Matija Šerić
PISjournal – Sjedinjene Američke Države po mnogo čemu su država koja drugima može biti uzor. Osim što je SAD politička najmoćnija politička sila svijeta, i po ekonomskim mjerilima Amerika prednjači i može biti ponosna na svoje gospodarstvo koje je još uvijek najveće na svijetu.
Ako se gleda veličina nominalnog BDP-a za aktualnu 2025., tada je Amerika najbogatija država svijeta s bruto domaćim proizvodom u iznosu od 30 bilijuna USD. Slijede Kina s 19,5 bilijuna $, Njemačka 4,9 bilijuna i Japan 4,3 bilijuna $. Premda se američkim gospodarskim uspjesima treba odati počast: američka nacija kao kolektiv još je uvijek najbogatija, postoji i druga strana priče.
Osiromašenje američkog naroda
Amerika je država koju snažno obilježava siromaštvo iako je to nešto o čemu se slabo govori i malo zna. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) definirala je siromašne kao osobe koje nemaju dovoljno novca da zadovolje svoje osnovne životne potrebe kao što su hrana, odjeća i krov nad glavom. Nažalost, takvih je u Americi sve više. Problem siromaštva odavno nije nevolja rezervirana samo za siromašne države Trećeg svijeta ili za države s ogromnim pučanstvima poput Kine, Indije i Brazila. Nezaposlenost, zaposlenost s niskim plaćama nedostatnim za vođenje pristojnog života, dugoročni krediti, hipoteke i deložacije predstavljaju američku svakodnevicu.
Nejednakost u primanjima se počela širiti tijekom 1980-ih, a s vremenom je zahvatila tradicionalno najjače snage američkog gospodarstva – visokoobrazovane, poduzetnike, kapitalna tržišta, industrijske komplekse i menadžment. Mnogi mali poduzetnici jedva preživljavaju, a nove velike kompanije se ne otvaraju prečesto. Nakon izbijanja Svjetske financijske krize 2008. siromaštvo se još snažnije udomaćilo u SAD-u, a isti scenarij se dogodio nakon nastanka recesije kao posljedica pandemije koronavirusa 2020. Premda zadnjih godina američkoj ekonomiji ide nešto bolje, fenomen siromaštva daleko je od rješenja.
37 milijuna siromašnih
Prag siromaštva odrađuje američka savezna vlada. Prema najnovijim dostupnim podacima američkog Zavoda za popis stanovništva, stopa siromaštva u Americi 2023. je iznosila 11,1% što je smanjenje od 0,4% u odnosu na 2022. Američka stopa siromaštva je danas otprilike jednaka stopi prije izbijanja Rata protiv terorizma, tj. 2000. kada je iznosila 11,3%. Više od 37 milijuna Amerikanaca živjelo je u siromaštvu 2023. To je brojka otprilike jednaka stanovništvu Ukrajine. Dodatnih 29,9% stanovništva iliti 93,6 milijuna živjelo je rubu siromaštva. Čak 5,3% stanovništva—odnosno 17,3 milijuna ljudi—živjelo u teškom siromaštvu, s prihodima upola manjim od praga siromaštva. Godine 2024. čak se 47 milijuna Amerikanaca suočilo s pothranjenošću te nije unosilo dovoljan broj dnevnih kalorija zbog nedostatka novca. Siromaštvo u SAD-u ostaje vrlo važan društveno-ekonomski izazov, usprkos povremenim poboljšanjima. Inflacija i visoki troškovi stanovanja kontinuirano otežavaju izlazak iz siromaštva mnogim obiteljima te onemogućuju normalan život.
Struktura siromašnih
Tko točno živi u siromaštvu? Službene stope siromaštva variraju ovisno o veličini kućanstva, prihodima i životnoj dobi. Prag za četveročlanu obitelji iznosi 25.701 dolar godišnje. Siromaštvo naravno ne pogađa jednako sve slojeve stanovništva. Najpogođenije skupine su osobe koje rade za minimalac, sezonci, umirovljenici i osobe s razvojnim poteškoćama (invalidi). Najviše su ugroženi invalidi od kojih jedna četvrtina živi u siromaštvu (25,7%) i umirovljenici sa stopom siromaštva od 9,7%. Invalidi i umirovljenici spadaju u najugroženije skupine u svakom pogledu pa je to ponižavajuće za SAD s moralne točke gledišta. Siromaštvo nejednako pogađa spolove. Godine 2018. bilo je 12,9% siromašnih žena i 10,6% muškaraca. Žene su i dalje često slabije plaćene za iste poslove. Uz to, veća je vjerojatnost da će raditi u slabije plaćenim sektorima i imati veće odgovornosti za skrb o djeci i obitelji.
