PISjournal – Na prvu godišnjicu izraelskog sporazuma o normalizaciji odnosa sa UAE i Bahreinom, većina arapskih zemalja pokazala se protiv “izdajničkog” koraka, suprotno nadama njegovih dizajnera da će taj potez slomiti najstroži tabu kod muslimana i općenito svijeta te odmrzavanje odnosa sa Tel Avivom pretvoriti u široko rasprostranjenu političku inicijativu širom arapskog svijeta. Erbilu
To je dovelo do toga da se normalizacija zaustavi na prvoj postaji, i unatoč bučnim emisijama u posljednjih godinu dana o takozvanim postignućima i utjecajima na regionalni sigurnosni poredak, posebno u regiji Perzijskog zaljeva, sporazum je otišao na margine u važnim regionalnim dešavanjima ranije nego što se očekivalo.
No, u takvim okolnostima održavanje konferencije u korist normalizacije Iraka kao pripadnika antiizraelske Osovine otpora i upornog i dugotrajnog neprijatelja izraelskog režima u regiji i muslimanskom svijetu bilo je bomba u iračkoj politici. Kada se pročulo o konferenciji u Erbilu kojoj su prisustvovale vođe nekih plemena, pored vlade, mnoge stranačke i vjerske osobe osudile su ilegalni potez koji je u velikoj mjeri razbio tabu.
Iračka vlada, predvođena premijerom Mustafom al-Kadhimijem, “kategorično” je odbacila sastanak za normalizaciju u saopćenju objavljenom putem pres-službe premijera.
Muqtada al-Sadr, šef pokreta Sadr i parlamentarnog bloka Saerun, u poruci objavljenoj na svom blogu koristio je izraz “cionistički terorizam” za opis sastanka, dodajući da “Erbil mora prekinuti takve sastanke”. Zatražio je od vlade da uhapsi sve učesnike i pozvao je svoje pristalice da se “pripreme za naređenja za rješavanje prljavih elemenata koji favoriziraju normalizaciju”.
Qais Khazali, zapovjednik brigada Asaib Ahl al-Haq, u objavi na Twitteru rekao je da ono što se dogodilo u Erbilu krši sve vrijednosti i nacionalne i humanitarne principe. “To je izričito kršenje iračkog krivičnog zakona”, ustvrdio je ističući: “Islamski otpor neće ostati nijem pred ovom velikom izdajom, a mi ćemo naučiti cionističkog neprijatelja i one koji ga prate lekciju tako da niko neće ni razmišljati o normalizaciji.”
Parlamentarna koalicija Fatah, na čelu sa Hadijem al-Amirijem, omalovažila je konferenciju i izrazila iznenađenje zbog njenog održavanja na iračkom tlu te se obrušila na obavještajni aparat kurdistanske regije i tvrdila da je u mraku. U saopćenju se navodi da prisustvo i oni koji stoje iza njegovog dogovora pokazuju da je bilo očiglednog učešća zvaničnika Erbila u ovom događaju.
“Koalicija Fatah naglašava da su svi oni koji su prisustvovali konferenciji bezvrijedni izdajnici i ne izražavaju identitet časnih iračkih plemena koja imaju historijske stavove o neotuđivim pravima palestinskog naroda, te da je ova konferencija izdajnička priča koju će historija zabilježiti i zapamtiti s najgorim pojmovima i opisima”, navodi se u izjavi.
Osim toga, Islamska stranka Dawa i koalicija za pravnu državu, koju vodi bivši premijer Nouri al-Maliki, izjavili su da “najoštrije osuđujemo” konferenciju grupe koja samo sebe predstavlja, a ne stvarnu volju Iračana.
“Normalizacija uz uzurpirajućeg cionističkog neprijatelja je zločin prema iračkom Kaznenom zakonu, a sudski i vladini organi moraju procesuirati njegove organizatore, govornike i učesnike”, stoji u saopćenju.
