PISjournalPropaganda označava sistemski pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipulisanja ponašanjem pojedinaca, u svrhu generiranja reakcije koju propagandisti žele postići. Pojam “propaganda” se uglavnom koristi u političkom kontekstu, dok se na području ekonomije govori o “oglašavanju”.

Riječ propaganda izvela se iz naziva zajednice Sacra congregatio Christiano nomini propaganda koja je 1626. godine osnovana pri Papinskoj kuriji Katoličke crkve sa svrhom širenja katolicizma i reguliranja crkvenih odnosa u nekatoličkim zemljama.

Propaganda se najčešće koristi u političke svrhe (politička propaganda), ali i kao mehanizam uticaja na ponašanja vezana uz očuvanje zdravlja (zdravstvena propaganda) ili kada se želi djelovati na ponašanje potrošača (ekonomska propaganda). Kada je riječ o političkoj propagandi, dva su temeljna cilja takvih poruka: slanje negativne slike o protivniku i nastojanje da se ojača kohezija vlastite grupe. Postizanje navedenih ciljeva osobito je važno u periodu priprema za sukob ili za određeni oblik sučeljavanja (npr. politički izbori, referendum…), kada je propaganda temeljno sredstvo tzv. „psihološkog rata“.

Dok su se kroz povijest za propagandu prvenstveno koristili tiskani mediji – poput plakata, letaka, knjiga, stripova, povijesnih pregleda, od 1950-ih godina primarni izvori postali su televizija (vijesti, filmovi, crtani filmovi) i radio. Danas su glavni izvori propagandnih poruka društvene mreže, prvenstveno Twitter i Facebook, zatim web stranice, web portali i blogovi.
Širenje ideja i proizvoda državne, akademske ili vjerske elite, ne mora u suštini imati lošu namjeru, ali ista ta namjera je formirana u ideju da šire narodne mase ne trebaju misliti za sebe, nego trebaju konzumirati ideje i narative onih koji su na hijerarhijskoj ljestvici znatno iznad njih.

Bilo da je riječ o državi ili vjerskoj instituciji, nastojanje njenih visoko-pozicioniranih članova je zadržavanje moći i pribavljanje resursa. Moć i resursi se osiguravaju kroz narative i priče o neprijateljima i podjelama na „nas i njih“, gdje je druga strana neprijatelj i „kleti heretik“ koji želi otuđiti „naše“. Shodno tome, potrebno je vlastiti narod uvijek držati u stanju straha i panike i da zbog toga budu previše uplašeni za svoju budućnosti ukoliko puste nogavice elita za koje se čvrsto drže.

Ocem propagande smatra se Edvard Bernajs.Pošto je bio sestrić čuvenog Sigmunda Frojda,utemeljitelja psihoanalize ,bio je veoma dobro upoznat sa psihologijom. Slično Frojdovim učenjima, Bernajs je smatrao da je čovek u svojoj srži iracionalan i vrlo opasan i da se zbog toga njime mora manipulisati. Frojdove ideje, Bernejs je učinio vrlo popularnim u Americi. Ono po čemu je on ipak najpoznatiji je upotreba psihologije i drugih društvenih nauka kako bi stvorio ubedljive kampanje. Smatrao je da, ako možemo da razumijemo mehanizme i motive koji pokreću umove masa, onda možemo tim istim masama i upravljati, a da ona toga nije ni svjesna.

Edvard Bernajs

Prema njegovim riječima: „Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju tim neviđenim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća snaga naše države“.

“Ono što moramo shvatiti je da demokratski sistem ne može opstati u svom izvornom obliku, odnosno da svi imaju pravo glasa, te je na nivou državnog sistema neophodno usmjeravati mišljenje društva u onom pravcu koji je neophodan za vladajuće strukture sukladno anarhičnosti međunarodnog sistema. Demokratija modernog doba opstaje zbog velike uloge propagande koja djeluje subliminalno i neprimjetno, prisutna u svim porama života. Savremena propaganda je dosljedan, trajan napor da se kreiraju ili oblikuju događaji koji utiču na odnose javnosti prema projektu, ideji ili grupi.” (Bernajs, 1928).

Upravo taj napor i aktivnosti državnog ili nedržavnog aktera može da promijeni tok budućih događaja koji u konačnici mogu imati globalni utjecaj i posljedice.

Tehnike propagande
1. Izazivanje straha – tehnika koja potiče strah od druge grupe, putem prikazivanja neprijatelja kao prijetećeg ili zastrašujućeg. Neprijatelj se povezuje s neugodnim emocijama te se stvara negativan stav prema njemu.

2. Argumentum ad populum – tehnika kojom se potiče vjerovanje da je neko stajalište (koje se propagira u poruci) tačno jer ga podržava većina ljudi. Potiče se razmišljanje“Svi to čine pa zašto ne biste i vi?“,“Svi vjeruju u tu ideju, mora da je tačna.”. Također, potiče se vjerovanje da ćemo, ako ne podržavamo stav većine, biti isključeni iz grupe

3. Crno-bijeli pogled – tehnika koja prezentira vjerovanje da postoje samo dvije mogućnosti za izbor, pri čemu je odabir onoga što se propagira u poruci bolji, tačniji ili povoljniji. Primjerice, “Ili ste s nama, ili protiv nas!”.

4. Običan čovjek – tehnika koja pokušava uvjeriti da poruka odražava stav prosječnog čovjeka koji je po svemu sličan primatelju poruke. Dojam se pojačava davanjem primjera iz osobnog života lika, korištenjem jednostavnijeg jezika i stila, direktnim obraćanjem primatelju poruke (“ti”).

5. Dehumanizacija – tehnika koja koristi prikazivanje članova protivničke grupe kao bića koja nemaju ljudske osobine te samim time njihov život postaje manje bitan. Ovom tehnikom nastoji se primatelja poruke moralno distancirati od neprijatelja i opravdati (buduću) agresiju prema njemu.

6. Pozivanje na opće ljudske vrijednosti – tehnika koja povezuje ideju koja se propagira s riječima koje se nalaze visoko u ljudskom vrijednosnom sistemu, primjerice opće dobro, promjena, hrabrost, mir, sreća, istina, sigurnost, demokratija, sloboda, nada, domoljublje, snaga, jednakost. Ovakve riječi i fraze obično su same za sebe, bez argumenata na koji način su povezane s porukom, apstraktne i sadržajno prazne. Međutim, njihova funkcija je da, zbog visoko pozitivne konotacije, izazivaju neupitno slaganje s idejom koja se propagira.

Primjer nacističke propagande protiv Jevreja

Mediji kao sredstvo propagande

Propaganda je oduvijek zahtijevala određeni vid glasila i tijela koja će nadaleko i naširoko dostavljati i umetati odgovarajuće informacije u srca i umove stanovništva, bilo domaćeg, prijateljskog i savezničkog ili neprijateljskog, onog koje treba pokoriti i uništiti. Ideje i narativi državne ili vjerske elite su uvijek pronalazili svoj put do ušiju širokih masa i tako ih „pripremali“ i oblikovali u odgovarajućem pravcu.

Pojavom medija, u početku onih pisanih, a kasnije i onih audio-vizuelnih, moć države i vjerskih institucija se uveliko proširila. Dolaskom u moderno informaciono doba,mediji dobijaju sve veću i značajniju ulogu u domenu propagande, a njihova moć graniči samo sa Svevišnjim. Mediji danas imaju moć ubjeđivanja, prevare i manipulacije kakva ranije nije zabilježena. Hiperkonzumerističko i kapitalističko društvo Zapada potpalo je pod uticaj medija koji poput nekog svemogućeg, omnipotentnog bića stvaraju nove trendove i nove etičkomoralne pricipe. Uska sprega medija i države omogućava korekcije i reedukaciju neposlušnog i buntovničkog dijela stanovništva koje veoma brzo pada u konformizam i inertnost. Kondicioniranje uma i tijela uz pomoć medijske propagande je na nivou kojem bi čak i Gebels pozavidio.

Kada je riječ o društvenim mrežama i propagandi, važno je spomenuti dvije – popularni „Facebook“, i za naše podneblje ne tako poznati „Reddit“ koji je pretežno zastupljen na anglo-saksonskom području. Facebook predstavlja masovnu globalnu mrežu i bazu podataka koja je prikupljena na dobrovoljan način.

Popularnost ove mreže ogleda se u međuljudskoj komunikaciji koja je dostupna, efikasna i ekonomična, ali i dostupnim sadržajima poput različitih stranica ili grupa koje su usmjerene na određena polja i sfere interesovanja. Također, navedene stranice i grupe su važne u širenju ideja i narativa koji odgovaraju određenim ideologijama (npr. liberali i progresivci naspram tradicionalista i konzervativaca u Sjedinjenim Američkim Državama), kako bi se formiralo i oblikovalo potrebno „mišljenje“ širih narodnih masa.

Mnogi danas, kao i u prošlosti, bez imalo sumnje prihvataju ono što pročitaju ili čuju u medijima, te je situacija danas u potpunosti ista, a glavni izvori i reference predstavljaju članci na novinskim portalima ili statusi na društvenim mrežama. Relevantni izvori su prestali postojati u onom trenutku kada je postalo neophodno fabricirati i kreirati novu subjektivnu „istinu“ i stvarnost koja će opravdati postupke i ponašanja onih koji teže ka supremaciji nad drugima.

Političko-propagandni portali koji su u vlasništvu određenih ideoloških ili političkih stranaka, čistokrvni su ideološki vojnici i dio sistema koji se ne bavi clickbait naslovima, nego direktnom borbom protiv ideološkog i političkog protivnika koja se ogleda u korištenju širokog dijapazona metoda i sredstava subverzije. Djelanje navedenih medijskih portala ima za cilj da diseminacijom precizno modificiranih vijesti i informacija, nanese štetu protivniku.

Za razliku od clickbait, fake news portala kojima je za cilj samo ostvarivanje profita kroz bombastične i kontroverzne naslove, ideološki orjentirani web portali vlastiti cilj ostvaruju širenjem „istine“ i analizama koje potvrđuju istinu i daju prognozu za buduće događaje, te tako daju model mišljenja širim narodnim masama. Kao primjer takvih medija koji imaju široku dostupnost narodnoj masi su američki CNN i Fox News, koji kao ideološka glasila Demokrata i Republikanaca fabriciraju i modificiraju istinu u onom obliku koji je potreban za njihove naručioce, odnosno elitu i vrh navedenih političkoideoloških stranaka.

Ekskluzivno PISjournal

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime