PISjournalIako Iran neprestano naglašava miroljubivu prirodu svog nuklearnog programa i prema izvješćima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ne postoje dokazi da je Islamska Republika Iran poduzela korake za razvoj nuklearnog oružja, međunarodna zajednica – osobito Sjedinjene Američke Države – kontinuirano ističe nužnost sprječavanja Irana u stjecanju takvog oružja.

S druge strane, povijest pokazuje da je cionistički režim uz pomoć obmanjujućih taktika uspješno prikrivao svoj vlastiti nuklearni program.

Dvostruki standardi i takozvana politika „dvostrukih aršina” koje Sjedinjene Države primjenjuju prema Iranu i Izraelu, dovode do optužbi za licemjerje u američkoj nuklearnoj politici te dodatno kompliciraju geopolitičke odnose u regiji.

Početci izraelskog nuklearnog programa sežu u pedesete godine, kada je prvi izraelski premijer David Ben Gurion nuklearno oružje smatrao osiguranjem protiv arapskih susjeda. Tokom 1950-ih i 1960-ih, Izrael je potajno, obmanjujući američku vladu i druge, pribavio tehnologiju i materijale potrebne za izradu nuklearnog oružja.

Nakon Suecke krize 1956. godine, Francuska je tajno pomogla Izraelu u izgradnji nuklearnog reaktora Dimona u pustinji Negev. Kada su američke vlasti krajem 1950-ih saznale za to postrojenje, izraelski dužnosnici su ga prvo predstavili kao tekstilnu tvornicu, a zatim kao centar za metalurška istraživanja.

Međutim, kasniji dokazi su pokazali da je Izrael izgradio postrojenje za preradu plutonija ispod reaktora te obmanuo američke inspektore sakrivši dizala iza lažnih zidova.

Godine 1968. CIA je zaključila da je Izrael već razvio nuklearno oružje. Toekom tajnog sastanka 1969. godine, američki predsjednik, Richard Nixon, i tadašnja izraelska premijerka, Golda Meir, postigli su tajni dogovor prema kojem se Izrael obvezao da neće testirati nuklearno oružje niti će javno priznati njegovo postojanje, a zauzvrat su Sjedinjene Države obustavile inspekcije u Dimoni i prestale pritiskati Izrael da se pridruži Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja (NPT).

Unatoč satelitskim snimkama i drugim dokazima koji su ukazivali na mogući izraelski nuklearni test uz obalu Južne Afrike, tadašnje američke administracije su te dokaze ignorirale. Taj pristup, posebno u usporedbi s neprekidnim pritiskom na Iran, dodatno potvrđuje postojanje američkih dvostrukih standarda na Bliskom istoku.

Iran se nalazi u nestabilnoj regiji, okružen nuklearnim silama poput Rusije, Indije, Pakistana i izraelskog režima, što izaziva opravdanu zabrinutost za vlastitu sigurnost – zabrinutost koja iz dana u dan raste. Čini se da Islamska Republika Iran traži neku vrstu osiguranja ili garancije za svoju sigurnost, no uništavanjem njezinih postojećih miroljubivih nuklearnih postrojenja nestaje svaka garancija da Iran neće dodatno ojačati svoj obrambeni sustav u legitimnoj zaštiti svojih prava.

Ekskluzivno PISjournal