Abd al-Nasir Nourzad Afganistan u sjeni
PISjournal-Afganistan, u metežu nadmetanja između velikih sila, uz geografska ograničenja i političku nestabilnost, uvijek je bio podložan neizbježnim posljedicama tih nadmetanja. Indija i Pakistan dva su izvora napetosti u Afganistanu.
Obje zemlje imaju sigurnosno razmišljanje koje se temelji na strateškoj dubini i to je razmišljanje stvorilo tlo za sigurnosno nadmetanje i opsežnu upotrebu posrednika na području Afganistana. Sa aspekta sigurnosnih i geopolitičkih teorija, Afganistan se smatra mjestom susreta sigurnosnih pojaseva i regionalnih geopolitičkih središta.
Geopolitička razgraničenja su zapravo ograničenja koja mogu garantirati stabilnost i sigurnost ili obrnuto u Afganistanu. Budući da se većina sigurnosnih interakcija i geostrateških strategija odvija u geopolitičkoj sferi južnog i sjevernog Afganistana, manje više se raspravlja o njihovom utjecaju na stanje u Afganistanu. Na taj utjecaj u jeku velikih povijesnih događaja i nadmetanja regionalnih i globalnih sila utiče takozvani fenomen „strateške dubine“, koji je osigurao preduvjete za eskalaciju geopolitičkih kriza. Zato što su dva geopolitička središta Južna i Središnja Azija, koje graniče s Afganistanom, vrući izvor napetosti i nadmetanja između sustava moći i sigurnosti, čije se objektivno tlo učvrstilo u Afganistanu.
Afganistan, u zbrci nadmetanja između velikih sila, uz geografska ograničenja i političku nestabilnost, uvijek je bio podložan neizbježnim posljedicama tih nadmetanja. Indija i Pakistan dva su izvora napetosti u Afganistanu. Obje zemlje imaju sigurnosno razmišljanje utemeljeno na strateškoj dubini i to je razmišljanje stvorilo tlo za sigurnosno nadmetanje i opsežnu upotrebu posrednika na području Afganistana. Pakistan dubokim strateškim pogledom, oslanjajući se na ovo strateško mišljenje, pokušava osigurati povoljne uvjete za pitanje granice Durand, sigurnosno pitanje očuvanja sigurnosne pozadine u Afganistanu u slučaju izbijanja rata s Indijom, te ekonomsko pitanje kao što je pristup jeftinim mineralnim resursima u srednjoj Aziji i marketing u tim zemljama.
Iz nešto drugačije perspektive, Indija u tim nadmetanjima pokušava, s jedne strane pobijediti povijesnog rivala Pakistan i prilagoditi sigurnosno okruženje svojoj sigurnosnoj doktrini, a s druge strane osigurati pristup resursima srednjoazijskih zemalja. Kina na sjeveroistoku Afganistana gleda smirenim, ali strateškim pogledom na geografiju Afganistana, za koji se očekuje da će se, nakon povlačenja Amerike iz ove zemlje, pretvoriti u vidljiviju političku, ekonomsku, pa čak i vojnu prisutnost.
Kina, u ovom strateškom razmišljanju vidi tri faktora kao razlog svoje jače prisutnosti u Afganistanu; prvo, rastući trend ekstremizma koji je u porastu nakon dolaska talibana na vlast, a pokazuje da je Afganistan postao sigurno utočište za multinacionalne teroriste. Drugo, ekonomski pogled koji je glavna linija djelovanja Kine u njenim interakcijama s drugim zemljama. Osim upiranja pogleda u afganistanske rudnike, Kina ima strateški pogled na usklađivanje mega projekta „Jedan pojas, jedan put“.
Bez sumnje, ako se u Afganistanu ne osiguraju stabilnost i sigurnost i ne daju značajne sigurnosne garancije za nepostojanje sigurnosnih izazova na sjevernim granicama Afganistana koji utječu na sigurnost zemalja srednje Azije kroz koje ovaj projekt prolazi, usklađivanje ovog mega projekta će zadati mnogo glavobolje. Treće, Za Kinu, koja ima liderski pogled na međunarodni sustav i Aziju smatra svojom budućom sferom utjecaja, Afganistan bez vidljive političke prisutnosti Kine bit će daleko od strateške logike.
