PISjournal–Nakon Drugog svjetskog rata, grčka sela doživjela su dva iscrpljujuća ljudska talasa – egzodus seljaka, zatim neobična invazija na periferije grada . Ova dva talasa, potpomognuta slabom državom i podstaknuta klimatskom krizom, pretvorila su ono što je trebalo biti prirodni šumski požari u užasavajuću ljetnju katastrofu.
Yanis Varoufakis
Nakon toplotnih valova neviđeno dugog trajanja,požari su ,u toku ljetnih mjeseci dosad uništili više od 100.000 hektara drevne borove šume,sprženi su dijelovi Atike,drevne Olimpije i u potpunosti su uništene veličanstvene šume Evie-čije su ruralne zajednice izgubile svoje domove,da ne spominjemo sredstva za izdržavanje porodica i uništen krajolik.
Da bismo shvatili zašto se to događa, moramo razumjeti putanju urbanog i ruralnog razvoja Grčke. Rat i siromaštvo uzrokovali su masovni egzodus sa sela koji je počeo krajem 1940 -ih. Mještani sela koji nisu migrirali u zemlje poput Njemačke, Kanade i Australije spustili su se u područje Atine. U kombinaciji s labavim urbanističkim planiranjem, ovaj nalet ljudi brzo je područje Velike Atine pretvorio u betonsku džunglu. Tada su šezdesetih i sedamdesetih godina isti ljudi sanjali o djelomičnom povratku na selo, o vikendici u sjeni nekih borova, u blizini Atine i, po mogućnosti, u blizini mora.
Ovim malograđanskim naseljima, koji su do 1980-ih bili razasuti po cijeloj Atiki, sredinom 1990-ih dodano je predgrađe srednje klase. Vile i trgovački centri postepeno su prodirali u šumovita područja koja graniče s Atinom, brzinom koja je odražavala ekonomski rast potaknut novcem posuđenim od banaka EU -a ili osiguranim putem strukturnih fondova EU.
Kao da smo tražili nevolju. Vatra je prirodni saveznik šuma mediteranskog bora. Pomaže očistiti tlo od starih stabala i omogućava mladim stablima da napreduju. Svakodnevno pomažući sebi i koristeći taktičko spaljivanje svakog proljeća, seljani su tako sprečavali da se požari razbuktaju. Nažalost, ne samo da su okolnosti prisilile seljane da napuste šume, već su se oni i njihovi potomci vratili kao raspršeni urbani stanovnici kako bi izgradili svoje ljetnikovce u šumama, ali to nisu učinili koristeći tradicionalno znanje ili praksu.
Čuvena evropska ekonomska podjela sjever-jug ima pandan u šumama Grčke. U zemljama kao što su Švedska ili Njemačka, šume su intenzivno komodificirane. Iako je to dovelo do propasti drevnih šuma i njihove zamjene sušnim plantažama, obradivim zemljištem ili pašnjacima, barem selo nije napušteno kao što je bio slučaj u Grčkoj. Na neki način, žalosno stanje grčkih sela, brza i neregulisana urbanizacija i naša slaba i korumpirana država odraz su atrofičnog kapitalizma zemlje.
Grčke vlade bile su svjesne neodrživosti našeg modela korištenja zemljišta otkad su nam se požari počeli osvećivati 1970 -ih. Duboko u sebi, znali su: kolektivno smo povrijedili prirodu, a sada je priroda zahtijevala svoju osvetu. Uvjerene, međutim, da su im šanse za ponovni izbor osuđene na propast ako se usude reći glasačima da bi možda trebali odustati od sna o toj kolibi u šumi, odustati od plana o suburbanizaciji borovih šuma, vlade su odabrale lakši put: okrivile su tople vjetrove, palikuće, lošu sreću, čak i turske sabotere.
