PISjournal – Nakon nekoliko godina sveobuhvatnog neprijateljstva nekih arapskih zemalja prema Siriji, u posljednje tri godine počela je deeskalacija i normalizacija odnosa sa Damaskom. UAE i Bahrein ponovo su otvorili svoje ambasade krajem 2018. godine, a Oman je svoju otvorio u oktobru 2020. godine. Posljednjih mjeseci počeli su direktni letovi iz Damaska za Dubai i Sharjuh.
Također, dokazi pokazuju da Saudijska Arabija ozbiljno teži pomirenju sa sirijskom vladom i da gleda na uspostavljanje kanala za direktan kontakt s Damaskom. Čak i proteklih mjeseci, zvaničnici dvije zemlje razmjenjivali su posjete. Naprimjer, 26. maja, sirijski ministar turizma posjetio je Rijad u okviru službenog putovanja. Neki mediji su otkrili da je u maju sirijski ministar vanjskih poslova Faisal Mikdad tajno odletio u Saudijsku Arabiju na razgovore sa zvaničnicima arapskog kraljevstva. Sa druge strane, načelnik saudijske Opće obavještajne uprave Khalid Ali al-Humaidan posjetio je Damask i razgovarao sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom i Ali Mamlukom, savjetnikom za sigurnost sirijskog predsjednika i šefom Biroa za nacionalnu sigurnost.
U važnom razvoju događaja, neke arapske zemlje zatražile su učešće u obnovi Sirije, pa čak i na različitim ekonomskim, trgovinskim i komunikacijskim poljima te su uloženi napori u saradnju s legitimnom vladom predsjednika Al-Assada.
Nedavno se sirijski ministar vodnih resursa Tamam Raad sastao u Dubaiju s ministrom energije UAE-a Suhailom al-Mazrouijem. Emiratska strana je tokom sastanka naglasila spremnost Abu Dabija za povećanje saradnje sa sirijskom vladom u oblastima vode i energije, prijenosa iskustva u privatizaciji važnih sektora, razmjene iskustava i podrške za investicione projekte u Siriji te da rade na tome da ova arapska zemlja postane turističko središte.
Osim toga, sastanak ministara energije Jordana, Egipta, Sirije i Libanona održan je 7. septembra u jordanskoj prijestolnici Ammanu na kojem su razmotrene potrebne mjere za aktiviranje sporazuma o prenosu energetskih resursa među njima. Glavni fokus bio je tranzit plina i električne energije u Libanon iz Egipta i Jordana preko Sirije.
Arapska otvorenost prema Damasku važna je jer šalje signale o okončanju neprijateljstva prema Siriji, ubrzanju rješavanja najveće krize u XXI stoljeću i povratku Sirije u sjedište Arapske lige. S obzirom da su zapadne sankcije usmjerene na bilo koji vid poslovne saradnje sa sirijskom vladom, najava spremnosti za obnovu Sirije i ignoriranje američkih sankcija pod imenom Cezar dolaze s ozbiljnim motivima. Ali koji su to motivi?
Obnova spaljenih arapskih mostova
Dio arapskog pomirenja s Damaskom vođen je postupnim rješavanjem decenijske krize i obnavljanjem kontrole nad sirijskom vladom u bliskoj budućnosti. Pokazivanje interesa Arapa za opuštanje sa Damaskom je očito prihvatanje poraza projekta potkopavanja Irana – vođenjem Osovine otpora rušenja Asadove vlade korištenjem niza terorističkih grupa koje su opremile arapske i zapadne vlade.
Odnosi arapskih zemalja sa legitimnom vladom Sirije u godinama nakon 2011., odnosno nakon početka krize u ovoj zemlji, nevjerovatno su i bez presedana postali napeti. Utjecajne stranke, povrh njih Saudijska Arabija i UAE, zauzele su mjesto u Damasku u Arapskoj ligi i predale ga Asadovoj opoziciji.
Međutim, kako se sirijska kriza bliži kraju, arapske države promatraju jačanje stubova političkog, vojnog, sigurnosnog i ekonomskog jedinstva Osovine otpora. To je dovelo do široko rasprostranjenih kritika među arapskim političarima protiv antagonizacije njihovih vlada nad sirijskom vladom, što je dovelo do toga da se Damask ujedini i približi Teheranu i drugim pripadnicima Otpora.
Politička deeskalacija sa Sirijom, obećanja o sudjelovanju u obnovi zemlje, a možda čak i povratak sjedišta Arapske lige Asadovoj vladi u bliskoj budućnosti, sve to ima za cilj uspostavljanje ravnoteže s iranskim utjecajem u arapskom svijetu i strateškom savezu Teheran-Damask. Drugim riječima, arapski vladari obećavaju Damasku da će obnoviti svoje tradicionalne veze sa Sirijom kako bi je učinili mjestom za ostvarivanje svojih drugih ciljeva.
Arapi se pripremaju za prilagođavanje post-američkom poretku na Bliskom istoku
Promjena pristupa Siriji zasigurno je povezana sa regionalnim razvojem i nadolazećim novim poretkom. Suprotno početnim percepcijama nekih arapskih zemalja, posebno Emirata i Saudijske Arabije, ne samo da Asad nije pao, već je i nakon gotovo decenije borbe protiv terorizma, legitimitet njegove vlade sada na najvišem nivou.
Poraz arapskih monarhija nije se dogodio samo u Siriji, već i u Iraku i Jemenu, dva regionalna žarišta gdje terorizam i rat nisu uspjeli približiti Rijad i njegove saveznike postavljenim ciljevima. Usred ovoga, SAD zasigurno povlače svoje snage iz regije, a sramotni izlazak iz Afganistana to čak i ubrzava. Ustvari, bliskoistočna regija je na putu post-američkog poretka, pa se u takvim okolnostima arapske zemlje, razumijevajući nove jednadžbe moći i sigurnosti u regiji, pokušavaju usredotočiti na deeskalaciju s taborom otpora. Sada arapske države vjeruju da bi trebale preispitati potpuno oslanjanje na SAD u svojoj vanjskoj politici.
Otpor osovini Muslimanskog bratstva
Uticaj Muslimanskog bratstva, koji politički vodi Turska, a finansira Katar, izaziva zabrinutost Saudijske Arabije i UAE. Osećajući se ugroženim zbog širenja domena uticaja Muslimanskog bratstva u regionu, Rijad i Abu Dabi su se posljednjih godina upustili u potpuno konfrontacijski pristup opozicionom taboru. Ovaj pristup doveo je do niza događaja, uključujući egipatski prevrat, diplomatsku krizu s Katarom i kompromis turskog finansijskog sistema i deviznog tržišta u Saudijskoj Arabiji i Emiratima. Stoga dvije zemlje planiraju približavanje Damasku radi jačanja fronta antimuslimanskog bratstva jer znaju da Assadova vlada vidi Ankaru kao intervencionističku i okupacionu stranku u sirijskoj krizi.
Ekaskluzivno PISjournal