Koalicija Nasr, koju vodi bivši premijer Haider al-Abadi, izjavila je da “osuđuje sve pozive na normalizaciju sa cionističkim režimom”, a nedavne političke i društvene aktivnosti kao uvredu za stabilnost Iraka i njihov čvrst stav podrške Palestini.
Nasr koalicija nazvala je taj potez “pobunom” protiv iračkog ustava, zakona i vrijednosti.
No, kritike konferencije nisu bile ograničene samo na šiite, već su i irački sunitski pokreti osudili “izdajnički” sastanak u Erbilu. S tim u vezi, Ured sunitske zadužbine objavio je u saopćenju da osuđuje sve korake kojima se traži normalizacija Iraka s izraelskim režimom.
Predsjedavajući parlamenta Mohammed al-Halbousi, koji također predstavlja Razvojnu koaliciju, pozdravio je tradicionalni irački stav o palestinskoj stvari i pozvao na “stroge pravne mjere” protiv glasova koji se dižu za normalizaciju sa Tel Avivom.
Zajednički odgovor iračkih grupa regionalnoj vladi Kurdistana i najava pravnih mjera i kazni za organizatore i prisutne na sastanku uplašili su čelnike Erbila i uzrokovali njihovo povlačenje. U međuvremenu, irački zakon predviđa smrtnu kaznu za one koji podržavaju normalizaciju veza s izraelskim režimom.
Kako bi se umanjila reakcija, Ministarstvo unutrašnjih poslova kurdskog regiona tvrdilo je da se konferencija održala bez njihovog znanja, dozvole i učešća i da nikada ne odražava službeni stav vlade Erbila. Ministarstvo je obećalo niz mjera protiv organizatora.
Konferencija u Erbilu: Odlučujuća za Irak i region
Konferencija u Erbilu svakako ima planere izvan Iraka, pored politički beznačajnih aranžera u Iraku. Izvještaje je efikasno organizirao američki think tank Centar za mirovne komunikacije.
Čini se vrlo nevjerovatnim da organizatori ovog sastanka nisu bili svjesni svog apsurdnog čina kojim su ohrabrili irački narod i vladu da se pridruže procesu normalizacije, s obzirom na historijsko neprijateljstvo iračkog naroda prema izraelskom režimu i njihovu podršku Palestini. Dakle, izgleda da je cilj usmjeren na sijanje političke podjele zajedno sa agendom sektaške podjele koja se godinama u Iraku prati kao dio zapadne tradicionalne politike “podijeli pa vladaj”.
Američko okupacijsko prisustvo u Iraku je u posljednjim mjesecima i sedmicama svog prisustva, te stoga čelnici Washingtona koriste sve izgovore da odgode tako sramotno povlačenje. Ovaj zlokobni cilj, poput zavjere za obnovu ISIL-a, osujećen je pravovremenim i jedinstvenim odgovorom različitih iračkih sunitskih i šiitskih grupa.
Razbijanje tabua povezanih s normalizacijom s Izraelcima kroz održavanje naizgled akademskih i nedržavnih sastanaka i promicanje koristi za Bagdad dio je dizajna američkih i izraelskih planera događaja za postupno napredovanje normalizacije.
Drugi cilj je frustracija Otpora i obnova uveliko narušenog samopouzdanja izraelskog društva nakon stalnih poraza od Otpora, bloka koji vodi Iran, uključujući Irak, Siriju, Libanon i Jemen sa središnjim ciljem suočavanja sa izraelskom okupacijom i širenjem te zapadnjačkim projektom podjele u regiji. Planeri se namjeravaju pretvarati da je normalizacija već prodrla u najvažniji anti-izraelski savez u regiji i da raste.
Međutim, reakcije na sastanak i kratkoročne teške posljedice za njegove organizatore i sudionike ne samo da bacaju u očaj planere već i djeluju kao test čvrstog stava Iraka kao pripadnika Otpora za neprijatelje u Bagdadu i regionalne zagovornike normalizacije.
