Rijad Ahmetović sekularnog

PISjournalNakon pada komunističke vlade Jugoslavije i uspostavljanje prvih višestranačkih izbora od Drugog svjetskog rata, bosanski muslimani (koji su u toku komunističke vlasti u tom periodu zvanično priznati kao Muslimani sa velikim M) su se pronašli između dva identiteta – vjerskog i sekularnog. 

Bez sumnje, stranka koja je imala najveću podršku od strane bosanskih muslimana i ujedno stranka koja je pobijedila na izborima u novembru 1990. godine u SRBiH je bila Stranka demokratske akcije (skr. SDA) sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Međutim, zbog političkih okolnosti restrikcija za identitet bosanskih muslimana prije odobrenja zvaničnog identiteta „Musliman“, bosanski muslimani su morali birati druge etničke opcije za svoju pripadost prema jugoslovenskoj socijalističkoj strukturi (dvije najčešće pripadosti su bili „Srbin“ i „Hrvat“).

Zbog toga, prilikom osnovanja novog (po riječima Alije Izetbegovića) „muslimanskog intelektualnog kruga“, vidimo određenu zbunjenost po pitanju entičke pripadosti, te plasiranje iste kroz novo nacionalno i entičko prosvjetljenje bosanskih muslimana (kao i muslimana van granica tadašnje SRBiH).

Bilo je očigledno u ranoj fazi formiranja i djelovanja stranke da se zalaže za muslimanski (vjerski) prefiks. U prvoj od šesnaest programskih principa SDA iz 1990. godine navodi se sljedeće:
„Stranka demokratske akcije je politički savez građana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povjesnom krugu, kao i drugih građana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve stranke.“
Navedeni „muslimanski kulturno-povjesni krug“, tačnije jasno naglašeni vjerski prefiks će predstavljati određene probleme sa intelektualnim krugovima bosanskih muslimana, najprije od strane akademika prof. Muhameda Filipovića i Adila Zulfikarpašića. Obojica su se zalagali za integralni sekularni i nacionalni identitet pod nazivom „Bošnjak“ (Zulfikarpašić je čak od 1988. godine radio na promovisanju takvog identiteta kroz „Bošnjački Institut“ kojeg je osnovao u Cirihu).

Izetbegović navodi u knjizi „Sjećanja“ sljedeće:
„Zulfikarpašića sam upoznao u ljeto 1989. godine. Naši prvi razgovori pokazali su prilične razlike u pogledima. Tražio je da se briše muslimanski, a naglasi isključivo nacionalni bošnjački karakter stranke. Predložio sam mu da dođe u Bosnu i da radimo na tome, ali on nije bio spreman na to. Tek uoči Osnivačke skupštine pojavio se u Sarajevu. Bio je petak. Mediji i narod pripremali su mu svečan doček.“

Također navodi:
„Zulfikarpašićev prigovor nije bio osnovan, jer sam u velikoj mjeri uvažio njegove prijedloge o bošnjaštvu. U tekst Deklaracije unio sam rečenicu iz koje se jasno mogla vidjeti naša strategija. Napisao sam da smo mi „jedan od bosanskih naroda sa svojim jezikom, kulturom, tradicijom…“

Naziv Musliman za naciju očigledno nije bio adekvatan, ali smo ga morali zadržati. U protivnom, napravili bismo konfuziju u narodu pred potpis stanovništva koji je bio predviđen za kraj te godine. (Prilikom popisa stanovništva 1991. za nacionalnost „Musliman“, izjasnilo se u tadašnjoj Jugoslaviji 2.289.722 osobe, od čega u BiH 1.905.869). Dok je spiker čitao Programsku deklaraciju, Zulfikarpašić se blago mrštio, ali nije reagovao.“

Zbog postojeće dvije različite struje političkog mišljenja koje potiču iz ideološke razlike između vjerskog i sekularnog identiteta (muslimanstva i bošnjaštva), tenzije između Filipovića, Zulfikarpašića i Izetbegovića su dostigli svoj vrhunac 1990. godine kada su Filipović i Zulfikarpašić odlučili osnovati svoju stranku – Muslimansku bošnjačku organizaciju (Skr. MBO). Ideološki temelji iza MBO su bili liberalizam i sekularizam sa najvećim naglaskom na etničku pripadnost „Bošnjak“. Stranka nije doživjela jednake uspjehe kao SDA na općim izborima SRBiH 1990. godine, sa samo 1,2% glasova, osvojili su dva mjesta u republičkoj skupštini.

Međutim, izborni uspjeh stranke nije uticao na popularnost Filipovića i Zulfikarpašića kao ni na popularnost bošnjaštva koje su promovisali. Fascinantna je činjenica da su Filipović i Zulfikarpašić koristili prefiks „Muslimanska“ u imenu njihove stranke. Upravo zbog brige o konfuziji u narodu koja je postojala u tom periodu kada je u pitanju njihova etnička pripadnost. Također je fascinatno Izetbegovićevo neodbijanje bošnjaštva u politikama SDA kao etnička pripadnost u novom nacionalnom preporodu bosanskih muslimana i kasniju realizaciju političkih koraka koji će ojačati bošnjaštvo u javnom diskursu stanovništva BiH, naročito u intelektualnim i političkim krugovima.

Bitno je naglasiti da je ideja bošnjaštva kao etničke pripadnosti bila prvobitno i u najvećoj mjeri zamišljena kao integralna, dakle, nezavisna od vjerskih pripadnosti. Identično ideji integralnog bošnjaštva koju je propagirao austrougarski upravitelj BiH, Benjámin Kállay u svojim politikama. Pod krovom bošnjaštva su prihvaćeni muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Bošnjaci, katolički Bošnjaci, itd. sekularnog 

Zvanična izmjena iz vjerskog u sekularni identitet se desila 27. i 28. septembra 1993. godine na Prvom Bošnjačkom saboru. Bitno je naglasiti da su u sklopu sabora zasjedali poglavari vjerskih institucija (islamskih, pravoslavnih i katoličkih), kao i građani različitih vjerskih identiteta.

Ali, upravo zbog povezanosti s etničkom konfuzijom identiteta bosanskih muslimana devedesetih, postepeno su muslimanstvo i bošnjaštvo dobili integralno značenje (u narodu je Bošnjak postao sinonim za Musliman).

Kroz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum), napravljena je (prisilno) još jedna historijska izmjena u etničnosti bosanskih muslimana, a potiče iz dejtonske ideje „konstitutivnih naroda“, kojima pripadaju i Bošnjaci, ovaj put direktno definisani kao bosanski muslimani kao jedna od „tri strane u radu“ (kako je predstavljeno u zapadnom narativu o agresiji na BiH).

Na ta taj način se ozvaničio identitet bosanskih muslimana, zapečaćeno kroz linearni set historijskih okolnosti i konfuzije između vjerskog i sekularnog identiteta. Bošnjak je postao kvazi-vjerski identitet sa sekularnom pozadinom i idejom (idejom da su svi porijekom iz BiH Bošnjaci, nebitno o vjerskoj pripadnosti).

Ekskluzivno PISjournal

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime