PISjournal – Posljednjih dana, najnovije ažuriranje crne liste Ujedinjenih nacija o seksualnim zločinima u ratovima označilo je izraelske sigurnosne institucije kao jedne od najozbiljnijih prekršilaca ratnog prava usmjerenog na suzbijanje seksualnog nasilja nad civilima i ratnim zarobljenicima, što je izazvalo bijes izraelskih zvaničnika. Nakon objavljivanja ažurirane liste, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da prekida odnose s kancelarijom UN-a na okupiranim palestinskim teritorijama.
Skrivene stvarnosti rata u Gazi
Iako je prošlo nekoliko mjeseci od zvaničnog završetka rata u Gazi, ogromne razmjere kršenja ljudskih prava i zločina koje su izraelske snage počinile nad stanovnicima Pojasa Gaze i dalje ostaju zakopane pod ruševinama, a bit će potrebno mnogo vremena da puni obim tih događaja postane poznat.
Pored neselektivnog bombardovanja, kolektivnog kažnjavanja, prisilnog raseljavanja, korištenja gladi kao ratnog sredstva i napada na civilnu infrastrukturu, različita tijela Ujedinjenih nacija posljednjih godina sve češće upozoravaju na rasprostranjenost seksualnog i rodno zasnovanog nasilja tokom sukoba.
Tokom 2025. i 2026. godine nekoliko značajnih izvještaja UN-a optužilo je izraelske snage za djela koja spadaju u kategoriju „seksualnog nasilja povezanog sa sukobom“, uključujući silovanje, grupna silovanja, prisilno razgolićavanje, seksualnu torturu, povređivanje genitalija, ponižavajuće tjelesne pretrese te prijetnje silovanjem palestinskih zatočenika iz Gaze i sa Zapadne obale.
Ključni izvještaji UN-a o seksualnom zlostavljanju i nasilju nad Palestincima
1. Izvještaj Međunarodne nezavisne istražne komisije (IIIC) iz 2025. godine
Jedan od najznačajnijih objavljenih dokumenata bio je izvještaj Međunarodne nezavisne istražne komisije za okupirane palestinske teritorije.
U martu 2025. godine komisija je objavila izvještaj pod naslovom:
„Više nego što čovjek može podnijeti: Sistematska upotreba seksualnog, reproduktivnog i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja od strane Izraela od oktobra 2023. godine.“
U izvještaju se navodi da su izraelske snage sve češće koristile seksualno i rodno zasnovano nasilje nad Palestincima kao dio šireg obrasca represije i dominacije.
Prema dokumentu, zabilježeni su slučajevi:
prisilnog javnog razgolićavanja,
seksualnog ponižavanja,
prijetnji silovanjem,
povređivanja genitalija,
seksualnih napada tokom pritvora i ispitivanja,
zlostavljanja muškaraca i žena,
uništavanja zdravstvenih i reproduktivnih usluga u Gazi.
Tijelo UN-a naglasilo je da neki od ovih slučajeva nisu bili izolirani incidenti pojedinaca, već dio sistematskog obrasca djelovanja.
U izvještaju se također navodi da bi napadi na porodilišta i reproduktivne zdravstvene usluge mogli biti razmatrani u okviru „genocidnih djela“, jer takve mjere potencijalno mogu doprinijeti sprečavanju rađanja među palestinskim stanovništvom.
2. Izvještaj generalnog sekretara UN-a o seksualnom nasilju u ratu iz 2026. godine
Još jedan važan izvještaj ove godine objavio je generalni sekretar UN-a.
U izvještaju su potvrđeni brojni slučajevi seksualnog nasilja nad Palestincima koje su između 2023. i 2025. godine držale izraelske institucije.
Izvještaj odgovornost pripisuje izraelskoj vojsci, Izraelskoj zatvorskoj službi, policiji i specijalnim jedinicama za borbu protiv terorizma.
Prema izvještaju, dokumentovani slučajevi uključuju:
silovanje i grupna silovanja,
silovanje predmetima,
povređivanje genitalija,
prisilno razgolićavanje,
tjelesne pretrese bez sigurnosnog opravdanja,
prijetnje silovanjem,
seksualnu torturu tokom ispitivanja.
U izvještaju se navodi da su mnoge žrtve bili zatočenici iz Gaze, novinari i aktivisti za ljudska prava te da su neki pretrpjeli teške fizičke povrede bez pristupa medicinskoj njezi.
Značaj ovog izvještaja ogleda se u činjenici da su, kao posljedica njegovih nalaza, izraelske institucije uvrštene na listu subjekata koje UN povezuje s organizovanim seksualnim nasiljem u ratnim okolnostima, na kojoj su se ranije nalazile druge države i oružane grupe.
