezultat bi bio nagli rast cijena sirove nafte i rafiniranih proizvoda, povećanje troškova petrokemijske industrije, veći računi za energiju u zemljama uvoznicama, rast inflacijskih pritisaka i povećan rizik od globalne recesije.
Wall Street Journal je u utorak u izvješću naveo da je istodobni poremećaj protoka nafte kroz Hormuški tjesnac i Bab el-Mandeb uklonio gotovo četvrtinu svjetske opskrbe naftom s tržišta. Iz te perspektive, svaki veliki poremećaj u saudijskoj mreži rafinerija i izvoza nije samo domaće ili regionalno pitanje; on ima potencijal prerasti u međunarodnu krizu energetskog tržišta s globalnim posljedicama.
Ekskluzivno PISjournal
