Dr. Mohsen Pakparvar, stručnjak Centra za političke i međunarodne studije Irana
PISjournal – Nakon što je general Soleimani postao šehid, ne samo da njegov put nije okončan, nego je osovina otpora još više ojačala naspram ISIL-a i radikalizma, a zlokobna uloga SAD s ciljem promjene geografskih granica i obaranja vlasti nezavisnih država neutralisana; te je ubrzano protjerivanje američki okupacionih snaga iz regiona.
Nakon pada Mosula 10. juna 2014. god., etničke manjine regiona Bliskog istoka, posebno Kurdi, Turkmeni, Jezidi i armenski kršćani, povjerovali su u divljaštvo i krvoproliće terorističke skupine ISIL, iskusivši neizdrživu dominaciju te multinacionalne grupe s polazištem kod zapadnih i arapskih kršitelja normi, te su svu svoju snagu uposlile da se zaštite od njihovih neprestanih i teških vojnih napada. Ali, uzalud, jer su nove snage pune energije, pripojene iz evropskih država, i milijarde eura pomoći tiranskih režima arapskog svijeta, svakodnevno otežavale njihovu borbu. Za manje od nekoliko mjeseci, Bagdad se našao nadomak pada, a Sirija i Irak trebale su postati teren za paradiranje te krvoločne i divlje skupine.
Nakon što je većina zapadnih država, čak i Sjedinjene Američke Države, okrenula leđa očajnim pozivima zvaničnika Iraka i pokrajine Kurdistan, koji su trebali postati još jedan protivislamski ISIL-ovski režim na svijetu, poput djecoubilačkog cionističkog režima Izraela; otkrivena je istina da nakon prisustva stranih snaga, posebno Amerike, nakon septembra 2001. god., plan o geopolitičkoj promjeni regiona, koji nije ostvaren napadom i direktnom okupacijom Iraka i Afganistana, sada oružjem ISIL-a otvara novu partiju šaha, kako bi tim putem ostvario svoj cilj.
Tada je jedina država koja je odlučno i brzo odgovorila na zahtjev za suprotstavljanjem i potiskivanjem te grupe, bio islamski Iran, i general Qassem Soleimani lično, zapovjednik snaga Kuds, Revolucionarne garde Irana. Njegovo savjesno i mudro predvodništvo, ne samo da je ISIL učinilo nemoćnim u iračkom Kurdistanu, nego je malo, po malo, smanjivalo teritoriju pod njihovom vladavinom, uprkos velikoj podršci Amerike i arapskih kraljevina. Na osnovu toga, kivnost i pakost na generala koji je ovladao ljudskim srcima proizašla iz nepredvidivog poraza ISIL-a i njegovih pomagača, sprovedena je u djelo u kukavičkoj i neljudskoj operaciji – atentatu na generala Soleimanija, i to ne na direktnom ratnom frontu, nego na najcivilnijem mogućem mjestu, aerodromu, na naredbu direktnog pomagača terorizma u regionu – Donalda Trumpa 03. januara 2020. god.
CNN je dva dana nakon atentata na generala Soleimanija izvještavao ovako: „Visoki zvaničnici američke nacionalne sigurnosti snažno pokušavaju odbraniti tvrdnju Bijele kuće da je atentat na generala Soleimanija izvršen u reakciji na neposrednu prijetnju tog generala američkim interesima, ali je nedostatak dokaza, doveo do sumnje Kongresa i javnog mnijenja o tome da li je taj napad bio ispravan ili ne.“
Američki teroristički čin, odnosno ubistvo generala Soleimanija i nekoliko njegovih saboraca, još jednom je pokazao da se Amerika ne bori protiv terorizma, nego je ona polazište terorizma i glavni uzrok nesigurnosti i zlobe u regionu. General Soleimani je kao vojni strateg otkrio da je američka tvrdnja o borbi protiv terorizma lažna, i doveo u pitanje politiku Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku, za koju se tvrdilo da gradi stabilnost i sigurnost u regionu. On je porazio terorističku skupinu ISIL, te je utabao stazu za otpor u regionu, u okviru savjetodavne saradnje u Siriji i Iraku. Linije koje je general Soleimani iscrtao u geografiji otpora porazile su plan Amerike i Izraela za podjelu regiona, u nastavku dominacije tekfirijskih terorista i ISIL-a. S hrabrošću se može tvrditi da je region Bliskog istoka, iz različitih aspekata mjesto susretanja i sukobljavanja interesa i težnji, te naposljetku, mjesto izbijanja ratova, nasilja i svjetskih kretanja.
