PISjournal – Delegacija palestinskog pokreta otpora Hamas nedavno je boravila u posjeti glavnom gradu Sirije gdje se sastala sa predsjednikom Bašarom al-Assadom. savez
To je bila prva posjeta nakon više od decenije prekinutih odnosa kada je Hamas početkom nametnutog rata u Siriji zatvorio svoj ured u Damasku.
Sada obje strane rade na tome da obnove svoje odnose. Naravno, to neće biti drago zapadnjačko-cionističkim elementima koji ne odustaju od svojih namjera da ograniče djelovanje Osovine otpora koju predvodi Iran.
Pristup Hamasa Osovini otpora bi, s jedne strane, dodatno ojačao ovaj pokret, a sa druge strane jača Osovina otpora bi dodatno osnažila palestinsku borbu za oslobođenje. Dakle, ova saradnja koristi objema stranama što Tel Aviv i Washington ne smiju dopustiti.
Hamas, zajedno sa ostalim palestinskim frakcijama otpora, Sirija, Iran, Hezbollah i Jemen čine jaku oružanu i respektabilnu konstrukciju protiv zločinačkog režima u Izraelu i njegovih zapadnih saveznika.
Trebamo podsjetiti da Washington izazivanjem serije narodnih pobuna pod plaštom “Arapskog proljeća” nije uspio poraziti Osovinu otpora niti umanjiti njen značaj.
Arapsko proljeće, odnosno pobune naroda protiv vlada trebalo je da dodatno destabilizuje Bliski istok. Vječiti nemiri u tom dijelu su zapravo razlog za opstanak američke hegemonije, jer Amerikanci vještačko izazivanje kriza koriste kao Trojanskog konja preko kojeg ulaze u te zemlje i započinju svoju vlast.
Uzmimo kao primjer Afganistan.
SAD-e su izvršile invaziju na ovu zemlju s ciljem da skinu Talibane sa vlasti. Uspjeli su u tome za kratko vrijeme. To u suštini i nije neki podvig s obzirom na nejednakost u vojnim kapacitetima talibanskog režima i američkih vojnih snaga. Međutim, pad Talibana otvorio je vrata američkoj okupaciji koja je potrajala više od 20 godina.
Sjedinjenim Državama je Afganistan bio potreban zbog svoje strateške važnosti jer su odatle mogli nadzirati Iran, glavnog člana Osovine, pratiti ruska kretanja i kineska napredovanja.
Međutim, nakon više od dvije decenije, SAD-e se povlače i Talibani se opet vraćaju na vlast.
Afganistan je možda najbolji primjer kako američka strategija funkcioniše.
Da se vratimo na Siriju.
Prema libanonskom sociologu i političkom analitičaru dr. Talalu Atrissiju, oživljavanje odnosa Hamasa i Damaska predstavlja nokaut američkoj hegemoniji i pokušaju da posiju sjeme razdora i sektaške podjele.
Dr. Atrissi dodatno naglašava da povratak Hamasa znači da je Otpor kompletan i jači nego ikad.
Također je rekao da su mnogi međunarodni elementi i njihovi saradnici iz regije Bliskog istoka pokušavali na razne načine da odvoje Hamas od Osovine, putem medija, angažovanjem raznih “političkih stručnjaka”, novinara itd.
Vrijedi napomenuti da, iako postoje razlike i nesuglasice između Palestinskog otpora i predsjednika Assada, Hamas nikada nije napustio svoju ulogu u borbi protiv izraelskog okupatora u toku protekle decenije.
Uprkos razlikama pa čak i nesuglasicama, određeni principi i obaveze su konstantne unutar Osovine otpora. Najvažniji od njih je eliminacija izraelskog aparthejdskog režima i oslobođenje okupirane palestinske teritorije.
Dr. Atrissi je rekao da će sastanak Hamasa i sirijske vlade promijeniti dinamiku regije.
Assadovo obnavljanje odnosa sa Hamasom može značiti jačanje veza sa Katarom i Turskom čiji su odnosi sa Sirijom do sada bili poljuljani.
Jači odnosi Sirije sa Katarom i Turskom definitivno će uticati na regiju Bliskog istoka.
Ne samo da bi se situacija promijenila na regionalnom nivou već bi moglo doći do tzv., Jedinstva arena.
Šta to znači?
Nakon operacija Mač Kudsa, palestinske frakcije otpora su se ujedinile što je stvorilo palestinsku arenu otpora.
Sada bi se desilo stvaranje još jedne arene izvan Palestine. Dakle, ujedinile bi se palestinska arena, Iran i Hezbollah u Libanonu.
Krug oko režima u Tel Avivu se smanjuje. Svakim novim jačanjem Osovine otpora, Izrael dobija dodatni pritisak što ga dovodi do činjenja novih grešaka i dodatnog slabljenja. savez savez savez savez
Ekskluzivno PISjournal
