PISjournal – Pregovori su propali. Iran je ovaj rat vodio u hibridnom obliku, kroz četiri međusobno povezane dimenzije: bojno polje, ulica, percepcije (javna svijest) i sporazum. Četvrtu dimenziju činili su pregovori i sporazumi. U svakoj od ovih dimenzija protivnik je nastojao nametnuti kapitulaciju, ali je naišao na otpor. Da bi se razumjela cjelina, potrebno je pažljivije sagledati sve segmente ove hibridne konfrontacije.
Šta se dogodilo na bojnom polju?
Bojno polje podrazumijeva tzv. tvrdi rat — vojni i ekonomski. U vojnom segmentu, narativ o tehnološkoj i oružanoj nadmoći ozbiljno je doveden u pitanje. Obaranje F-35 Lightning II ili potiskivanje nosača aviona USS Abraham Lincoln nije značilo samo neutralizaciju pojedinačnih vojnih sredstava. Protivnik je godinama ratovao i putem „brenda“ vlastite vojne opreme — a upravo je taj brend pretrpio dubok udarac.
Ipak, suštinski pomak ogleda se u evoluciji vojne strategije. Iran je prije Ramazanskog rata djelovao po principu „uzvraćanja“, zatim je prešao na strategiju „oko za oko“, da bi u narednoj fazi usvojio znatno oštriji pristup. Krajem četrdesetodnevnog rata, komandant Mousavi formulirao je doktrinu odvraćanja riječima: čak će i prijetnja biti tretirana kao čin koji zahtijeva odgovor — što ukazuje na prelazak ka maksimalno ofanzivnom modelu odvraćanja.
Šta se dogodilo na ekonomskom planu?
Iran je bojno polje regionalizirao, ali je ekonomske posljedice proširio daleko izvan regiona — sve do Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Hormuški moreuz, kao i naslijeđe šehida Tangsirija, imaju ključnu ulogu u toj strategiji.
Potrebno je biti precizan: potencijal zatvaranja moreuza znači prihod koji bi bio približno dvostruko veći od trenutnog iranskog prihoda. Istovremeno, moreuz predstavlja mehanizam za razbijanje režima sankcija. U praksi, to znači da prodaja nafte postaje ostvariva pod povoljnijim uslovima. Po prvi put, Iran je svoju naftu prodavao po cijeni višoj od referentne vrijednosti nafte Brent, dok je ranije redovno prodavana 10 do 15 dolara ispod te cijene.
Dodatno, sankcije protiv Revolucionarne garde de facto su potkopane. Brodovi koji su prolazili morali su koordinirati s određenim strukturama i plaćati takse subjektima koje je Washington označio kao „terorističke“. Time je uspostavljen paralelni ekonomski mehanizam koji je zaobišao formalne restrikcije.
Šta se dogodilo na ulici?
Plan protivnika bio je mobilizirati unutrašnje nezadovoljstvo sloganom „Smrt diktatoru“ i izvesti građane na ulice. Međutim, ishod je bio suprotan očekivanjima: stanovništvo je izašlo u odbranu sistema, demonstrirajući visok stepen unutrašnje kohezije i jedinstva. Fenomen tzv. „buđenja“ naroda u ovom kontekstu zaslužuje posebnu analizu.
Istovremeno, na ulicama Sjedinjenih Američkih Država i Evrope zabilježeni su protesti usmjereni protiv Donalda Trumpa, pri čemu se koristio isti slogan. Ova paralela dodatno ukazuje na složenost i nepredvidivost društvenih dinamika u savremenim konfliktima.
Šta se dogodilo u sferi percepcija?
U domeni javne svijesti i medijske reprezentacije došlo je do značajnog pomaka. Reakcije Donalda Trumpa prema medijima poput CNN-a, The Washington Timesa i NBC-a — koje je optuživao za lažno izvještavanje — odražavaju unutrašnju napetost u informacijskom prostoru.
Međutim, fenomen nadilazi pojedinačne medije. Prema dostupnim analitičkim podacima, čak 85% svjetskih medija ocijenilo je Iran kao pobjednika na terenu. Dodatno, niz relevantnih anketa među američkom populacijom prikazao je Trumpa kao aktera sklonog eskalaciji sukoba. Ovaj segment ima posebnu težinu, jer ukazuje na uspješnost kombinacije medijskih i diplomatskih aktivnosti.
Šta se dogodilo u domenu sporazuma?
U početnoj fazi, pokušano je posredstvom Bahreina uspostaviti globalni konsenzus, ali su uloga Rusije i Kine spriječile takav razvoj događaja. Nakon toga, fokus je prebačen na pregovore.
U prvom koraku, napad na Liban predstavljao je kršenje postojećih dogovora. Međutim, odgovor kroz koordinirani diplomatski pritisak doveo je do formiranja šireg međunarodnog konsenzusa protiv američke politike — od Evrope do regionalnih aktera — što je rezultiralo barem formalnim povlačenjem.
U glavnoj fazi pregovora, protivnik je pokušao nadoknaditi gubitke iz prethodne tri dimenzije. Ipak, ni u tom segmentu nije ostvario željeni rezultat. Kontinuitet otpora — od bojnog polja i ulice, preko percepcije, do diplomatije i sporazuma — pokazao se kao ključni faktor.
Neuspjeh pregovora ne predstavlja nazadovanje, već indikator napretka unutar šire strategije. Posmatrano kroz sve četiri dimenzije hibridnog rata, protivnik je pretrpio sistemski poraz.
U tom kontekstu, rat se mora analizirati kao integrirani proces u kojem se vojni, ekonomski, društveni i informacijski aspekti međusobno prožimaju. Trenutna situacija ukazuje na to da su očekivanja Sjedinjenih Američkih Država zamijenjena razočaranjem, dok se kao jedina preostala opcija sve jasnije nazire povlačenje.
Dalji razvoj događaja potvrdit će u kojoj mjeri je ova procjena održiva, ali dinamika dosadašnjeg toka sukoba sugerira da se strateški balans već značajno promijenio.
Ekskluzivno PISjournal
