PISjournal–Rusija je prošle sedmice bila domaćin sedmog Međunarodnog vojno-tehničkog foruma “Armija 2021”, izložbe čiji je cilj povećanje ruskog izvoza naoružanja i jačanje vojne saradnje sa partnerima širom svijeta.
Ove godine izložba je privukla oko 1.500 domaćih i stranih izlagača, kao i preko 800 prisutnih gostiju, koji predstavljaju 35 zemalja. Polovicu nacionalnih delegacija predvodili su ministri odbrane ili njihovi zamjenici. Bliskoistočne države redovni su gosti na forumu, gdje često potpisuju vojne ugovore s Rusijom.
Prošle sedmice, Egipat i Saudijska Arabija potpisali su sporazume o vojnoj saradnji s Rusijom. Nema ništa novo u želji Rusije da proširi svoju vojnu saradnju sa bliskoistočnim državama, posebno sa Saudijskom Arabijom, koja ima dosta novca za trošenje na oružje, i Egiptom, dugogodišnjim partnerom Rusije, s tim da dvije zemlje imaju dugu i pozitivnu historiju vojno-tehničke saradnje, koja datira još iz vremena Gamala Abdela Nasera.
Rusko vojno partnerstvo sa Saudijskom Arabijom je nešto novije, započeto prije otprilike pet godina, kada je Moskva otvorila pregovore sa Saudijskom Arabijom. Ruski predsjednik je u više navrata razgovarao o vojnoj saradnji s kraljem Salmanom i prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom. Prema podacima ruskog ministarstva odbrane, posljednje tri godine Moskva i Rijad aktivno rade na vojno-tehničkoj saradnji, a sa saudijske strane postoji interes za kupovinu najnaprednijeg ruskog naoružanja.
Uprkos tekućim razgovorima između Moskve i Rijada dosad nije bilo prodaja vrijednih milijarde. Po svoj prilici, sporazum potpisan prošle sedmice bio je samo nastavak prethodnih razgovora dvije strane, koje nastavljaju potragu za prihvatljivim uslovima saradnje u vojno-tehničkoj sferi.
Ograničena saradnja
Prvo, s obzirom na strateške veze Saudijske Arabije sa Sjedinjenim Državama, malo je vjerovatno da će Rijad u skorije vrijeme vojno sarađivati s Moskvom u mjeri u kojoj sarađuje s Amerikancima.
Egipat i Saudijska Arabija su dugogodišnji saveznici SAD-a i zavise od američke tehnološke i finansijske pomoći. Saudijska Arabija kupuje 79% svog naoružanja od SAD-a, dok Egipat godišnje prima 1,3 milijarde dolara od Washingtona, koji se troši na kupovinu američkog oružja.
Iako je Egipat uvezao samo 14% svog oružja iz SAD-a između 2015. i 2020. godine i 31% iz Rusije u razdoblju od 2009. do 2018. godine, 1,3 milijarde američke pomoći čini 34% egipatskog godišnjeg vojnog budžeta od 3,8 milijardi dolara. Osim toga, Egipat je diverzificirao svoju vojnu potrošnju: u posljednjih pet godina 28% egipatskog vojnog uvoza stiglo je iz Francuske.
Drugo, Rusija je već neko vrijeme pod pritiskom američkih sankcija, što ometa sposobnost Moskve da potpiše nove ugovore o naoružanju i primjeni postojeće. U avgustu 2017. godine tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump potpisao je Zakon o suprotstavljanju američkim protivnicima putem sankcija (Caatsa), koji je imao za cilj kazniti Moskvu zbog onog što su SAD smatrale štetnim postupcima.
Prema pravilima, zemlje koje trguju s ruskim odbrambenim i obavještajnim sektorom suočile su se sa sekundarnim sankcijama. Washington je već uveo sekundarne sankcije Pekingu zbog kupovine ruskih borbenih aviona Su-35 i raketnih sistema S-400, a Tursku i Egipat stavlja pod pritisak zbog vojne saradnje s Moskvom.
Caatsa dovodi mnoge druge zemlje u opasnost od sekundarnih sankcija, uključujući dugogodišnje partnere Moskve poput Indije i Alžira, kao i one s kojima je nedavno počela razvijati vojno-tehničke veze poput Vijetnama, Pakistana, Katara, Indonezije, Kuvajta, Saudijske Arabije i UAE. Ali, Moskva nema ni želju ni kapacitet da zamijeni Washington kao glavnog saveznika Kaira i Rijada te će pokušati iskoristiti situaciju kako bi povećala svoje poslove s naoružanjem u regiji, što će joj omogućiti veći priljev deviza. Dakako, to neće dovesti do strateškog preusmjeravanja Saudijske Arabije i Egipta iz SAD-a u Rusiju.
