Haci Mehmet Boyraz, Yunus Mazi slaba uloga
PISjournal–Napetost u istočnoj Evropi ponovo raste nakon nedavnog ruskog gomilanja trupa na granici sa Ukrajinom gdje se separatisti koje podržava Rusija bore sa ukrajinskim snagama.Ponovo aktivirana kriza također je veliki izazov za Evropsku uniju jer testira sposobnost Unije i njenih članica da budu odlučujući međunarodni akteri.Prošla iskustva kao i sadašnja situacija pokazuju da EU ima malo uticaja u ovoj regiji.
Ustvari, važan je pokazatelj da EU i dalje ostaje pasivna dok Rusija signalizira svoju namjeru da okupira Ukrajinu. EU je otišla samo toliko daleko da je upozorila Rusiju da će se suočiti s posljedicama ako napadne Ukrajinu nakon što skupi vojnike na granici sa svojim jugozapadnim susjedom. Nedostatak podrške Ukrajini u 2014. godini i projektu Sjeverni tok 2 razlozi su zašto Ukrajina vjeruje EU institucionalno, a manje njezinim državama članicama. S druge strane, EU je previše ovisna o Rusiji u energetskom sektoru da bi djelovala bez ikakvih ograničenja. Stoga čini se da EU ne može učiniti više nego uvesti neke ekonomske sankcije Rusiji.
Pasivna institucionalna uloga EU
Da idemo u detalje, postoji nekoliko faktora unutar EU koji utiču na vanjskopolitička djelovanja u međunarodnoj politici. Prvo, dvije velike sile, Njemačka i Francuska, te istočne zemlje članice EU ne slažu se s tim šta treba učiniti protiv Rusije. Dok Njemačka i Francuska preferiraju diplomatske uloge u krizi, zemlje istočne Evrope čekaju teže korake. Zaista, čelnici EU-a u junu ove godine odbili su francusko-njemački prijedlog za održavanje summita s Rusijom nakon što su baltičke zemlje i Poljska utvrdile da bi to poslalo pogrešnu poruku kako se veze Istoka i Zapada pogoršavaju.
Štaviše, trenutno ne postoje institucionalni materijalni kapaciteti i resursi s kojima bi EU i države članice mogle vojno djelovati protiv Rusije kao divovske vojne sile. Ovdje je važno spomenuti da države članice nisu uspjele ni formirati zajedničku vojsku unutar EU. To također dokazuje da je EU velika ekonomska sila, ali istovremeno u vojnom smislu patuljak. Svi ovi faktori mogu dovesti do toga da EU bude previše pasivna u međunarodnoj politici i stoga ima samo ograničen uticaj na tekuću rusko-ukrajinsku krizu.
Neizvjesna uloga Njemačke
Što se tiče uloge EU u rusko-ukrajinskoj krizi, vrlo je važno razumjeti pozicije dviju vodećih sila, odnosno Njemačke i Francuske. S prve strane, Njemačka je nedavno formirala svoju novu koalicijsku vladu u kojoj Zeleni preuzimaju vanjsku politiku i pod pritiskom su jer sada moraju dokazati svoj antiruski stav u praksi. Doista, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz Zelenih slijedi transatlantsku liniju i tako je distancirana od zemalja poput Rusije i Kine. Baerbock se, primjerice, smatra jednim od najtežih protivnika projekta Sjeverni tok 2 koji u Njemačku dovodi ruski prirodni plin i želi spriječiti projekat. Ona također često upozorava Rusiju da će osjetiti “ogromne posljedice” ako pređe granicu s Ukrajinom.
Međutim, prerano je govoriti o tome kakav će stav Njemačka zauzeti u vanjskoj politici u narednom razdoblju u vezi rusko-ukrajinske krize. Ipak, izvanredno je da ministarstvo vanjskih poslova u Njemačkoj ima samo simboličku ulogu, a o stvarnim glavnim vanjskopolitičkim pitanjima odlučuje kancelarka. To je bio slučaj i tokom 16-godišnje vladavine Angele Merkel. Političar SPD-a Olaf Scholz sada je novi kancelar, a slijedi sličnu liniju poput Angele Merkel. Ova se linija temelji na racionalnom djelovanju i stabilnim odnosima sa zemljama poput Rusije. Drugim riječima, nije vjerovatno da će Scholz dovesti u problem odnose svoje zemlje s Moskvom zbog Ukrajine.
Na temelju toga, mnogi njemački stručnjaci za vanjsku politiku i sigurnost očekuju da će u koaliciji postojati veliki potencijal za sukobe u vezi s vanjskopolitičkim odlukama. Ako Scholz postigne svoj put, ne treba očekivati da će Njemačka biti previše predana Ukrajini. Radije bi preuzeo ulogu posrednika između Rusije i Ukrajine. S druge strane, ako Baerbock pobijedi, mogu se očekivati teške posljedice u vidu sankcija za Rusiju. Ako je tako, to bi eskaliralo u napetost između Rusije i Njemačke, kao i EU.
Slabe diplomatske inicijative Francuske
Francuska, još jedna lokomotiva EU, također ne želi voditi aktivnu politiku. Najvažniji razlog za to vezan je za predsjedničke izbore koji će se održati u aprilu sljedeće godine. Emmanuel Macron, sadašnji predsjednik na vlasti, sada će se boriti za povratak na dužnost po drugi put, a njegova popularnost opada posljednjih godina. Stoga Macron ne želi voditi riskantnu politiku i biti poražen na izborima. Štaviše, Francuska ne može biti izravno uključena u ovu krizu i suočiti se licem u lice s Rusijom kao velikom političkom i vojnom silom.
S druge strane, budući da bi ovaj proces mogao biti prilika za Francusku u borbi za vodstvo s Njemačkom u EU, ona je angažirana u nekim inicijativama za preuzimanje diplomatske uloge u krizi. Na primjer, Macron je tokom telefonskog razgovora s ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim potvrdio odlučnost Francuske da pomogne Ukrajini da očuva svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Razgovara i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi posredovao između strana. U takvoj atmosferi za Macrona bi bio mali uspjeh da ponovno pokrene pregovore u normandijskom formatu u kojima sudjeluju predstavnici Njemačke, Rusije, Ukrajine i Francuske, koji su se 2014. godine prvi put neformalno sastali kako bi riješili rat u Donbasu.
Sve u svemu, izvanredno je da EU i njezine države članice uopće imaju pasivnu ulogu u trenutnoj rusko-ukrajinskoj krizi. U tom smislu, činjenice koje nemaju dovoljno institucionalnih materijalnih kapaciteta i ovisnost EU-a o Rusiji u području energetike glavni su razlozi koji EU i zemlje članice čine pasivnim u ovom sukobu.
