Lara Gibson nakon
Autorica je novinarka iz Kaira koja se bavi egipatskom ekonomijom i političkim dešavanjima.
PISjournal – U Egiptu će 10. decembra početi predsjednički izbori koji će trajati 3 dana.
Očekuje se da će sadašnji lider Abdel Fattah el-Sisi ostvariti uvjerljivu pobjedu, ali s borbama koje se odvijaju u susjednoj Gazi i tekućom ekonomskom krizom, ovo je izazovno vrijeme za Egipat, a izbori bi mogli oslikati put nacionalnim politikama za sljedećih nekoliko godina.
Jednoglasni izbor Sisija će učvrstiti njegov autoritet i, prema pravilima sadašnjeg egipatskog ustava, omogućit će mu još šest godina na vlasti, produžavajući time njegovu vladavinu Egiptom na ukupno 16 godina.
Kako se očekuje da će izbori proći bez iznenađujućih rezultata, politički analitičari su za The New Arab rekli da su postizborni događaji od mnogo veće važnosti. Očekuje se da će 2024. godina biti prelomna za Egipat u finansijskom smislu.Egipat mora da otplati rekordnih 29 milijardi dolara nevraćenog duga, a inflacija se kreće oko 30% bez znakova da će u skorije vrijeme da se smanji, što utiče na milione ljudi širom zemlje.
Giuseppe Dentice, šef odjela za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Centru za međunarodne odnose smatra da je najvažnija stvar u vezi sa ovim izborima upravo taj postizborni period, u kojem Sisi mora upravljati ekonomskom krizom i istovremeno spriječiti bilo kakav kolateralni utjecaj rata u Gazi.
Uprkos tome što je budućnost države u pitanju, ne očekuje se da će Egipćani masovno izlaziti na birališta zbog široko rasprostranjene apatije birača i Sisijeve gotovo zagarantovane pobjede.
Sherif Mohayeldeen, egipatski politički istraživač i analitičar smatra da će izlaznost birača na predstojećim predsjedničkim izborima i dalje biti niska i neće preći 50% od ukupnog broja onih koji imaju pravo glasa. To znači da će većina biti suzdržana.
Ovo su treći predsjednički izbori na kojima se Sisi kandidira, a pitanje njegove de facto pobjede je široko poznato, a da ne spominjemo da je proces nominacije završio time što je ograničenom broju protukandidata dozvoljeno kandidovanje na izborima.
Ko čini opoziciju?
Širom Egipta, predizborni posteri,ogromni bilbordi koji podržavaju predsjednika Sisija nižu se kraj autoputeva,prekrivaju zgrade i objekte.Međutim,primjetan je nedostatak postera kandidata iz opozicije.
Tri opoziciona kandidata prošla su u posljednji krug glasovanja, a među njima su Farid Zahran iz Egipatske socijaldemokratske partije, Abdel-Sanad Yamama iz Nove Wafd stranke i Hazem Omar iz Republikanske narodne partije. Svi kandidati su malo poznati i očekuje se da će osvojiti mali procenat glasova.
Zbog Sisijeve dominacije u političkoj sferi otkako je došao na vlast u vojnom udaru 2013. godine, nema održive političke opozicije njegovom režimu i nema snage među egipatskim glasačima da mu se suprotstave.
Dentice kaže da su ova tri kandidata slaba i nisu toliko bitna u odnosu na izbore, jer već znamo rezultate.Jedini značajan kandidat je predsjednik Sisi, za kojeg se očekuje da će pobijediti na izborima uz veliki konsenzus.
Kakva je očekivana izlaznost?
Još od glasanja nakon revolucije 2011., interesovanje za glasanje je palo.
Mohayeldeen objašnjava da je obrazac izlaska glasača u malom broju jedna od karakterističnih odlika izbora i referenduma u Egiptu općenito, s izuzetkom nekih izbora koji su uslijedili nakon januarske revolucije 2011. godine, jer je Egipat tada svjedočio najvišim stopama učešća u svojoj modernoj povijesti.
Izbori za Predstavnički dom za 2011-2012. godinu su se našli na prvom mjestu sa stopom učešća preko 60%, dok su ponovni izbori na predsjedničkim izborima 2012. godine bili na drugom mjestu sa stopom učešća od 51,85%. Svi izbori koji su održani nakon juna 2013. imali su stope učešća niže od ovih brojeva.
Na posljednjim izborima 2018. godine, Sisi je osvojio 97% glasova a prema podacima egipatske nacionalne organizacije za izbore, oko 41% Egipćana je učestvovalo u glasanju.
Očekuje se da će zaokupljenost ratom u Gazi širom Egipta dodatno oslabiti interes za izbore jer se Egipćani fokusiraju na podršku palestinskom cilju na društvenim mrežama i bojkotiranju američkih brendova.
Šta se očekuje nakon izbora?
Mnogo se spekulira da će Centralna banka Egipta povući okidač za dugo očekivanu devalvaciju valute u prvim sedmicama nakon izbora. Nakon što Sisi osigura jaku većinu, vjerovatno će provesti niz reformi koje se bave ekonomskom situacijom.
Giuseppe Dentice smatra da je pritisak MMF-a i drugih međunarodnih partnera veoma jak. U tom smislu, veoma je važno da predsjednik Sisi osigura veliku većinu za provedbu reformskih politika,s posebnim naglaskom na ekonomsku politiku.
Očekuje se da će se predsjednik Sisi sastati s direktoricom MMF-a Kristalinom Georgijevom na marginama COP28 u Abu Dabiju kasnije ove sedmice. MMF je više puta odgađao isplate egipatskog programa vrijednog 3 milijarde dolara zbog odgođenog prelaska na promjenjivi kurs.
Nakon izbijanja borbi u Gazi, MMF je nagovijestio da će pojačati svoju podršku pogođenim zemljama u regiji i bilo je razgovora o povećanju egipatskog programa od 3 milijarde dolara na 5 milijardi dolara, što će pomoći u ublažavanju egipatskog ogromnog programa otplate duga do 2024. godine.
MMF je promijenio svoj narativ o ekonomskoj politici Egipta i istovremeno je stvorio novu dostupnost u smislu finansiranja i kompromisa.
Ipak, uprkos znacima optimizma, Egipat i dalje mora da održava svoju valutu na površini kako ne bi izgubila sovju vrijednost i da bi time osigurali sredstva od MMF-a. Prema zvaničnom kursu jedan američki dolar iznosi 30 egipatskih funti.Međutim,na crnom tržištu,dolar iznosi 45 funti, što neki smatraju preciznijom procjenom stvarne vrijednosti egipatske valute.
Egipćani, koji trpe posljedice ekonomske krize od sredine 2022. godine i koji su u proteklih 18 mjeseci već vidjeli da je egipatska funta izgubila polovinu svoje vrijednosti u odnosu na dolar,neće blagonaklono gledati na devalvaciju. Kratkoročno, devalvacija će uzrokovati porast inflacije, uzrokujući još više problema za stanovnike koji se bore da priušte osnovne stvari.
Prema podacima Svjetske banke ,prije početka ekonomske krize, oko 30% stanovništva je živjelo ispod granice siromaštva, a za dodatnih 30% smatra se da su na ivici siromaštva.
Ipak, malo je toga što krizom pogođeni Egipćani mogu učiniti kako bi promijenili bilo rezultate izbora ili svoju ekonomsku budućnost.
Koji god da je procenat pobjede, čak i ako dostigne 100%, to je formalnost davanja legitimiteta stvarnosti koja je mnogima već poznata.