Nezamjenjiva i historijska uloga generala Soleimanija u porazu najveće i najagresivnije savremene terorističke skupine neporeciva je po priznanjima čak i iranskih neprijatelja. On se bezbroj puta našao na samoj granici pogibije na Božijem putu. Jasno je da je zločinački potez Sjedinjenih Država – atentat na najvećeg generala mirotvorca u regionu, pobjednika rata protiv terorizma, proizašla iz nemoći Amerike naspram osovine otpora, Irana i njegovih postignuća i hrabrosti. Ličnost generala Soleimanija, kao ljudskog uzora s ciljem podrške potlačenim i obespravljenim ima široke i sveobuhvatne dimenzije, a njegova ličnost ne ograničava se samo na Iran i islamski svijet. Po riječima vrhovnog iranskog lidera, lične i egzistencijalne dimenzije tog generala šehida trebaju se smatrati jednim pravcem, putem i školom, te se samo tada mogu vidjeti njihove vrijednosti.
Glavni faktori sigurnosnih izazova u regionu Bliskog Istoka
S hrabrošću se može tvrditi da je region Bliskog istoka s različitih geopolitičkih, geostrateških, geoekonomskih, pa čak i geokulturalnih aspekata mjesto susreta i sučeljavanja interesa i težnji, te je, usljed toga, mjesto izbijanja ratova, nasilja i svjetskih kretanja; iz tog razloga uvijek je iz ugla mira, stabilnosti i sigurnosti, bio značajan ne samo za regionalne narode i države, već i za svijet. U toku proteklih stoljeća i decenija, težnja velesila stalno je bila dominacija i prevlast nad tim regionom; stoga je korijen mnogih nesigurnosti, nasilja i ratova plod prisustva i intervencija tih izvanregionalnih zemalja na Bliskom Istoku.
Geopolitičkim promjenama u regionu početkom novog milenijuma, mir i sigurnost u njemu postali su meta različitih zavjera, te se region, koji je trebao doživjeti dobar ekonomski procvat nakon osnivanja ASEAN-a, našao na meti neprijateljskih spletki i brojnih planova koji su kreirani i jedan za drugim sprovođeni u djelo s ciljem stvaranja izazova snažnim državama. U međuvremenu, osnovane su različite osovine s ciljem suprotstavljanja tim zavjerama, poput pokreta islamskog buđenja (arapskog proljeća), koji je na različite načine ili poražen ili skrenuo s prvobitne putanje, ali su pokreti bili povod da spletkaroši u izvođenju svojih planova budu trezveniji. Zato su, promjenom taktike i kreiranjem terorističkih i radikalnih grupa (koje su predstavljale antitezu tim pokretima) stvorili novi izazov u regionu. U međuvremenu, najznačajniji faktor odvraćanja naspram te taktike bili su Islamska Republika Iran, njeni visoki i strateški zvaničnici, i general Soleimani lično. On je svojim različitim ulogama stao pred tom strategijom podrivanja mira i stabilnosti regiona, od kojih ćemo ukazati na neke:
Različite vitalne uloge generala Soleimanija u stvaranju regionalnog mira i sigurnosti:
- Borba protiv tekfirijskog terorizma:
Sudbonosne borbe tog velikog borca spriječile su ostvarenje filozofije postojanja ISIL-a, odnosno prevlasti nad Irakom i Šamom, te sigurno i nad drugim zemljama u regionu i osnivanje (anti)islamskog hilafeta.
- Smanjenje prijetnje ISIL-a po Evropu:
Nakon što je ISIL postao nemoćan, a njegov vojni i logistički ustroj zadobio teške udarce, praktično su oslabljeni brojni planovi ISIL-a da prema Evropi pošalje terorističke grupe u zemlje poput Njemačke, Francuske, Belgije, koji su svoj vrhunac doživjeli 2015.–2018. god., te je ostvarena sigurnija Evropa za njene građane. To su potvrdili brojni sigurnosni i politički zvaničnici Evrope, te su nakon atentata na generala Soleimanija, u različitim oblicima to obznanili i zahvalni evropski građani.