Razumijevanjem ova tri elementa, Kina nastoji sačuvati tu prisutnost u određenim okvirima i uzimajući u obzir politička i sigurnosna ograničenja u budućnosti, jer se proces regionalnih promjena ubrzao između Južne Azije, Srednje Azije i Zapadne Azije ubrzao nakon ponovne uspostave talibana. Stiče se dojam da su geopolitička nadmetanja dobila sve više dimenzija i dubine, a različita razgraničenja u svakom od tih područja odredit će sudbinu nadmetanja i nove geopolitičke forme u velikim igrama velikih sila. Također, put promjena jasno pokazuje transformaciju starih granica i formiranje novih granica.
Tri scenarija se mogu dogoditi u srcu ove geopolitičke zavrzlame, uzimajući u obzir geopolitičku imaginaciju svakog aktera u interakciji sa stvarnošću zvanom Afganistan pod kontrolom Talibana, a to su: a) formiranje trokuta sigurnosno-ekonomskih partnera Kine, Rusije i Irana pod okriljem afganistanske slagalice; b) intenziviranje regionalnih sporova s nadmetanjem Irana, Pakistana i intervencijom transregionalnih aktera, posebno Indije, Turske i arapskih zemalja; c) pomirenje Irana i Afganistana uz formiranje saveza Pakistana, Rusije i Kine u konkurenciji sa Zapadom.
Ta nova geopolitička razgraničenja odredit će sudbinu regije i njezinih aktera u narednoj deceniji kada se radi o globalnim interakcijama. Prema tome, od tri moguća scenarija gotovo je nevjerovatan scenarij svrstavanja Irana, Rusije i Kine, manje je vjerovatan scenarij pomirenja Irana i Afganistana u nadmetanju Zapada s Rusijom i Kinom, a veću vjerovatnoću ima scenarij intenziviranja nadmetanja između Irana i Pakistana i regionalnih saveznika. Treba imati na umu da je povlačenjem Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika iz Afganistana stvoren teren za veći prodor i utjecaj Kine u regiji, a ukoliko je Kina sklona ući u projekat TAPI, špekulacije ukazuju na moguće izbacivanje Indije iz ovog golemog projekta u regiji; u tom će slučaju indijski trag u jednačinama vezanim uz Afganistan biti slabiji nego prije, a prirodno, osiguranje regionalnih interesa ove zemlje će se suočiti s ozbiljnim izazovom.
Jer je konstrukcija geopolitičkog oblika Afganistana dotjerana na takav način da je, s jedne strane, izvor ekonomskih i životnih koristi za Afganistan i dotične zemlje, a s druge strane, izvor je sigurnosnih napetosti i vojne strategije između tih zemalja.
Zemlje srednje Azije suočavaju se s tri velika izazova uprkos neuspjeha u uspostavljanju jednog snažnog političkog sustava: separatizmom, trgovine drogom i vjerskim ekstremizmom.
I Afganistan je za ovu zemlju stvorio povoljne uvjete za eskalaciju kriza izazvanih trgovinom drogom i vjerskim ekstremizmom, a može doći i do jačanja separatizma na ovom području. Zajedničke mogućnosti iskorištavanja ekonomskih resursa i ekonomski projekti kojima Afganistan može biti most između srednje i južne Azije čine objektivne uvjete ove deeskalacije napetosti povoljnima, ali južna osovina, s intenziviranjem sigurnosnog nadmetanja, čini primjenu ovih uvjeta gotovo nemogućim.
Ukoliko je Afganistan i dalje dio geopolitičke slagalice SAD-a i NATO-a, u tom slučaju će regija Afganistana se pretvoriti u žarište novih sukoba u graničnom području srednje Azije, južne Azije i zapadne Azije te području Kine, što će, kao prvo, predstavljati izravnu prijetnju Iranu, a u narednom koraku i Rusiji i Kini. Ova geopolitička rupa bit će žarište krvavog sigurnosnog nadmetanja na području Afganistana. Današnji Afganistan, koji nema stratešku viziju prema tim zemljama nije bio u stanju iskoristiti svoju nacionalnu moć za formiranje jednog ustrojenog saveza i geopolitičkog svrstavanja sa zemljama izloženim sukobu. Afganistan u sjeni Afganistan u sjeni Afganistan u sjeni Afganistan u sjeni
Ekskluzivno PISjournal