Kolektivna odgovornost bila je prva žrtva svakog pakla. Dana 23. jula 2018. godine, u primorskom naselju sjeverno od Atine poznatom kao Mati, demonska vatrena stihija je u roku od nekoliko minuta odnijela 103 života – uključujući i mog prijatelja. Uzrok je bio očit svima koji su voljni nezainteresirano pogledati način na koji je gusto naselje umetnuto u ostarjelu borovu šumu, s uskim uličicama koje ne nude realne šanse za bijeg od neizbježnog požara.
Nažalost, ni vlast ni opozicija nisu se usudili priznati očigledno: da nikada nismo smjeli dopustiti izgradnju tog naselja. Umjesto toga, beskrajno su vikali, igrajući igru krivice koja nije poštovala ni žrtve ni društvo a ni prirodu.
Čak i kada su se vlade okušale u modernizaciji, pogoršale su stvari. 1998. godine, u pokušaju da profesionalizuje gašenje požara, jedinica za gašenje požara (koju je do sada vodila komisija za šumarstvo) je raspuštena i pretvorena u gradsku vatrogasnu jedinicu. Rezultirajuća ekonomija obima imala je svoju cijenu: prekid velikih napora čišćenja šuma koje je vatrogasna jedinica sprovodila svake zime i proljeća.
Slijedeći prirodni instinkt urbane birokracije da favorizira rješenja visoke tehnologije i da gleda s visine na tradicionalnu praksu, ujedinjena vatrogasna jedinica efikasno se povukla iz šuma i umjesto toga koncentrirala na strategiju postavljanja vatrozida oko izgrađenih područja,dok bi šumske požare gasili iz vazduha – koristeći avione koji često ne mogu letjeti zbog nepovoljnih uslova.
Zatim, početkom 2010. godine, uslijedio je bankrot grčke države. Uskoro će desetine zvaničnika EU i MMF -a – zloglasna trojka – stići u Atinu kako bi nametnuli najoštriji program štednje na svijetu. Svaki budžet je nemilosrdno smanjen, uključujući i one usmjerene na zaštitu građana i prirode. Hiljade ljekara, medicinskih sestara i, da, vatrogasaca je otpušteno. U 2011. ukupni budžet vatrogasne brigade smanjen je za 20%.
U proljeće 2015. viši vatrogasni časnik rekao mi je da je potrebno još najmanje 5.000 vatrogasaca da bi ponudili osnovnu zaštitu sljedećeg ljeta. Kao grčki ministar finansija u to vrijeme, izradio sam planove za uštedu iz drugih dijelova budžeta kako bih ponovo zaposlio skroman broj vatrogasaca i ljekara (ukupno 2.000). Čuvši ovo, trojka me je odmah osudila zbog “nazadovanja” i izdala jasno upozorenje da će, ako insistiram, pregovori u Eurogrupi biti prekinuti – stenografija za najavu zatvaranja grčkih banaka.
Od tada je jedina stvarna promjena stalni porast temperatura zahvaljujući ubrzanju klime. Ljetna vatrena oluja bila je potpuno predvidljiva – kao i nesposobnost naše države da efikasno odgovori. A EU? Da li je poslalo desetine osoblja na mikro -upravljanje događajima na terenu, kao što je to učinilo prilikom uvođenja mjera štednje? Za razliku od pomoći koju je Grčka primala od pojedinih evropskih vlada, uključujući britansku nakon Brexita, institucije EU bile su upadljive zbog njihovog odsustva.
Zastrašujuće pitanje glasi: šta dalje? Bauk nove prijetnje šumama Grčke visi nad kopnom. Trenutna desničarska vlada želi da preko ugovora sa privatnim multinacionalnim preduzećima vrši pošumljavanje. U potrazi za brzom zaradom, razmnožavaju brzorastuće, genetski modificirano drveće koje nema mjesta u Mediteranu i neprijateljsko je za našu floru, faunu i tradicionalni krajolik. Za razliku od strašnog utjecaja državnog bankrota na naš narod, kojeg ćemo,jednog dana, nadam se, moći preokrenuti ovaj napad na naše šume,međutim, bit će nepovratan.