Stopa siromaštva u Sjedinjenim Državama jako varira među različitim etničko-rasnim skupinama. Američki Indijanci i domoroci na Aljasci etničke su skupine s najviše siromašnih – oko 25 posto. U siromaštvu živi 20% crnačkog i 17% hispanskog stanovništva. U usporedbi s njima, samo 8,6% bjelačkog (nehispanskog) i azijskog stanovništva živi ispod granice siromaštva. Razlike u stopama siromaštva među etničko-rasnim skupinama rezultat su povijesnog spleta okolnosti, rasne diskriminacije i nedostatnog pristupa obrazovanju. Američki Indijanci, crnci i Hispanoamerikanci teže dobivaju poslove ako dolaze iz siromašnih obitelji i ne mogu si priuštiti kvalitetno obrazovanje. S druge strane, bjelačko i azijsko stanovništvo u pravilu ima bolji pristup obrazovanju i radnim mjestima. Naravno, teško je generalizirati i mnogi bijelci i Azijci ne osjete „blagodati“ američkog sna.
Siromašna djeca
Djeca su jedna od siromaštvom najugroženijih skupina stanovništva u SAD-u između 1990. i 2022. Siromaštvo djece doseglo je vrhunac 1993. Te je godine čak 22,7% djece živjelo u siromaštvu. Između 2000. i 2010. stopa siromaštva djece u SAD-u povećavala se svake godine. Međutim, stopa je pala na 15% u 2022. Unatoč padu, siromaštvo djece i dalje ostaje ozbiljan problem s dugoročnim posljedicama po zdravlje i buduće mogućnosti zapošljavanja. U praksi, to znači da bi u skupini od 100 djece bilo njih 15 siromašnih. Otprilike svako 6. ili 7. američko dijete živi u uvjetima siromaštva. Djeca iz siromašnih obitelji često imaju otežan pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti.
Najsiromašnije savezne države
Najsiromašnija američka savezna država je Mississippi. Medijalni dohodak kućanstava 2022. iznosio je 48.610 $, što je znatno ispod nacionalnog prosjeka od 74.580 $. Mississippi ima najvišu stopu siromaštva u SAD-u – 18,7% stanovništva je živjelo ispod granice siromaštva 2023. Stopa nezaposlenosti je iste godine iznosila 3,2% što krije pravu istinu teškog života. Relativno veliki udio domaćinstava živi u teškim uvjetima. Otprilike 8% stanovnika Mississippija živjelo je u teškom siromaštvu, u usporedbi s nacionalnim prosjekom od 5%. Treba napomenuti da po siromaštvu odmah nakon Mississippija slijede Louisiana (17,8%), Novi Meksiko (16,8%), Zapadna Virginia (15,8%), Arkansas (15,2%), Alabama (14,9%).
Problem beskućnika
„Teško je zamisliti da država koja kontrolira toliko mnogo nuklearne vatrene moći i baca toliko puno bombi svaki dan nevoljna obrazovati svoju djecu i udomiti vlastiti narod. Siromašni su bili s nama otkako ‘mi’ postojimo. I, koliko god bih voljela vidjeti nulto siromaštvo u Sjedinjenim Državama, državi koja troši bilijune na svoj domaći i međunarodni sigurnosni aparat, znam da danas ne postoji politička volja za takve politike.“ Napisala je to 2016. u svom komentaru o beskućništvu u Americi Cynthia McKinney bivša dugogodišnja zastupnica u Zastupničkom domu američkog Kongresa. I pogodila je u bit problema.
