Martin Konecny
Sramotna pristrasnost Evrope prema Izraelu i Palestini- Evropski zvaničnici umanjili su izraelske akcije posljednjih dana, osuđujući Hamas
Kako su prošle sedmice izbijale izraelsko-palestinske borbe, evropske političke izjave nizale su se kroz poznati spektar.
S jedne strane bili su lideri u srednjoj Evropi (Austrija, Češka, Mađarska i Slovenija), koji su izrazili bezrezervnu podršku Izraelu i svu krivicu svalili na Hamas. S druge strane, irski i belgijski ministri vanjskih poslova osudili su postupke i Izraela i Hamasa. Drugi su se postavili između, pozivajući na deeskalaciju ili zaštitu civila, dok su Hamas samo osuđivali.
Sveukupna tendencija među evropskim zvaničnicima bila je da iskrive lanac događaja u ovoj posljednjoj eskalaciji. Oni obično izostavljaju ili umanjuju seriju izraelskih provokacija u okupiranom Istočnom Jeruzalemu koje su prethodile raketama Hamasa. Tu su spadale prijetnja deložacijom palestinskih porodica od strane izraelskih doseljenika i napad na džamiju al-Aksa od strane izraelskih snaga, zbog čega je oko 300 Palestinaca ranjeno.
Tada rakete podižu u jedinstveni zaista neopravdani element.
Napokon, ponovo umanjuju izraelski „odgovor“ u obliku vazdušnih napada na Gazu – daleko najsmrtonosniji dio lanca.
Nijedna se izjava jasno ne bavi temeljnim pitanjem: dugoročnim uskraćivanjem osnovnih prava i sloboda Palestincima pod višedecenijskom izraelskom okupacijom Zapadne obale, blokadom Gaze i etno-teritorijalnim osvajanjem (eufemistički poznato kao „širenje naselja“) na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem.
Ovaj ugnjetavajući i nepravedni kontekst čini ciklične eksplozije nasilja gotovo neizbježnima – i njima treba prije svega pristupiti.
Ovaj i nepravedni kontekst čini cikličke eksplozije nasilja gotovo neizbježnima – i njima se prije svega treba pozabaviti.
Selektivno ogorčenje
Europski zvaničnici osudili su neselektivne rakete Hamas, čiji udar na izraelske civile daleko premašuje desetak poginulih i stotine ranjenih.
Ali izdvajanje Hamasa za osudu, dok se dvoume oko izraelskih napada – u kojima su već ubili više od 200 Palestinaca, uključujući oko 60 djece, i uništili desetine civilnih zgrada u Gazi – zahtijeva izuzetno selektivan osjećaj bijesa. Namjerno gađanje civilnih predmeta i nesrazmjerni napadi na civile, izvedeni namjerno, ratni su zločin, kao i rakete Hamas.
Ono što je karakteristično u ovom slučaju je da se značajan dio zapadne političke elite – iz razloga koji uključuju kulturni afinitet i povijesne simpatije – naginje izraelskom narativu ili je u potpunosti na njegovoj strani .
Selektivne percepcije česte su u svim nacionalističkim sukobima, koji imaju tendenciju da aktiviraju kognitivnu predrasudu zbog koje mnogi ljudi umanjuju nepravde svoje preferirane strane i uvećavaju zločine druge strane. Kao takvo, ništa nije iznenađujuće u izraelskoj jevrejskoj priči koja prvenstveno okrivljuje palestinske rakete, dok ih mnogi Palestinci obrnuto smatraju opravdanim odgovorom na silnu izraelsku agresiju.
Ova tendencija je posebno vidljiva kad god Hamas dođe na scenu. Većina evropskih političara može prepoznati zabrinutost zbog izraelske okupacije, naseljavanja i situacije u Gazi. Ali kad rakete počnu letjeti, ovaj kontekst odjednom se odbacuje u stranu, kao da je aktiviran drugi, plemenitiji dio mozga.