- Neutralisanje prijetnje ISIL-a na granicama Islamske Republike Iran:
Na osnovu jasnih svjedočenja i priznanja američkih državnika, poput Hillary Clinton, Trumpa itd., ISIL su obučavale američke snage, te su ga organizovale i opremale, a zatim je ta teroristička skupina uz finansijsku i duhovnu pomoć Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, započela svoje djelovanje u Siriji i Iraku. ISIL je trebao nakon dominacije nad tim područjima, naposlijetku stići do svog konačnog cilja, a to je stvaranje unutrašnje nesigurnosti i nestabilnosti u Iranu, izazivanje nereda na granicama i u gradovima Irana; ali je general šehid Qassem Soleimani zajedno sa svojim saborcima u redovima „branioca harema“, ušao u rat s tom nečistoćom i crnilom, daleko od granica Irana, te je udaljio prijetnju ISIL-a od granica Islamske Republike Iran.
- Arhitekta poraza američkih planova u regionu:
Prema „planu o velikom Bliskom istoku“, Sjedinjenih Američkih Država i cionističkog režima, koji su podržale neke evropske države i saudijski režim, Siriju i Irak je trebalo podijeliti na manje države. Nasuprot tome, general Qassem Soleimani i snage Kuds su u okiru strategije Islamske Republike Iran za očuvanje teritorijalnog i geografskog integriteta tih država, spriječile njihovu podjelu.
5. Uloga generala Soleimanija u usavršavanju osovine otpora i jačanju i širenju geografije otpora:
Prema izjavama neprijatelja generala Soleimanija, od dešavanja 2011. god., pa do danas, osovina otpora je postala tok otpora, i na kraju, liga otpora. Osovina otpora u regionu danas je ojačala i proširila se toliko da su Saudijcima, koji su jedan od najvažnijih kupaca oružja na svijetu, u ratu protiv Ansarullaha i naroda Jemena, stvari izmakle kontroli, te su sada u slabijem položaju. Te okolnosti su pokazatelj promjene omjera moći u korist otpora u regionu.
6. Uloga generala Soleimanija u stvaranju bratstva između naroda Irana i Iraka:
Osmogodišnji rat između Irana i Iraka prirodno je mogao postati razlog kivnosti i neprijateljstva između dva susjedna i muslimanska naroda, ali je general Soleimani svojim prisustvom na frontu borbe protiv ISIL-a i obukom i organizacijom narodnih snaga i vojnih savjetnika u Iraku, ne samo pomogao u uspostavljanju reda i sigurnosti u toj zemlji, već je stvorio podlogu za jačanje bratstva i povećane empatije između naroda Irana i Iraka. Velika dženaza generalu u Iraku dokaz je za tu tvdnju.
7. Poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta država:
Šehid Qassem Soleimani odigrao je ulogu stvaraoca stabilnosti i sigurnosti u regionu u okviru odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta država naspram terorističkih skupina.
- Zakonsko prisustvo u regionalnim državama:
Prisustvo generala Qassema Soleimanija i njegovih prijatelja u Iraku, Siriji itd., ostvareno je zbog potrebe i nužnosti naroda i službenog poziva vlada tih zemalja u zakonskom okviru i međunarodnim normama, te su ga zbog toga sirijski i irački zvaničnici i ličnosti često hvalili i cijenili njegove hrabre napore, te su govorili da je njegovo prisustvo u njihovim zemljama na osnovu međunarodnog prava i normi.
Na kraju, potrebno je napomenuti da nakon što je general Soleimani postao šehid, ne samo da njegov put nije okončan, nego je osovina otpora ojačala naspram ISIL-a i radikalizma, a zlokobna uloga SAD s ciljem promjene geografskih granica i obaranja vlasti nezavisnih država neutralisana; te je ubrzano protjerivanje američki okupacionih snaga iz regiona.
Iako je Islamska Republika Iran odlaskom generala Soleimanija pretrpjela bolan gubitak, prisustvo desetina miliona ljudi u Iranu i Iraku na ceremoniji dženaze i ispraćaja, i insistiranje na osveti njegovim ubicama, pomoglo je njegov put; a narod Irana se našao pod najnehumanijim sankcijama i ekonomskim pritiscima, mi vjerujemo da neistina odlazi, a da će istina pobijediti.
Savjest nijednog slobodara i humaniste, ne odobrava taj žalosni atentat, nego ga osuđuje. Očekuje se da ljubazni humanitarci među Evropljanima, s drevnom povijesti civilizacije kojoj su uvijek prijetile različite države i koja je okusila gorčinu uplitanja stranaca i nasilnika, te elitni slojevi evropskog društva poput novinara, analitičara, političara, naučnih i pravnih ličnosti i istraživača, osude taj neljudski čin i da više nego ranije prikažu svoje analize o toj velikoj ličnosti i borcu protiv radikalizma i terorizma, i da što više naglašavaju nastavak njegovog puta.
sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi sigurnosni izazovi
Ekskluzivno PISjournal