Teško je točno procijeniti kolika je konkretna brojka beskućnika u Americi, ali prema službenim brojkama u siječnju 2024. broj beskućnika je iznosio 770 tisuća. To predstavlja najveći broj beskućnika zabilježen u posljednjih nekoliko desetljeća, a trend rasta posebno je izražen u velikim gradovima poput Los Angelesa, New Yorka i San Francisca. Glavni uzroci beskućništva uključuju rastuće cijene stanovanja, nedostatak pristupačnog smještaja, mentalne bolesti i ovisnosti, kao i manjkave socijalne politike. Iako postoje programi pomoći, poput skloništa i subvencija za stanovanje, mnogi beskućnici i dalje nemaju krov nad glavom ni izvor prihoda.
Programi za borbu protiv siromaštva
Postoje savezni programi vlade SAD-a koji su usredotočeni za borbu protiv siromaštva i slabe ishranjenosti. Za siromašnu djecu postoji Nacionalni program školskog ručka NLSP koji nudi besplatne ili subvencionirane obroke djeci u školama diljem zemlje. U fiskalnoj godini 2023. program je osigurao 4,6 milijardi ručkova uz ukupnu cijenu od 17,2 milijarde dolara. Od osnivanja NLSP-a 1946. posluženo je više od 224 milijardi ručkova za djecu.
Preko 66% prehrambeno nesigurnih obitelji sudjelovalo je 2023. u jednom ili više od tri najveća savezna programa pomoći za prehranu. Najvažniji od njih je Dopunski program pomoći u prehrani SNAP (markice za hranu). To je savezni program pomoći u hrani koji pomaže osobama i obiteljima s niskim prihodima da kupe hranu. Korisnici programa primaju mjesečne subvencije u obliku elektroničkih kartica, koje mogu koristiti za kupovinu hrane u trgovinama. Program je ključan za borbu protiv siromaštva i neuhranjenosti, jer omogućava pristup osnovnim prehrambenim namirnicama onima. U 2021. više od 41 milijun Amerikanaca koristio je SNAP, dok je broj korisnika u 2022. bio manji – 34 milijuna korisnika. Otprilike 44% korisnika programa su obitelji s djecom. Više od četvrtine korisnika su stariji ljudi ili osobe s tjelesnim oštećenjima. Prosječan korisnik SNAP-a u prima oko 250 USD mjesečno. Program WIC pruža prehrambenu pomoć, savjetovanje i obrazovanje kako bi osigurao zdravlje trudnica, dojenčadi i djece iz siromašnih obitelji. Osim pružanja besplatnih ili subvencioniranih namirnica, program nudi i educiranje o zdravoj prehrani, dojenju i zdravlju, čime pomaže obiteljima da razviju zdrave prehrambene navike.
Minimalne plaće
Vlada SAD-a propisala je minimalnu plaću (kao i neke pojedinačne savezne države) kako bi se osigurao normalan život zaposlenicima i spriječilo siromaštvo. Trenutačna minimalna plaća iznosi 7,25 $ po satu i ona se nije mijenjala od davne 2009. Danas ima više od 30 saveznih država s minimalnom plaćom većom od saveznog minimuma. Neke od tih država, poput Kalifornije (16,50 USD), New Yorka (15 USD) i Washingtona D.C.-a (17,50 USD), imaju minimalne plaće koje su znatno više od savezne. Osim toga, mnogi gradovi imaju više minimalne plaće. Međutim, sadašnje minimalne plaće daleko su od idealnih i s njima je nemoguće prehraniti obitelj pa bi se u budućnosti minimalna plaća trebala povećati. Deseci milijuna Amerikanaca danas zarađuju plaću koja je znatno manja nego tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. st. Naime, tada su radnici u privatnom sektoru bili plaćeni prosječno čak s 9,08 USD/h, a s dolarom se moglo kupiti mnogo više.
Zaključak
Veliki problem od 37 milijuna siromašnih Amerikanaca ne može se riješiti preko noći iako je namjera Donalda Trumpa da podigne američki standard. Mogućih rješenja za prevladavanje siromaštva ima dosta, ali taj izazov se ne bi trebao rješavati individualno već u nekom širem paketu politika. Najbolje rješenje bi bile značajne ekonomske strukturne reforme koje ne bi trebale na prvo mjesto stavljati dobit vlasnika korporacija već dobit i prosperitet prosječnih zaposlenika. To ne podrazumijeva uvođenje socijalizma u Ameriku već unapređenje američkog kapitalizma koji bi trebao dobiti „ljudsko lice“- osobinu koja mu sve više nedostaje i čini američki san izgubljenim.