Dakle, šta onda pokreće rusku prodaju?
Buduća tržišta oružja
Kao drugi najveći proizvođač i izvoznik oružja u svijetu nakon SAD-a, Rusija ima lični interes za povećanje svog tržišnog udjela. Prema godišnjem izvještaju Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (Sipri), od 2016. godine Saudijska Arabija i Egipat bili su među tri najveća uvoznika oružja u svijetu sa 11% i 5,8 % od globalnog uvoza oružja.
Bliski istok je najbrže rastuće tržište oružja na svijetu, najatraktivnije i najuspješnije za proizvođača oružja poput Rusije.
Zemlje Bliskog istoka uvezle su 33% cjelokupnog oružja prodanog u svijetu između 2016. i 2020. godine, u vezi s čim su Egipat i Saudijska Arabija odgovorni za otprilike polovicu ovog udjela. Nije ni čudo što je konkurencija među najvećim zemljama proizvođača oružja tako žestoka.
U istom razdoblju Rusija je povećala prodaju oružja na 13% od ukupnog uvoza u regiji. Moskva jasno želi nastaviti ovaj trend povezivanja prodaje što bi objasnilo njene pokušaje da unaprijedi saradnju s Egipćanima i Saudijcima.
Ravnoteža
Tokom posljednje decenije, događaji u regionu i SAD-u stvorili su uslove u kojima je Moskva postala atraktivniji partner bliskoistočnim državama. U tom kontekstu, Rusija pomaže u uravnoteženju ranije ekskluzivnih veza mnogih bliskoistočnih država s Amerikom. Moskva je postala pogodan čip za pregovaranje za zemlje regiona u njihovim razgovorima sa SAD-om.
Promjena stavova u regiji prema globalnim silama počela se mijenjati s Arapskim proljećem, od 2010. godine pa nadalje, kada su se zemlje poput Egipta i Saudijske Arabije počele s većim oprezom odnositi prema SAD-u. Tada Washington nije podržao svoje dugogodišnje saveznike egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i tuniskog lidera Zine el-Abidine Ben Alija. Ustvari, izdali su ih. Kao rezultat toga političke elite ovih zemalja i drugih regionalnih saveznika SAD-a, Saudijske Arabije, UAE-a i Katara počele su sumnjati u predanost SAD-a njihovoj sigurnosti.
Zatim je, 2015. godine, postignut iranski nuklearni sporazum. Politika angažmana američkog predsjednika Baracka Obame s Iranom dodala je još više sumnjičavosti Saudijaca i Emirata. Osim toga, u septembru 2015. godine Rusija je rasporedila svoju vojsku u Siriju. Njeno učešće u sirijskom sukobu promijenilo je tok rata i natjeralo regionalne aktere, koji su nastojali srušiti vladu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, da prilagode svoju politiku uzimajući u obzir novu ulogu Moskve.
Konačno, američka revolucija nafte iz škriljaca početkom 2010. godine dovela je do naglog povećanja domaće proizvodnje nafte. Između 2008. i 2019. godine američka proizvodnja nafte porasla je za 140%, sa 5.000 barela dnevno (BPD) na 12.000 BPD, dok je uvoz nafte pao za 24%, sa 13.000 BPD na 7.800 BPD. Uvoz nafte iz zaljevske regije u tom je razdoblju pao tri puta, čime je jasno smanjen njegov strateški značaj za Washington.
Ova promjena u uvozu američke nafte i oštar pad cijena 2014. godine su zbližili Moskvu i Rijad i doveli do pojave Opec Plus-a za koordinaciju proizvodnje i izvoza nafte dviju država. To je, također, doprinijelo diverzifikaciji partnerstva zemalja regiona koje su se decenijama fokusirale isključivo na SAD. Ali, vojne sporazume između Rusije i Egipta i Saudijske Arabije ne treba smatrati velikim pomakom u političkim opredjeljenjima.
Rusko-egipatska vojno-tehnička saradnja mnogo je naprednija i uključenija od one između Rusije i Saudijske Arabije, jer nadilazi prodaju oružja i uključuje antiterorističku saradnju i godišnje zajedničke vojne vježbe.
Iako se partnerstvo između Moskve i Rijada polako razvija, čini se da postoji malo optimizma u pogledu njegovog mogućeg uspjeha jer ne postoje temeljni faktori koji ga mogu gurnuti na sljedeći nivo čineći Rusiju samo jednim od mnogih ključnih partnera Saudijske Arabije.
Alexey Khlebnikov
Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Pisjournal-a.