Korištenje seksualnog nasilja kao sredstva raseljavanja Palestinaca sa Zapadne obale
Navodi o sistematskom seksualnom nasilju nad Palestincima posljednjih godina nisu ograničeni samo na Gazu. Različiti izvještaji ukazuju na navodna kršenja prava stanovnika Zapadne obale, kao i palestinskih zatvorenika.
Prema izvještaju koji je u aprilu objavio West Bank Protection Consortium, izraelski vojnici i doseljenici koristili su seksualno nasilje, silovanje i seksualno uznemiravanje kao sredstvo prisiljavanja Palestinaca da napuste svoje domove na okupiranoj Zapadnoj obali.
Muškarci, žene i djeca bili su izloženi bolnim tjelesnim pretragama, uključujući preglede genitalija i prijetnje nasiljem. Izvještaj navodi da su među žrtvama bila i maloljetna djeca.
U izvještaju od 83 stranice navodi se da je seksualno nasilje ubrzalo raseljavanje Palestinaca. Više od dvije trećine porodica izjavilo je da je seksualno uznemiravanje bilo ključni razlog njihove odluke da napuste svoje domove.
Posljedice uključuju napuštanje školovanja među djevojčicama, gubitak zaposlenja među ženama te porast broja ranih brakova među djevojkama u dobi od 15 do 17 godina.
Prema mišljenju pojedinih stručnjaka, izraelski pravosudni sistem također je doprinio nastavku ovakvih zločina oslobađanjem vojnika optuženih za silovanje pritvorenika, čime je dodatno učvršćena kultura nekažnjivosti.
Istovremeno, prema izvještaju lista The Guardian koji citira direktoricu Jedinice za zaštitu žena pri organizaciji Women’s Center for Legal Aid and Counseling (WCLAC), moguće je da se prijavi tek oko jedan posto slučajeva seksualnog nasilja.
Šta međunarodno pravo kaže o silovanju i seksualnom nasilju u ratu?
Prema međunarodnom pravu, silovanje i seksualno nasilje u ratnim okolnostima ne smatraju se samo krivičnim djelima ili neetičnim ponašanjem. Ona mogu predstavljati ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, torturu, a u određenim okolnostima i genocid.
Ženevske konvencije zabranjuju sve oblike nasilja nad civilima i pritvorenicima, uključujući ponižavajući tretman i seksualno nasilje.
Četvrta ženevska konvencija posebno štiti civile pod okupacijom i izričito navodi seksualno nasilje kao zabranjeno djelo, svrstavajući ga uz torturu i napade na ljudsko dostojanstvo.
Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda definiše silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju i druge oblike seksualnog nasilja kao ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Prema statutu, ukoliko su takva djela počinjena široko rasprostranjeno ili sistematski protiv civilnog stanovništva, mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti.
Pored toga, rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući rezolucije 1820, 1888 i 2467, korištenje seksualnog nasilja u ratu također tretiraju kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti ili mogući sastavni element genocida.
Ove rezolucije naglašavaju potrebu zaštite žrtava i pozivanja odgovornih na odgovornost.
Zašto međunarodna zajednica ne djeluje efikasnije?
Uprkos velikom broju izvještaja i dokaza, efikasne kaznene mjere protiv izraelskog vojnog i političkog rukovodstva uglavnom nisu poduzete.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih međunarodne institucije teško mogu pozvati Izrael na odgovornost jeste snažna podrška koju ova država uživa od Sjedinjenih Američkih Država, posebno u Vijeću sigurnosti UN-a, što joj pruža značajan stepen političke i pravne zaštite.
Washington je više puta koristio pravo veta kako bi spriječio usvajanje obavezujućih rezolucija Vijeća sigurnosti.
Mnoge zapadne vlade također nerado zauzimaju oštriji stav prema Izraelu, što proizlazi iz kombinacije historijskih, političkih i geopolitičkih faktora.
Istovremeno, slabi mehanizmi provođenja međunarodnog prava, posebno ograničene ovlasti Generalne skupštine UN-a, doprinijeli su tome da brojni navodi o zločinima ostanu bez konkretnih posljedica.
Do sada su mnoge države iz Latinske Amerike, Afrike, Azije i arapskog svijeta optuživale Izrael za ratne zločine ili genocid.
Međutim, izricanje kazni zahtijeva saradnju država, sankcije, naloge za hapšenje ili rezolucije Vijeća sigurnosti. Bez podrške velikih sila, ovi mehanizmi često ostaju simbolični.
Zbog toga najnoviji potez UN-a, kojim se izraelske institucije povezuju sa seksualnim nasiljem u ratnim okolnostima, još jednom ukazuje na jaz između pravnih principa i političke stvarnosti. Međunarodne organizacije mogu dokumentovati navodne zločine, ali ostvarivanje pravde i dalje u velikoj mjeri zavisi od odnosa snaga na međunarodnoj sceni.
Ekskluzivno PISjournal
