PISjournal – Ovih dana svjedoci smo medijske bure koju je izazvala smrt Mahse Amini u Iranu. Zapadni mediji nastoje da proteste, koje je izazvala tragična smrt ove djevojke, prikažu kao opštenarodni bunt ili čak revoluciju protiv tzv., režima koji ugnjetava svoj narod.

Prema novinskoj agenciji Fars, nepotpuni i ponekad lažni ili kontradiktorni narativi o smrti Mahse Amini uticali su na javno mnijenje. Kako bi se razjasnila istina, reporter Farsa pratio je temu iz raznih izvora kako bi saznao detalje i kako se ovaj incident dogodio. Rezultate ovog istraživanja možete pročitati u nastavku.

Porodica Mahse Amini bila je gost njenog daidže u Hashtgerdu u Karaju nakon što se vratila sa putovanja sa sjevera Irana. U utorak, 13. septembra, Mahsa stiže u Tehran sa svojim bratom i rođacima. Navodno su planirali da odu u Park vode i vatre, ali oko 18h po izlasku iz metroa naišli su na patrolu Moralnog obezbjeđenja na ulazu u metro stanicu Haqqani.

Pratioci Mahse Amini nakon upozorenja policije popravljaju svoj hidžab, ali prema policijskim kriterijima, način kako je Mahsa Amini bila odjevena, za razliku od njenih rodica, nije mogao da se ispravi na licu mjesta, te je odvedena u sjedište policije kako bi dobila odgovarajuću odjeću i nakon čega je trebala biti puštena na slobodu. Iz policije poručuju da osobe čija se odjeća može popraviti na licu mjesta uz opomenu ne idu ​​u sjedište policije, te da mogu nastaviti put nakon ispoštivanja normi.

Istraga reportera Farsa pokazuje da je Mahsa Amini ušla u policijsko vozilo bez ikakvog otpora ili svađe. Policijsko vozilo odvodi Mahsu i još 5 žena u sjedište policije. Tri od ovih pet žena koje su pristale da razgovaraju na ovu temu rekle su da je Mahsa bez ikakvih opiranja sarađivala sa policijom i da nije bila u anksioznom stanju čak ni u vozilu, i navodno nekoliko puta je naglasila da je došla iz drugog grada i da nije iz Tehrana.

Oko 19h sati vozilo stiže u sjedište policije, gdje navedene osobe slušaju kratak čas obuke u sali. Otprilike pola sata kasnije, kako se jasno vidi na objavljenom snimku CCTV-a, Mahsa Amini se onesvijestila nakon razgovora sa policajcem. Prvi pokušaji da se dozove vršeni su u sjedištu policije, ali je zbog pogoršanja njenog stanja 12 minuta kasnije hitno prebačena u bolnicu Kasri. Nažalost, napori u bolnici nisu urodili plodom i Mahsa je preselila u petak.

Nakon vijesti o komi Mahse, antirevolucionarni mediji i neke nepovezane osobe odmah su optužili policiju da ju je tukla i mučila. Međutim, prema istrazi reportera Farsa i na osnovu objavljenih slika i svjedočenja drugih prisutnih, nije bilo nikakvog dodira između moralne policije ni sa njom ni sa ostalim privedenim.

S druge strane, pregled CT-a mozga i drugih medicinskih zapisa od strane stručnih doktora pokazuje da je Mahsa Amini definitivno imala operaciju mozga i da je operisala hipofizu kao dijete, tačnije kada je imala 5 godina. Njen brat je tokom ispitivanja naveo da se Mahsa ranije mnogo puta (najmanje 3 puta) na ovaj način onesvijestila, ali je nakon smrti sestre, u skladu sa tvrdnjama daidže, negirao svoje prethodne izjave.

Njen otac, suprotno svim medicinskim dokazima, a vjerovatno i zbog težine ovog strašnog incidenta, ne spominje ovu temu u svojim intervjuima, uključujući intervju za novinsku agenciju Fars, te ponavlja tvrdnje Mahsinog daidže. I pored objavljivanja brojnih slika Mahsinog stanja u bolnici, on tvrdi da je njeno tijelo bilo potpuno prekriveno kako se tragovi ozljeda ne bi vidjeli. Dok, prema riječima ljekara, brojna istraživanja negiraju bilo kakav fizički kontakt s njom.

Neki liječnici kažu da, prema trenutno dostupnim informacijama, stres pod kojim je bila Mahsa uzrokuje nedostatak sekrecije hipofize. Naravno, sudska medicina je uradila pune istrage sa različitim uzorcima, a za otprilike 3 sedmice bit će poznat tačan uzrok njene smrti.

Na ovu temu se oglasio i gradonačelnik Tehrana, Ghalibaf, i rekao:

“Komisija za unutrašnje poslove treba da ispita procese i metode sprovođene u patrolama Moralnog obezbjeđenja od strane Generalne komande policije kako bi se preduzele radnje na rješavanju problema u njoj. Rješavanje kršenja normi zahtjeva detaljnije planiranje sa jasnim pravilima kao i korištenje obučenih sila a ne primjenu metoda na osnovu ličnih ukusa. Ljudi razumiju razliku između saosjećanja i vlastitog interesa i ne trebaju slušati licemjere koji su nekada mučenički ubili hiljade ljudi a sada spominju nečiju smrt i plaču uz krokodilske suze.”

Izvor

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime