Hamza Karčić
PISjournal – Dana 6. januara 2022. godine Američka komanda za specijalne operacije u Evropi (SOCEUR) objavila je odluku da locira svoj napredni štab SOF-a (Snage za specijalne operacije) na bazi rotacije u Albaniji.
Ovaj potez koji je opisan kao odluka kojom se namjerava poboljšati spsobnosti SOF-a u postizanju regionalne stabilnosti napravljen je u svjetlu strateškog položaja Albanije.
Komandant SOCEUR-a general major David H. Tabor je rekao: “Mogućnost brzog kretanja i obučavanja usred Balkana, u bliskoj saradnji sa savezničkim i partnerskim snagama učinila je Albaniju najboljom lokacijom za ovaj poduhvat.”
Kolega komandant SOCEUR-a Sean Forertsch je na sličan način spomenuo članstvo Albanije u NATO-u, čvrste odnose sa albanskom vladom, geografsku lokaciju zemlje i povezanost sa balkanskim transportnim čvorištima kao razloge koji su ovu odluku učinili razumnom. Albanski premijer Edi Rama pozdravio je tu najavu, nazvavši je “fantastičnom viješću.”
Ustvari, Albanija je ponudila SAD-u da uspostavi vojnu bazu na njenoj teritoriji još 2018. godine.
Prema vojnom reporteru Johnu Vandiveru, takva odluka stavlja specijalne snage u blizinu „zemalja poput Grčke, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Srbije, gdje politički, ekonomski i vojni uticaj Rusije stalno jača“.
Ova odluka Komande specijalnih operacija za Evropu sa sjedištem u Stuttgartu dolazi u vrijeme rastućih tenzija na Balkanu. Još od kasnih 1990-ih nije bilo toliko zabrinutosti za stabilnost regiona.
Bosna je trenutno usred secesije dok srpski nacionalisti zagovaraju podjelu zemlje. Suočava se sa najgorom političkom i sigurnosnom krizom od završetka rata 1995. godine. Kako će se ova kriza odvijati, tek će se vidjeti u narednim sedmicama. Srbija se naoružavala posljednjih godina, na veliku zaprepašćenje i zabrinutost svojih susjeda.
Nova vlada Crne Gore koja je na vlasti od kraja 2020. godine ima nestabilnu posvećenost zapadnom savezu. Sjeverna Makedonija se pridružila NATO-u 2020. godine, ali Bugarska sada blokira njen put ka članstvu u EU. Kao rezultat toga, sigurnosna situacija na Balkanu je sada izazovnija nego prije jedne decenije.
To je jedan od razloga zašto je ova najava toliko značajna. Albanija koja se graniči sa Crnom Gorom, Kosovom i Sjevernom Makedonijom, omogućava lahak pristup državama nasljednicama Jugoslavije. Uz to, zemlja ima stratešku lokaciju s izlazom na Jadransko i Jonsko more.
Nekada izolovana zemlja tokom Hladnog rata, Albanija se transformisala u čvrsto proameričku i prozapadnu naciju. Bivša komunistička država pridružila se NATO-u 2009. godine. Albanija je poslala svoje trupe kao podršku ratu u Afganistanu i Iraku predvođenom SAD-om, čime je učvrstila svoju proameričku opredijeljenost.
Američka odluka odražava strateški značaj Albanije i rastuću nestabilnost na Balkanu. Međutim, ovo nije prvi put da je Albanija dom velike sile. Tokom Hladnog rata, 1950-ih, pomorska baza Pasha Liman u Albaniji bila je jedina sovjetska baza na Jadranu koja je Sovjetskom Savezu omogućavala pristup Mediteranu. Međutim, ovaj aranžman nije dugo trajao, pošto je albanski diktator Enver Hodža raskinuo sa Moskvom.
Za razliku od albanske vanjske politike tokom Hladnog rata, sada nekoliko decenija kasnije, Albanija je čvrsto ukorijenjena u Atlantskom savezu. Nova baza u Albaniji povećava američku moć na Balkanu. U susjednom Kosovu, značajna američka baza poznata kao Camp Bondsteel je dom američkih trupa koje čuvaju mir kao Kosovske snage (KFOR). Prisustvo američkih trupa na Kosovu je sigurnosna garancija da će najnovija država u Evropi ostati mirna.
Kako bi održao mir na Balkanu u burnom periodu koji je pred nama, američki SOCEUR bi također trebao razmotriti otvaranje baze za Snage za specijalne operacije u Bosni. Ova baza bi se mogla nalaziti u Tuzli sa aerodromom u blizini. Blizina Tuzle, strateškog grada Brčkog na sjeveroistoku zemlje, odvratila bi svaku potencijalnu eskalaciju nasilja u narednim sedmicama i mjesecima.
Uz američko prisustvo na Kosovu i najavljeno pojačano prisustvo u Albaniji, baza u Bosni poslala bi jasnu poruku o posvećenosti SAD miru i stabilnosti u regionu. Zajedno, ove tri baze bile bi temelj sigurnosti koju predvode Amerikanci u ovom dijelu Evrope.
