PISjournal – Prije pet mjeseci,u svjetskim medijima odjeknula je vijest da je sejjid Hassan Nasrallah,generalni sekretar Hezbollaha ubijen u izraelskom napadu.
Islamskom i slobodoljubivom svijetu taj nesretni događaj teško je pao,narod Libana,kršćani i muslimani,osjećali su kao da su izgubili oca,njegovi saborci iz cijelog ummeta osjećali su da su izgubili najvećeg druga koji je uvijek marširao s njima,rame uz rame dok su cionistički okupatori slavili,nadajući se da će konačno Hezbollah da padne na koljena nakon Nasrallaha.Bili su u krivu.
Pet mjeseci nakon ovog tužnog događaja,Liban je bio ponovo na nogama. Marševi,kolone,zastave i slogani više od milion ljudi alarmirali su cionističkog neprijatelja da je morao da podigne avione kako bi pokušao da uplaši one koji su došli na dženazu velikom borcu i vođi,sejjidu Hassanu Nasrallahu.Pored sejjida Nasrallaha,također je obavljena dženaza i šefu Izvršnog vijeća Hezbollaha,sejjidu Hašimu Safijudinu.
Sportski gradski stadion Kamil Šamun bio je prepun ožalošćenih ljudi već od 6 sati ujutro, od kojih su neki proveli noć na otvorenom. Samo sat vremena prije nego što su vrata sportskog kompleksa trebala da se otvore, sva mjesta predviđena za sahranu bila su potpuno zauzeta.
Od južnog Libana do predgrađa Bejruta i od šiitskih područja do drugih dijelova zemlje, ljudi su izašli na ulice,ujedinjeni,uzvikujući “Lebbejk Ja Husejn” i donoseći tekbire.
Sve staze koje vode do stadiona bile su ispunjene kolonama muškaraca,žena i djece,koji su nosili slike šehida i zastave Hezbollaha.Čitav Liban je mirisao duhom otpora.
Budući da je više od milion ljudi došlo, na većini puteva postavljeni su veliki televizijski ekrani kako bi svi mogli upratiti prenos dženaze.
Tijela šehida su u ogromnoj procesiji nošena ulicama grada, uz revolucionarne stihove. Hassan Fadlallah, član parlamenta Hezbollaha, održao je govor u kojem je rekao: “Odluka Hezbolaha je da nastavi putem otpora i da će taj otpor biti prisutan na svakom polju i areni.”
Libanci su na razne načine pokušavali da odaju počast vođama otpora i prikazali su neviđene scene jedinstva i empatije. Neki su doborovljno radili kao snage sigurnosti kako bi bolje organizovali ceremoniju, dok su drugi radili kao čistači kako bi skupljali smeće i održavali čistoću ulica.
S druge strane, jedinice libanske vojske, snaga unutrašnje sigurnosti i Hezbollaha raspoređene su kako bi osigurale sigurnost svih učesnika.
Ali nije bitna samo brojnost ljudi.Postoji i drugi aspekt ovog događaja a to je da je narod,svojim prisustvom,kako fizičkim tako i srčanim,obnovio svoju odanost sejjidu Nasrallahu.Pokazali su da,uprkos nemjerljivoj žalosti,oni nisu slabi,naprotiv,oni su sada jači u svojoj odlučnosti i snazi prema cionističkom okupatoru.
Jedan od nezaboravnih aspekata ceremonije bilo je veliko i istaknuto prisustvo građana i zvaničnika iz drugih zemalja.Novinska mreža Al-Alam procjenjuje da je oko pola miliona stranih državljana došlo u Bejrut kako bi prisustvovali ovom događaju. Mreža je objavila da su na ceremoniji bili prisutni i državljani Latinske Amerike kojima je to bila prva posjeta Libanu.
Kako je saopšteno iz Komiteta za organizovanje ceremonije, sahrani su se pridružile delegacije i učesnici iz oko 79 zemalja. Iz Irana, ceremoniji su prisustvovali predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf i ministar vanjskih poslova. Događaju su se pridružili i predstavnici raznih iračkih stranaka.
Ogromna pokrivenost regionalnih i međunarodnih medija
Stotine libanonskih i stranih medija prenosilo je ovaj historijski događaj.
Više od 450 medija iz cijelog svijeta, uključujući novinarske delegacije iz Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike i Evrope, bilo je prisutno na ceremoniji i pripremilo i emitovalo izvještaje tom prilikom. Izvještaji govore da je broj novinara koji su učestvovali u izveštavanju sa terena premašio 600.
Zaista,dženaza sejjidu Nasrallahu je najveličanstvenija ceremonija u savremenoj historiji Libana.Libanci su bili uz svog sejjida kada je zemlja bila u najtežim trenucima ali i na vrhuncu pobjeda, a sada su se suzama i plačem oprostili od svog vođe.
Za narod Libana,herojska pogibija sejjida Hassana Nasrallaha nije bila samo gubitak vođe, već gubitak simbola. Za većinu naroda Libana i regiona on je bio simbol časti, hrabrosti i otpora ugnjetavanju i dominaciji.
Sejjid Nasrallahova sahrana će na neki način odjeknuti u sjećanjima na hiljade boraca koji su se borili uz njega u raznim bitkama. Ova ceremonija će postati narativi o 33-dnevnom ratu s izraelskim režimom, o hrabrosti koja se odigrala u planinama i ravnicama južnog Libana i o neviđenom otporu koji je za mnoge bio više od rata, simbol upornosti i izdržljivosti. Za one koji su stali uz Nasrallaha, ova sahrana neće biti samo oproštaj od vođe, već i od slavnog perioda u historiji.
Iako za mnoge u Libanu gubitak sejjida Nasrallaha predstavlja duboku ranu,njegova žrtva prenosi veliku poruku generacijama koje dolaze a to je da vjera u Uzvišenog Boga,odlučnost i požrtvovanost na Njegovom putu donosi pobjedu kako na ovom tako i na onom svijetu.Nadolazeće generacije u Libanu i regionu vidjet će kako je jedan čovjek sa željeznom odlučnošću uspio da osvoji srca ljudi i podigne ih na borbu i čak da unese strah u srce zapadnog imperijalizma i izraelskog režima.
Dženaza sejjida Nasrallaha ne samo da nije kraj jednog perioda, već i početak novog poglavlja u historiji otpora. Ova ceremonija je prikaz nacije pune ljubavi prema vođi koji ih je nosio do pobjede kroz rane rata. Trenuci u kojima se ljudi Libana i regiona prisjećaju sejjida Nasrallaha neće biti trenuci tuge i bola, već trenuci ponosa i dubokog poštovanja prema čovjeku koji će zauvijek živjeti u historiji regiona.
Hassan Hassan Hassan Hassan
Ekskluzivno PISjournal
