PISjournal – Somaliland se sve otvorenije nameće kao potencijalna strateška tačka za Sjedinjene Američke Države u novoj geopolitičkoj utakmici koja se vodi oko Crvenog mora, Bab el-Mandeba i Adenskog zaljeva. Posjeta predsjednika Somalilanda, Abdirahmana Cirroa, Washingtonu i njegovo obraćanje u institutu Hudson pokazali su da Hargeisa želi svoj geografski položaj pretvoriti u važnu kartu u odnosima sa SAD-om. U središtu te ponude nalazi se luka Berbera, ali i mogućnost šire vojne, sigurnosne i ekonomske saradnje.

Cirro je nakon posjete Hudsonu naglasio da Somaliland Sjedinjenim Državama može ponuditi stabilnog partnera na ulazu u Crveno more, posebno u trenutku kada su sigurnost pomorskih puteva i regionalna stabilnost postali pitanja od globalnog značaja. Posebno je istakao blizinu teritorije Somalilanda područjima pod utjecajem Huta u Jemenu, predstavljajući je kao potencijalno strateško čvorište za logistiku, pomorsku sigurnost i podršku američkim operacijama.

Takva ponuda dolazi u trenutku kada se položaj Huta dramatično promijenio. Tokom septembra 2026. godine njihove snage ostvarile su značajne teritorijalne pomake duž jemenske obale Crvenog mora i približile se Bab el-Mandebu, jednom od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Reuters je izvijestio da su Huti zauzeli strateške položaje na obali i time dodatno povećali pritisak na međunarodni pomorski saobraćaj.

Upravo zbog toga Berbera dobija novu stratešku dimenziju. Luka se nalazi na obali Adenskog zaljeva, nasuprot Jemenu, i predstavlja jednu od najvažnijih infrastruktura Somalilanda. Njome upravlja kompanija DP World, koja je posljednjih godina značajno ulagala u njenu modernizaciju. Prema podacima kompanije, terminal ima dubinu do 17 metara, proširene kapacitete i infrastrukturu sposobnu za prihvat velikih brodova. 

Za Washington bi takav položaj mogao imati vojnu vrijednost. Blizina Jemena omogućava relativno kratak pristup prostoru u kojem Huti raspolažu raketama, dronovima i drugim sredstvima sposobnim da ugroze brodove i regionalnu infrastrukturu. Američka pomorska uprava već upozorava na širok spektar prijetnji u području Crvenog mora, Bab el-Mandeba, Adenskog zaljeva i okolnih voda, uključujući balističke i krstareće rakete, bespilotne letjelice i napade bespilotnim plovilima.

Zbog toga se uloga Somalilanda može posmatrati kroz širi koncept američke vojne infrastrukture u regiji. Berbera bi, u slučaju postizanja odgovarajućeg sporazuma, mogla služiti kao logistička tačka, centar za pomorski nadzor ili potencijalna baza za bespilotne letjelice. Međutim, takav razvoj ne bi bio bez rizika. Svako direktno korištenje teritorije Somalilanda za napade na Jemen moglo bi tu teritoriju pretvoriti u legitimnu metu za odgovor Huta.

Upravo na tu opasnost upozoravaju pojedini američki analitičari. Geopolitički analitičar Brandon Weichert ocijenio je da bi širenje američkog vojnog angažmana moglo otvoriti novu fazu sukoba. Njegova upozorenja odražavaju širu zabrinutost da se postojeći sukob ne bi ograničio na Jemen, nego proširio na nove teritorije i baze.

Za Somaliland, međutim, potencijalna saradnja sa Sjedinjenim Državama nije samo vojno pitanje. Hargeisa pokušava privući američke investicije, diplomatsku podršku i međunarodno priznanje. Somaliland je 1991. proglasio nezavisnost od Somalije, ali njegova državnost i dalje nije široko međunarodno priznata. Zbog toga svako približavanje velikoj sili poput SAD-a ima i izrazitu političku dimenziju.

Iz perspektive Hargeise, vojna i geostrateška važnost teritorije može postati sredstvo za jačanje njenog međunarodnog položaja. Ako Washington zaključi da mu je Somaliland potreban zbog sigurnosti Crvenog mora i Adenskog zaljeva, njegova politička vrijednost mogla bi značajno porasti. To bi istovremeno moglo otvoriti vrata dodatnim ulaganjima u infrastrukturu, energetiku, rudarstvo i transport.

Berbera je već dio šireg ekonomskog projekta. DP World je razvijao luku i Berbera Economic Zone s ciljem stvaranja regionalnog trgovinskog čvorišta koje bi povezivalo Rog Afrike s međunarodnim tržištima. Kompanija Berberu predstavlja kao stratešku kapiju prema istočnoj Africi i važnu logističku tačku za trgovinu s Etiopijom i drugim regionalnim tržištima. 

Ali upravo vojna transformacija takve infrastrukture mogla bi promijeniti njenu prirodu. Luka koja je prvenstveno zamišljena kao trgovački centar mogla bi postati dio sigurnosne arhitekture usmjerene prema Jemenu. Time bi se povećala njena strateška vrijednost, ali i rizik da bude uvučena u regionalni sukob.

Posebno je važno što se sve ovo dešava u trenutku kada su istovremeno ugroženi i Bab el-Mandeb i Hormuz. Pomorski saobraćaj kroz obje tačke trpi posljedice regionalne eskalacije, a svako dodatno širenje sukoba moglo bi imati posljedice po globalnu trgovinu i energetska tržišta. Reuters je 18. septembra izvijestio da je saobraćaj kroz Hormuz i dalje značajno ispod uobičajenog nivoa, dok je promet kroz Bab el-Mandeb također pod pritiskom. 

U tom kontekstu Somaliland dobija značaj koji nadilazi lokalnu politiku. Njegova obala predstavlja jednu od potencijalnih polaznih tačaka za kontrolu pomorskog prostora između Crvenog mora, Adenskog zaljeva i Indijskog okeana. Međutim, pretvaranje Berbere u američko vojno uporište moglo bi istovremeno značiti da se Somaliland od trgovačkog partnera pretvara u direktnog učesnika regionalne konfrontacije.

Najveće pitanje zato nije samo šta Somaliland može ponuditi Washingtonu, nego i kakvu bi cijenu takav aranžman mogao imati. Ako bi američke ili izraelske snage koristile Berberu za operacije protiv Huta, odgovor bi mogao biti usmjeren upravo prema infrastrukturi koja danas predstavlja najvažniju ekonomsku prednost Somalilanda.

Hargeisa se nalazi pred strateškim izborom. Geografski položaj može joj donijeti veće investicije, političku pažnju i sigurnosnu saradnju sa Sjedinjenim Državama. Ali isti položaj može je učiniti dijelom šireg fronta sukoba koji se proteže od Jemena i Crvenog mora do Perzijskog zaljeva. U vremenu kada Huti sve snažnije koriste geografiju i pomorske chokepointe kao sredstvo pritiska, Berbera više nije samo luka. Ona postaje potencijalna figura na mnogo većoj geopolitičkoj šahovskoj ploči.

Ekskluzivno PISjournal