Tom O’Connor
Rusija, Kina i Iran,tri utjecajne sile Azije, nakon potpunog povlačenja američkih snaga iz Afganistana pripremaju se za eskalaciju napetosti i rastuće nasilje u ovoj zemlji.
Sve tri zemlje sa Afganistanom imaju jedinstvene povijesne relacije i Newsweek je analizirao programe svake od njih za uravnoteženje rizika i prilika povezanih s neodrživim promjenama.
Rusija: Novi uvjeti za Rusiju znače napraviti korak na putu dugotrajnih interakcija u zemlji u kojoj je u savremenoj povijesti bila obuzeta uplitanjem i povlačenjem iz nje. Napori iz 80-ih bivšeg SSSR-a za odbranom jedne komunističke vlade u Kabulu naišli su na veliki otpor unutrašnjih i vanjskih boraca koje su podržavali Pakistan, Saudijska Arabija i Sjedinjene Države.
Pad ove vlade 90-ih doveo je do unutrašnjeg rata i pojave talibana koji su prije uplitanja Sjedinjenih Država, nakon 11. septembra 2001., držali pod svojom kontrolom veći dio Afganistana. Rusija koja je u to vrijeme pružala potporu sjevernoj koaliciji u Kabulu, u početku je podržala američku kampanju protiv talibana i njihovog saveznika Al-Qaed-u, ali dvije decenije poslije Kremlj kojeg kontrolira Vladimir Putin nebrojeno puta je kritizirao metodu upravljanja sukobima od strane Bijele Kuće.
Danas kada talibani, dok nema nikakvog napretka u mirovnim pregovorima, ubrzano napreduju u Afganistanu, Rusija izražava nezadovoljstvo načinom procesa izlaska američkih snaga. Ruska ambasada u Washingtonu je za Newsweek izjavila: „Situacija je na izmaku, a razlog toga vidimo u užurbanom povlačenju američkih snaga i ostalih NATO snaga. Naša kritika Sjedinjenih Država ide za tim da ih potaknemo da zauzmu sveobuhvatniji pristup afganistanskom problemu.“
Rusija, također, vjeruje da sadašnji uvjeti u Afganistanu mogu nanijeti štetu njenoj poziciji u Srednjoj Aziji. U vezi s tim ruska ambasada je saopćila: „Mi izbliza pratimo regionalnu situaciju i poduzet ćemo neophodne korake za jačanje potencijala svojih saveznika s ciljem spriječavanja i suočavanja s vanjskim prijetnjama. Mi smo u opsežnim političkim kontaktima sa različitim partijama u Afganistanu vezano za ugošćavanje delegacija afganistanske vlade i talibana u razgovorima o budućnosti Afganistana i potencijalnoj ulozi Rusije u tome.“
Kina: Povijest kinesko-afganistanskih odnosa je duža nego kada se radi o Rusiji. Stoljećima prije Kabul je bio centar vrijedan pažnje na putu svile koji je prolazio Azijom. Danas je kineski predsjednik Xi Jinping odlučio oživjeti ovu drevnu trgovinsku rutu Inicijativom za pojas i put, a Afganistan je jedna od 140 zemalja koje su s Kinom potpisale ugovore o ulaganju.
Ali, za Kinu u Afganistanu novac nije jedino pitanje. Kineska ambasada u Washingtonu u razgovoru za Newsweek, prema riječima kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yia će svoj odnos prema Afganistanu bazirati na tri “hitna prioriteta”: prvo, spriječavanje veće eskalacije sukoba u Afganistanu, posebno jednog sveopćeg rata svih strana; drugo, ponovni početak unutrašnjih pregovora u Afganistanu s ciljem političkog pomirenja; treće, spriječavanje svakog vida zloupotrebe postojećeg stanja u Afganistanu od strane terorističkih snaga i spriječavanje da ova zemlja postane mjesto okupljanja terorista.“
Kina je, poput Rusije i Irana, u početku pozdravila američku intervenciju u Afganistanu 2001. godine, ali s vremenom ju je kritizirala i sada za nedavne nemire krivi Sjedinjene Države. „Američki rat u Afganistanu traje već 20 godina, ali mir još nije postignut“, rekao je Wang Yi proše sedmice.
