Belmin Herić
Autor je magistar historije i novinar s dugogodišnjim fokusom praćenja geopolitičkih događaja na Bliskom istoku i susjednim regijama.
PISjournal – Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian, koji je preuzeo dužnost u julu, istupio je s jasnim i oštrim stavom prema Izraelu, optužujući ga za poticanje sukoba i nestabilnosti na Bliskom istoku.Pezeshkiana
Njegov stav, naglašen tokom govora na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku, nosi više slojeva – od jasnog označavanja Izraela, do poziva na obnovu diplomatskih pregovora s međunarodnom zajednicom. Njegov odnos prema Izraelu oslikava kompleksnu strategiju Irana.
Jedna od ključnih tačaka Pezeshkianovih optužbi prema Izraelu jeste tvrdnja da Izrael želi proširiti sukob u regiji. On je tokom svog obraćanja medijima otvoreno optužio Izrael da stvara atmosferu rata, koristeći svoje vojne operacije protiv Irana i njegovih saveznika kao povod za širenje sukoba. Ovakav stav iz Irana nije novi , ali dolaze u specifičnom kontekstu povećane napetosti. Neposredno nakon Pezeshkianove inauguracije, politički lider Hamasa, Ismail Haniyeh, ubijen je u operaciji u Teheranu, za što je Pezeshkian jasno optužio Izrael.
Iran ne želi eskalaciju
Pezeshkianov stav u ovom kontekstu pokazuje kako Iran, uprkos velikoj vojnoj i političkoj moći, nastoji izbjeći vojnu konfrontaciju s Izraelom. On je tokom svog obraćanja više puta naglasio da rat nikome ne donosi pobjedu, čime je poslao signal Zapadu i međunarodnoj zajednici da Iran nije zainteresiran za eskalaciju sukoba.
Iran je bio pod lupom nakon izraelske operacije u Teheranu koja je rezultirala smrću vođe Hamasa. Pezeshkian je u svom obraćanju medijima kazao da je Iran bio suzdržan u odgovoru na ovu provokaciju, navodeći da je bio savjetovan da sačeka zbog mogućeg mirovnog sporazuma koji je, kako je kazao, nikada nije ostvaren. Ova odluka o suzdržanosti odražava Pezeshkianov politički pristup, koji balansira između unutarnjih pritisaka da Iran pokaže svoju vojnu moć i međunarodnog pritiska da se izbjegne direktna konfrontacija s Izraelom.
Iako Pezeshkian nije govorio o direktnim odgovorima, implicira da je Iran pokazao svoje vojne kapacitete penetrirajući izraelski Iron Dome sistem i demonstrirajući da bi mogao nanijeti značajnu štetu Izraelu. Ovo odražava spremnost Irana da, u slučaju eskalacije, koristi sofisticirane vojne kapacitete kako bi destabilizirao Izrael. Ipak, Pezeshkian naglašava da je cilj Irana mir i stabilnost, što sugerira da Iran trenutno preferira diplomatiju nad vojnom intervencijom.
Jedan od centralnih dijelova Pezeshkianovog govora odnosio se na optužbe protiv Zapada za dvostruke standarde u pogledu ljudskih prava. On je kritikovao zapadne vlade, posebno SAD, zbog toga što osuđuju Iran zbog kršenja ljudskih prava, dok istovremeno ignorišu zločine Izraela u Gazi. Ovaj dio govora upućen je i međunarodnoj zajednici, ali i iranskoj javnosti koja je posvećena palestinskom cilju kao simbol otpora protiv zapadnih intervencija.
Zapad održava Izrael na životu
Pezeshkian je u razgovoru s libanskim premijerom Najibom Mikatiem optužio Izrael za sistematsko kršenje međunarodnog prava i ljudskih prava, posebno u kontekstu dugotrajnog sukoba u Gazi i najnovijih napada na Liban. Prema Pezeshkianovim riječima, Izrael je uz podršku SAD-a “izbrisao svaki trag ljudskih prava i međunarodnih zakona”, što implicira kako su ove sile zajednički odgovorne za destabilizaciju Bliskog istoka.
Ove izjave posebno naglašavaju Pezeshkianovu tezu da bi Izrael, bez američke vojne, političke i financijske podrške, bio znatno ograničen u provođenju vojnih operacija u regiji.
On ističe da su američka potpora i oružje ključni faktori koji omogućavaju izraelsku vojnu moć i hrabre Izrael na agresivne poteze. Ovakva kritika SAD-a nije neuobičajena za iransku vanjsku politiku, no u Pezeshkianovim izjavama ona poprima novu razinu intenziteta, posebno s obzirom na trenutnu eskalaciju sukoba u Gazi i Libanu.
Posebno značajan aspekt Pezeshkianovih optužbi odnosi se na izraelsko korištenje civilne tehnologije u vojne svrhe. On je osudio upotrebu civilne opreme, poput booby-trapped uređaja i komunikacijske tehnologije, kao sredstva za napad na civile u Libanu. Prema njegovim riječima, Izrael je detonicirao hiljade civilnih uređaja, uključujući pager-e i radio stanice, ubivši desetine ljudi i ranivši hiljade. Ova praksa, prema Pezeshkianu, predstavlja izraelsku strategiju masovnog teroriziranja civila koristeći neočekivane i nehumane metode.
Pezeshkian je, osim što je oštro kritikovao Izrael i SAD, također pozvao muslimanske zemlje da prekinu svoje ekonomske i političke odnose s Izraelom.
Ovaj poziv reflektira iransku strategiju izolacije Izraela na međunarodnoj sceni, posebno unutar muslimanskog svijeta. Pezeshkian smatra da bi ekonomski pritisak mogao oslabiti izraelsku vojnu moć i smanjiti njegovu sposobnost za daljnje napade na Palestince i susjedne države.
On je podsjetio da je odgovornost muslimanskih zemalja ne samo da pružaju podršku Palestini, već i da aktivno djeluju kako bi zaustavile izraelske napade, posebno u svjetlu eskalirajuće humanitarne krize u Gazi i Libanu.
Pezeshkianova obećanja pomoći Libanu predstavljaju simboličan čin solidarnosti, ali i praktičnu manifestaciju iranske vanjske politike, koja se temelji na jačanju saveza s antiizraelskim grupama i državama u regiji.
Nuklearni dogovor
Pezeshkian je tokom svog boravka u New Yorku naglasio spremnost Irana da obnovi nuklearne pregovore sa Zapadom. On je izjavio da Iran ostaje posvećen okvirima dogovora iz 2015. godine i da fetva koja zabranjuje posjedovanje nuklearnog oružja ostaje na snazi.
On optužuje bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa za povlačenje iz nuklearnog sporazuma i označava taj potez kao „nezakonit, nepravedan i neispravan“. Pezeshkianov govor sugerira da Iran vidi priliku za obnovu nuklearnih pregovora, ali pod uvjetom da Zapad, posebno SAD, preuzme odgovornost za prekid sporazuma.
Pezeshkianov odnos prema Izraelu ima vise slojeva. S jedne strane, on je reformist koji želi poboljšati odnose sa Zapadom, obnoviti nuklearne pregovore i izbjegavati direktne vojne sukobe. S druge strane, Pezeshkianov stav prema Izraelu ima jasan ton prijetnje, ukazujući na spremnost Irana da se, ako bude potrebno, vojno suprotstavi izraelskim napadima.
Kritike Pezeshkiana prema Izraelu, potkrijepljene brojnim optužbama za ratne zločine i upotrebu civilne tehnologije u vojne svrhe, dodatno pojačavaju njegovu poziciju u međunarodnoj areni kao lidera koji brani prava potlačenih naroda Bliskog istoka. Njegov poziv muslimanskim zemljama na prekid odnosa s Izraelom i obećanje iranske pomoći Libanonu, ukazuju na širu iransku strategiju regionalnog utjecaja, koja se temelji na suprotstavljanju Izraelu i osnaživanju antiizraelskih saveznika.
U konačnici, Pezeshkianov stav prema Izraelu i SAD-u oslikava složenost iranske politike na Bliskom istoku, koja balansira između pružanja direktne vojne i humanitarne pomoći saveznicima i nastojanja da se kroz diplomatske i ekonomske pritiske oslabi izraelska moć. Ova strategija naglašava iransku dugoročnu ambiciju da igra ključnu ulogu u oblikovanju regionalne sigurnosti i političkog poretka.
Pezeshkiana Pezeshkiana Pezeshkiana Pezeshkiana Pezeshkiana Pezeshkiana Pezeshkiana
Ekskluzivno PISjournal
