PISjournal – Prijestolonasljednik Abu Dabija Mohammed bin Zayed al-Nahyan posjetio je 15. septembra Pariz radi razgovora sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Do posjete je došlo nakon što je 23. avgusta francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian zajedno s ministricom odbrane Florence Parly otputovao u UAE kako bi razgovarali o situaciji u Afganistanu i evakuaciji stranih državljana i diplomata iz te zemlje Centralne Azije.
UAE i Francuska su dva glavna igrača u raznim situacijama u Africi posljednjih godina, a prekretnica u ovoj saradnji bila je libijska kriza, uglavnom u sukobu s turskom politikom u tom regionu. Kakve ciljeve Zayed ima iza putovanja u Pariz? Koji su ciljevi francuske strane?
Jačanje bilateralnih odnosa
Prvi i najpristupačniji cilj u vezi s posjetom bin Zayeda Francuskoj je uspostavljanje bilateralne saradnje i jačanje odnosa između dvije zemlje.
U sadašnjim uslovima, Turska je postala glavobolja Francuske, a Pariz niti želi bliske i intenzivne odnose s ovom zemljom u NATO-u i njeno pristupanje kao članice Evropske unije, niti ima mogućnost zanemariti ovu zemlju. Ovo je dovelo Pariz do saradnje sa zemljama istomišljenika u suočavanju s Ankarom i Erdoğanovom politikom za MB. U međuvremenu, jedan od zakletih neprijatelja Muslimanskog bratstva na Bliskom Istoku su Zayed i UAE.
Nakon 2011. godine činilo se da bi Turska i arapske zemlje, predvođene Saudijskom Arabijom i UAE, mogle imati područja međusobne saradnje i koordinacije. No, suprotno početnim pretpostavkama, dolazak Muslimanskog bratstva na vlast u Egiptu za vrijeme predsjednika Mohameda Morsija zvučao je kao prvi alarm za arapske zemlje. Nakon državnog udara u Egiptu 2013. godine koji je predvodio Abdel Fattah el-Sisi koji je smijenio Morsija, došlo je do velikog regionalnog sukoba između Arapa i Turske.
Ova polarizacija ne samo da se nije smanjila posljednjih godina, već je poprimila i specifičnije i složenije dimenzije u različitim područjima, poput libijske krize. S jedne strane, konzervativne arapske zemlje, pod utjecajem razmišljanja i politike Zayeda, bile su duboko zabrinute zbog porasta Muslimanskog bratstva u regiji, a s druge strane, Ankara je podržala Muslimansko bratstvo u političkim pa čak i vojnim poljima. Općenito, može se reći da je posljednjih godina tursko-arapsko rivalstvo pro i anti-Muslimanskog bratstva scena koja se aktivno razvija u regiji, a glavna područja igre su joj Tunis, Libija, Egipat i Sirija.
Čini se da će Macron i Bin Zayed slijediti strategiju saradnje u oblasti regionalne politike, uzimajući u obzir zajednička razmišljanja i politike suprotne osi Muslimanskom bratstvu u regionu. Pojačana saradnja između dvije zemlje na kriznim mjestima poput Libije, Sirije, pa čak i istočnog Mediterana vrlo je vjerovatna u novoj situaciji. Finansijska snaga UAE-a i diplomatska i vojna moć Francuske mogu se spojiti kako bi osnažili ovu saradnju fokusirajući se na antipatiju prema turskoj politici.
Macron nastoji obnoviti tradicionalni francuski položaj na Bliskom istoku
Također treba uzeti u obzir da Francuska iza unapređenja veza sa arapskim državama Perzijskog zaljeva nastoji obnoviti svoje prošlo mjesto u regiji. Pariz je nedavno čeznuo da oživi uticajnu ulogu Francuske i položaj kolonijalne ere na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Evropska sila posljednjih se godina brzo uključila u vojne sukobe u Africi u zemljama poput Libije, Malija i Centralnoafričke Republike, ali je nedavno promijenila svoju ulogu i postala diplomatska sila na Bliskom istoku. Iako je uspješno osigurala svoje ekonomske interese na Bliskom istoku, Francuska nije uspjela u potpunosti ostvariti svoje političke ciljeve zbog neke svoje ishitrene politike, posebno protiv Sirije i Irana. Od predsjedavanja François Hollandeom, Pariz je započeo novu politiku. Glavni cilj ove politike, ubrzane pod Macronom, je oživljavanje prošle slave Francuske, o kojoj je nekoć sanjao predsjednik Charles de Gaulle – iako postoje razlike u današnjoj taktici u tom smislu.
Preispitujući neke neuspješne politike Francuske u posljednjoj deceniji, Macron pokušava usvojiti multilateralizam kao uspješnu politiku u obliku saveza sa SAD-om i EU-om u cijelom svijetu, a posebno na Bliskom istoku kako bi se preokrenule greške i zastoji iz prošlosti. U međuvremenu, postupno povlačenje Amerikanaca sa Bliskog istoka i Evrope i ravnodušnost evropskog bloka uzrokuju strateški vakuum. Shvativši ovaj vakuum, Pariz izrađuje nezavisnu odbrambenu politiku kako bi popunio stratešku prazninu. Macron je jednom rekao da regionalne sile znaju kako popuniti prazninu u svoju korist. Sve jača u pogledu svog novog pristupa, Francuska je od ljeta 2020. godine mobilizirala svoju moć da uzastopno odbije turski i iranski utjecaj u Libiji i Libanonu. Rad s novom generacijom arapskih vladara, povrh njih i Bin Zayedom, također je na Macronovom dnevnom redu u novoj eri prema tome.
