Saeid Abedpour

Već godinama je Sjeverna Koreja zatvorena za posjete stranih turista, i stoga što je komunikacija sa strancima svedena na minimum onemogućena je detaljnija analiza društveno-političkog sistema ove zemlje. Ali rezultati realno utemeljenih izvještaja daju dvije slike, „raj bez slobode“ ili „pakao bez slobode“. Možda je za neke predsjednički i politički sistem Sjeverne Koreje, primjer uspješnog predsjedničkog sistema, autarkije, vojnih uspjeha i kible djelovanja jednog uspješnog sistema, ili se možda model Sjeverne Koreje uzima kao najbolji model sučeljavanja s Amerikom. Kako god bilo nužno je analizirati ovaj vojno-politički sistem.

Sistem Sjeverne Koreje je primjer udvojenosti i proturječnosti između parola i političkog i ekonomskog djelovanja. Kao i svaki diktatorski sistem i ovaj počiva na davanju privilegija vladajućoj eliti, a narod je u ovom sistemu samo „zavrtanj“ političke stranačke mašinerije. Relacija između elite i predsjednika je uzajamna relacija. Partija od koreanskog predsjednika stvara sliku nadčovjeka. Predsjednik Sjeverne Koreje je dragulj političkog sistema. A zadaća je vojne elite da ovakvu sliku prenese narodu. Između života elite i običnih ljudi postoji duboki jaz. Elita, vojni i partijski dužnosnici i biznismeni imaju posebne relacije sa vlašću. Pripadnici elitnog sloja većinom žive u Pyong Yangu. Ali je i siromaštvo veoma rašireno. U prijestonici Sjeverne Koreje, ali i u drugim dijelovima zemlje ogromnu većinu čine siromasi.

Seosko stanovništvo ne može putovati u gradove bez dozvole, a ni stanovništvo drugih gradova ne može bez dozvole putovati u Pyong Yang.

Partija se uvukla u individualni život svakog sjevernokorejskog građanina. Ovaj sistem kontrolira komunikaciju i mišljenje naroda. Svaki vid relacije među ljudima, napose svaki i najmanji oblik okupljanja prati budno oko partije i tajne policije. Sve motri „veliki brat“, a naročito relacije ljudi sa strancima od kojih su većina uposlenici međunarodnih organizacija ili ambasada.

Propagandni sistem Sjeverne Koreje je najvažniji element ove vlasti. Propaganda se sprovodi institucionalno nad svakim pojedincem bez obzira na starosnu dob kako bi se od njega napravio jedan sasvim „poslušni“ građanin. Djeca borave u vrtićima šest dana a roditelji ih mogu viđati samo nedjeljom. Prije osam godina Sjeverna Koreja je objavila raspuštanje komunističke partije čije je mjesto zauzela vojska i autarkija. Pyong Yang u potpunosti kontrolira vojska i stoga godišnje u Kinu prebjegne svega nekoliko stotina osoba. U slučaju bijega zakon sankcioniše tri generacije odbjegle osobe i predviđa zatvorsku kaznu za tri generacije članova porodice osobe koja je odbjegla. Tokom dugih desetljeća žestokih sankcija nad Sjevernom Korejom Kina je u praksi ublažila ove sankcije i tako omogućila politički kontinuitet ove zemlje. Kina je poput nasipa na svojim granicama i glavni je faktor opstanka Sjeverne Koreje, u protivnom ovaj sistem zbog despotske predsjedničke politike ne bi imao nikakvu šansu za opstanak.

Drugi faktor opstanka je proizvodnja atomske i hidrogenske bombe. Ove bombe su spriječile američku agresiju i omogućile opstanak ovome sistemu. U Sjevernoj Koreji nema nikakve mogućnosti za koncept bilo kakvih reformi. U duhu i svijesti naroda zahvaljujući opsežnoj propagandi i žestokom policijskom nadgledanju dominira nadljudska slika lidera koji poput bogova s vrha oblaka čuva Sjevernu Koreju. Jedna od odlika sjevernokorejskog sistema je i nepostojanje institucionalnih kazni. Veoma stroge kazne su dovele do toga da se odbacuje i sama pomisao na činjenje krivičnog djela.

O sistemu Sjeverne Koreje i gušenju i najmanjeg vida slobode govore brojni izvještaji. Kada neki strani izvještač uđe u Sjevernu Koreju kako bi izvijestio o nekom političkom ili sportskom događaju na aerodromu mu se oduzima mobitel i na zglob ruke mu se stavlja plava plastična „narukvica“ s natpisom „vijest“ koju mora nositi tokom svog boravka u toj zemlji. Ova plava narukvica je i znak da građani Sjeverne Koreje nemaju pravo komunicirati s izvještačem.

Možda će nekima glavna predodžba o trajanju vlasti i sistema Sjeverne Koreje kroz nezavisnost, autarkiju, pokornost i ustrojstvo izgledati čudna. Ustrojstvo i pokornost koji se temelje na sistemu propagande, nadziranju individualnog i kolektivnog ponašanja sve do najintimnije sfere individualnog života pojedinaca i velikom strahu od kazni. Ali u suštini, razlog opstanka ovog nehumanog sistema daje svega jedan odgovor: Kina je ta koja produžava život ovom „političkom strašilu“ jer je Sjeverna Koreja dio kineske geopolitike u suprotstavljanju Americi.