PISjournal – Iako je Iran nedavno primljen kao zvanična članica Šangajske organizacije za saradnju (SCO), a Teheran primijenio višestruku diplomatiju kako bi unaprijedio odnose sa različitim akterima u regiji i dalje, čini se da iranofobija u arapskom svijetu ostaje na istom mjestu kao američka strategija. Očiti znak ovoga može se vidjeti na nedavnom sastanku (Perzijskog) Zaljevskog vijeća za saradnju gdje su se podigle neosnovane optužbe protiv Irana.
Izjava Zaljevskog vijeća za saradnju
U završnoj izjavi na ministarskom sastanku Zaljevskog vijeća za saradnju koji je održan prošlog četvrtka u Rijadu, ponovljene su i neosnovane optužbe protiv Irana.
U saopćenju je još jednom istaknuto ono što je nazvano “pravom suvereniteta UAE-a” nad tri otoka Perzijskog zaljeva Veliki Tunbs, Manji Tunbs i Abu Musa, te se tvrdi da je “svaka radnja koju Iran poduzme na ova tri otoka je nevažeća i nema uticaja na suverenitet UAE nad ostrvima.”
U saopćenju se govori o iranskim nuklearnim pregovorima, rekavši da se “svi budući razgovori trebaju fokusirati na napeto ponašanje Irana u regiji, njegovu podršku terorizmu i sektaškim milicijama, raketni program, međunarodnu pomorsku sigurnost i naftne objekte. Zemlje članice Vijeća moraju biti prisutne u svim ovim pregovorima i drugim međunarodnim i regionalnim sastancima, jer se u ovom slučaju radi o regionalnoj sigurnosti i stabilnosti.” U izjavi sa očitim intervencionističkim primjedbama Iran je osuđen zbog “nepoštivanja preuzetih obaveza i povećanja nivoa obogaćivanja urana”, te je prozvan Teheran da se obaveže na Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) i da sarađuje s njom.
S obzirom na pitanja navedena u izjavi, dva izgledaju važno: Prvo, zašto zemlje Vijeća, koje imaju različite stavove o Iranu i njihove veze sa Teheranom uopće nisu ujedinjene, npr., Oman, Katar i Kuvajt imaju dobre političke i ekonomske odnose s Iranom, odjednom postižu konsenzus u izdavanju izjave protiv Irana? Drugo, zašto bi članovi arapskog bloka trebali staviti glavni fokus izjave protiv Irana umjesto da vode računa o vlastitim razlikama?
Antiiranska izjava, znak nesposobnosti za rješavanje unutrašnjih problema
U ovom trenutku, može se primijetiti vrlo jasan jaz u odnosima sa Teheranom među državama Vijeća. Dok su Saudijska Arabija i Bahrein, te u manjoj mjeri UAE, neprijateljski raspoloženi prema Iranu, s druge strane, drugi su uspostavili prijateljske veze s Islamskom Republikom Iran. Naprimjer, diplomatski odnosi između Irana i Omana nastavljaju se na najvišem mogućem nivou, a osim bliskih političkih odnosa, Muskat je posljednjih godina odigrao važnu ulogu u pokretanju nuklearnih pregovora između Teherana i Zapada, a sada posreduje u jemenskoj krizi. Političke veze Irana s Katarom i Kuvajtom su na odgovarajućem nivou, a Doha je više puta tražila posredovanje kako bi zakrpila iransko-saudijske odnose.
Anti-iranski konsenzus u takvoj nedosljednoj atmosferi izražava jednu stvar: SAD vrše pritisak na arapske države Perzijskog zaljeva da obnove svoj ujedinjeni front u Vijeću jer je u velikoj mjeri oslabio posljednjih godina.
Kao odgovor na drugo pitanje, može se reći da ponavljanje neosnovanih optužbi iz prošlosti otkriva nesposobnost bloka da raspravlja o unutrašnjim podjelama i da ih premosti. Realnost je takva da su ogromne razlike praktično učinile Vijeće neodrživim.
Ideološke razlike i regionalna politička orijentacija među članovima Vijeća za saradnju u taborima za pro i anti-muslimansko bratstvo posljednjih godina glavna su pitanja koja razdvajaju arapski svijet. UAE i Saudijska Arabija su opoziciju Muslimanskoj braći na Bliskom istoku i sjevernoj Africi učinili svojom glavnom vanjskopolitičkom strategijom i nisu štedjeli nikakvu akciju protiv suprotnog tabora, predvođenog Turskom i Katarom.
S druge strane, postoje velike granične i političke razlike među državama članicama Vijeća. Osim toga, rivalstvo u naoružanju među članicama i nedostatak konsenzusa među njima o raznim krizama na regionalnom i transregionalnom nivou ozbiljno je dovelo u pitanje efikasnost bloka. S ovim unutarnjim prazninama, anti-iranski stav je izraz stranih pritisaka na arapske lidere da ostave po strani unutrašnje podjele kada su u pitanju kontroverzni odnosi s Iranom.
Duboki nesklad među državama članicama pretvorio je Vijeće u organizaciju koja je toliko teško pala u komu da je čak ni američka umjetna ventilacija ne može spasiti od strukturnog kolapsa, osim ako prestane biti instrument Washingtona i povuče poteze za rješavanje unutrašnjih razlika i promjena njegove ključne politike za dobrobit regionalnog mira i saradnje.
Ekskluzivno PISjournal