„Deseci hiljada afganistanskih civila izgubili su živote u američkim vojnim operacijama, a deseci miliona su raseljeni. Sada kada Sjedinjene Države napuštaju Afganistan, moraju razmisliti o ulozi koju su odigrale u pitanjima ove zemlje i kako da ispune svoju obavezu pomirenja i obnove u Afganistanu.“ Pri tome, Kina ulaže napore da od trojke ima aktivniju ulogu za rješavanjem sporova u Afganistanu. I dok je Rusija postala diplomatska prijestonica za okupljanje erivalskih struja u Afganistanu, čini se da je ekonomski utjecaj Kine privlačan za sve afganistanske strane. Peking očito potencijal za poboljšanje vidi u talibanima. „Afganistanska vlada posljednjih je godina uložila velike napore kako bi održala nacionalno jedinstvo i socijalnu stabilnost i poboljšala život ljudi, što bi trebalo biti priznato“, rekao je Wang Yi u izjavi.
„Talibani, kao jedna velika vojna sila u Afganistanu, moraju prepoznati svoju odgovornost prema zemlji i naciji, distancirati se od terorističkih snaga i vratiti se u glavni politički tok Afganistana s osjećajem odgovornosti prema zemlji i narodu.“
Glasnogovornik talibana Soheil Shahin, početkom ovoga mjeseca izjavio je za jedan kineski medij: „Mi pozdravljamo dobre odnose s Kinom. Ukoliko Kina želi investirati mi im sigurno garantiramo sigurnost. Njihova sigurnost nam je veoma važna.“
Iran: Iranski odnosi s Afganistanom na neki su način dublji od prethodne dvije zemlje, i ne samo da se temelje na povijesnim vezama, već i na kulturnim, pa čak i jezičnim relacijama. Međutim, iako se dvije države smatraju islamskim republikama, one se uveliko razlikuju u ideologiji i upravljanju, a taj će se jaz vjerovatno produbljivati kad Talibani dobiju veću kontrolu nad Afganistanom.
Devedesetih godina, kada su talibani došli na vlast, Iran je, poput Rusije i zemalja zapadne, srednje i južne Azije, bio glavna potpora Sjevernom savezu. U ratu koji je trajao gotovo deceniju, Saudijska Arabija i Pakistan podržali su talibane. Sjedinjene Države bile su gotovo marginalizirane prije bombardiranja Al-Qaede 1998. godine u ambasadama Washingtona u Tanzaniji i Keniji, a zatim su 2001. godine vojno intervenirale u ime Sjevernog saveza.
Iste godine dogodilo se još nešto: napredovanjem talibana u Mezari Sharifu, militanti su opkolili iranski konzulat prri čemu je ubijeno 11 osoba, a među njima je bilo 8 diplomata i jedan iranski novinar. Kad su se Sjedinjene Države uključile, Iran je ponudio pomoć. Ali predsjednik George W. Bush je ignorirao iransku dobru volju, i nazvao je Iran uz Irak i Sjeverna Koreju dijelom „osovine zla“. Iran je ponovno pokušao surađivati sa Sjedinjenim Državama u Afganistanu nakon što je potpisan Barjam 2015 u vrijeme mandata predsjednika Baracka Obame.
Međutim, Amerika je ponovo stala nasuprot Iranu u vrijeme mandata Donalda Trumpa koji je izašao iz nuklearnog sporazuma s Iranom i poduzeo sankcije. Danas, kao odgovor na Bushovu „osovinu zla“, Iran ima „osovinu otpora“ koja uključuje mrežu prijateljskih poluvojnih skupina u Libanu, Iraku, Siriji i Jemenu. Druga skupina, koja se naziva Fatimidi, dio je afganistanske šiitske muslimanske zajednice koja je digla oružje protiv talibana.
Naravno, skupina ne djeluje u koordinaciji s Iranom, a Shahrokh Nazemi, šef ureda za medije iranskog stalnog predstavnika pri Ujedinjenim narodima, rekao je za Newsweek da ta zemlja prije svega traži diplomatsko rješenje u Afganistanu: „IR Iran ne upliće se u unutrašnja pitanja drugih zemalja a tu uključujemo i Afganistan koji je naš dobar susjed.
Iran je nebrojeno puta iskazao svoju potporu održavanju pregovora s ciljem uspostave mira i okončanja sukoba u Afganistanu.“ Iran koji je zbog višedecenijskih nemira u susjednoj zemlji prihvatio bujicu azilanata i migranata iz Afganistana, prije svega želi stabilnost na svojim istočnim granicama.