Svako ko misli da su evropske izjave razumno uravnotežene trebao bi zamisliti kako bi Evropa i SAD reagirale da je situacija obrnuta: Palestinci koji su okupirali, naseljavali, blokirali i bombardirali jevrejske izraelske enklave, iz kojih su jevrejske oružane skupine potom ispaljivale rakete prema Palestini.
U takvom scenariju, Zapad bi vjerovatno ne samo osudio palestinske ugnjetače, već bi uveo teške sankcije i razgovarao o zonama zabrane leta.
Dvostruki standard je takođe vidljiv u shvatanju da Izrael ima „pravo da se brani“, prisutnom u nekoliko evropskih saopštenja. Niko ne kaže imaju li Palestinci – koji nemaju željeznu kupolu da ih zaštite – također imaju pravo da se brane od izraelskih napada – ili neko drugo srazmjerno pravo.
Selektivne evropske izjave teško je kvadrirati s procjenama prošlih rundi izraelsko-Hamasovih borbi istraga UN-a, Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i nevladinih organizacija poput Human Rights Watch-a.
Ovi promatrači uglavnom slijede univerzalne i nepristrasne norme međunarodnog prava i uglavnom im vjeruju evropski politički tokovi. Svi ovi akteri pronašli su brojne dokaze o ozbiljnim kršenjima, vjerovatno jednakim ratnim zločinima, od strane Izraela i Hamasa.
Zemlje članice EU često su bile suzdržane u glasanju za pokretanje istraga UN-a o nasilju u Gazi na Vijeću UN-a za ljudska prava, dok su glasale za istrage drugih sukoba. Slično tome, dok EU kolektivno podržava MKS kao stub međunarodne vladavine prava, nekoliko evropskih država protivilo se pristupanju Palestine sudu i nadležnosti MKS-a nad njim. To nije samo nedosljedno, već također doprinosi ponovnom nasilju dajući i Izraelu i Hamasu dojam da mogu izbjeći međunarodnu odgovornost.
Naslovnica legitimiteta
Tradicionalno je pro-izraelsko stranaštvo puno jače u SAD-u nego u Evropi. Ali ovo postaje sve manje jasno.
U američkom Kongresu sada postoji grupa progresivnih demokrata, poput Bernieja Sandersa, Ayanne Pressley i Marka Pocana, koji su bili daleko otvoreniji prema pravima Palestine od navodno progresivnog zelenog kandidata za njemačku kancelarku Annalenu Baerbock u svojim uber-opreznim tweetovima.
Čak je i jedan od najodrživijih pro-izraelskih demokrata, predsjednik Senatskog odbora za vanjske odnose Robert Menendez, objavio rijetku izjavu rekavši da je „duboko zabrinut zbog izvještaja o izraelskim vojnim akcijama koje su rezultirale smrću nevinih civila u Gazi, kao i izraelsko gađanje zgrada u kojima se nalaze međunarodni mediji“.
Stoga je pokazao više nijansi od svog kolege u Europskom parlamentu, Odbor za vanjske poslove, predsjedavajućeg Davida McAllistera, koji je potpisao izjavu koja se uglavnom sastoji od pro-izraelskih mantri i izražava solidarnost samo “s narodom Izraela” – kao da Palestinci ljudi nisu bili jednako vrijedni solidarnosti, bez obzira na to ko je kriv za borbu.
U utorak su se ministri vanjskih poslova EU su imali video (online) sastanak kako bi razgovarali o tome kako zaustaviti nasilje. Iako je visoki predstavnik EU Josep Borrell pozvao u njihovo ime na trenutni prestanak nasilja, priopćenja koja su proteklih dana izdali mnogi ministri poslali su suprotan signal: davanje dozvole Izraelu za nastavak ofanzive.
Ako žele doprinijeti miru, europske vlade moraju prekinuti svoje favoriziranje i preusmjeriti svoje politike na rješavanje kolosalnih nepravdi prema Palestincima koji pokreću ciklus nasilja. To bi poslalo snažniji signal od diplomatskih telefonskih poziva Izraelu i regionalnim akterima.
