PISjournal – Šest mjeseci nakon početka američko-izraelske agresije na Iran, podaci koje je objavila Al Jazeera daju sliku neuspjeha Trumpove vojne kampanje, koja je trebala, prema njegovim očekivanjima, dovesti do brze pobjede. Zapravo, rat ne samo da nije doveo do sloma Islamske Republike, već je također postao rat iscrpljivanja, a ekonomski i vojni troškovi zasjenjuju ekonomiju SAD-a i njegovih saveznika.
U statističkom izvještaju, Al Jazeera je ustvrdila da SAD nije uspio ostvariti odlučujuću prednost u ovom ratu i da je sukob sada dospio u pat-poziciju. U međuvremenu, koristeći strateški položaj Hormuškog moreuza, Iran je uspio izvršiti značajan pritisak na svjetsku trgovinu i protok energije.
7.900 poginulih u ratu
Prema najnovijim zvaničnim podacima koje citira Al Jazeera, najmanje 7.900 ljudi je ubijeno u Iranu, Libanu i državama Perzijskog zaljeva od početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. februara.
Od tog ukupnog broja, 4.350 je poginulo u Libanu, 3.527 u Iranu, a 28 u zemljama Zaljeva. Još 60 Izraelaca i 18 američkih pripadnika vojske ubijeno je u iranskim osvetničkim napadima na agresore, dok je Pentagon izvijestio da je 757 američkih vojnika ranjeno. Stručnjaci, međutim, tvrde da je stvarni broj žrtava među američkim i izraelskim snagama mnogo veći, optužujući obje strane da cenzurišu podatke o svojim gubicima u sukobu s Iranom.
Ipak, ogroman broj poginulih izvan granica Irana jasno pokazuje da je rat koji je počeo direktnim američko-izraelskim napadom na Iran brzo eskalirao izvan njegovih granica, zahvativši veliki dio Zapadne Azije.
5.533 napada u šest mjeseci
Podaci Projekta za podatke o lokacijama i događajima oružanih sukoba (ACLED) pokazuju da su SAD i Izrael izveli najmanje 3.580 napada na Iran tokom proteklih šest mjeseci. Iran je, zauzvrat, pokrenuo najmanje 2.053 napada na ciljeve u državama Perzijskog zaljeva i drugdje širom Zapadne Azije.
To dovodi ukupan broj zabilježenih napada tokom šestomjesečnog perioda na više od 5.500, što potkopava prvobitno očekivanje da će američko-izraelska vojna kampanja biti kratkotrajna operacija.
Pad pomorskog saobraćaja u Hormuškom moreuzu sa 100 na 7 brodova dnevno
Jedan od najrječitijih pokazatelja rata protiv Irana nalazi se u Hormuškom moreuzu. Prije sukoba, najmanje 100 brodova dnevno prolazilo je tim plovnim putem. Ali nakon što je Iran 2. marta objavio zatvaranje moreuza, taj broj je pao na oko pet plovila dnevno. Privremeno primirje u junu nakratko je povećalo saobraćaj na otprilike 20 brodova dnevno, ali kada su SAD 14. jula ponovo uspostavile pomorsku blokadu, dnevni tranzit ponovo je pao na oko pet brodova.
Tokom šest mjeseci rata, prosječan dnevni saobraćaj kroz Hormuz iznosio je samo sedam plovila, što predstavlja nevjerovatan pad od 93 posto u odnosu na nivoe prije rata.
Taj kolaps predstavlja jedan od najjasnijih pokazatelja rastućeg iranskog uticaja u sukobu, budući da je Hormuški moreuz jedan od najvažnijih puteva za transport energije u svijetu.
70 pomorskih incidenata
Međunarodna pomorska organizacija izvijestila je da su do 26. augusta zabilježena 70 potvrđena incidenta koji su uključivali brodove u Hormuškom moreuzu, pri čemu je određeni broj stranih pomoraca izgubio život u sukobima.
Drastičan pad pomorskog saobraćaja, zajedno s rastućim opasnostima na moru, efektivno je pretvorio sukob iz vojne konfrontacije između Irana i SAD-a u globalnu krizu s dalekosežnim ekonomskim posljedicama.
37,5 milijardi dolara: račun rata za SAD
Rat nije nametnuo samo ljudske i finansijske troškove SAD-u.
Američki sekretar za odbranu Pete Hegseth objavio je da je cijena rata do prošlog mjeseca iznosila 37,5 milijardi dolara. Do kraja aprila iznosila je oko 25 milijardi dolara, a u julu oko 30 milijardi dolara.
Račun uključuje plate pripadnicima snaga, troškove operacija, održavanje opreme i predviđene troškove do kraja fiskalne godine 30. septembra.
Povećanje troškova u roku od nekoliko mjeseci još je jedan znak da se rat s Iranom pretvara u težak finansijski teret za američku administraciju.
22 posto: povećanje cijene nafte
Brent sirova nafta, kojom se prije rata trgovalo po cijeni od 72,48 dolara po barelu, porasla je na 88,58 dolara do 28. augusta, što predstavlja rast od približno 22 posto.
Na vrhuncu krize, cijene nafte nakratko su skočile na 120,88 dolara po barelu, što je nevjerovatnih 67 posto iznad nivoa prije rata.
Dakle, jedna direktna posljedica vojne kampanje Washingtona protiv Irana bila je pritisak na globalna energetska tržišta, čime je dio troškova rata efektivno prebačen na svjetsku ekonomiju.
65 posto protiv rata: Trumpova popularnost pada na 33 posto
Rat je nanio štetu Trumpovoj administraciji koja se proteže daleko izvan ekonomskog područja. Prema anketi Reutersa/Ipsosa koju citira izvještaj Al Jazeere, Trumpov rejting odobravanja pao je na 33 posto, dok 65 posto Amerikanaca ne odobrava njegov rad.
Istovremeno, 80 posto ispitanika smatra da će američko učešće u ratu s Iranom trajati dugo, dok samo 16 posto očekuje da će sukob biti okončan u roku od nekoliko sedmica.
Ti brojevi jasno pokazuju da je američka javnost napustila svaku predstavu o kratkom ratu s malim troškovima.
18 poginulih, 757 ranjenih: ljudska cijena za američku vojsku
Direktni ulazak američke vojske u rat protiv Irana nije prošao bez ljudskih troškova za američke snage.
Prema podacima, 18 pripadnika vojske je do sada poginulo, a 757 je ranjeno.
Ove žrtve dolaze u trenutku kada SAD posjeduje najnapredniju vojnu opremu na svijetu. Ali iranski osvetnički napadi uspjeli su učinkovito pogoditi američke snage i vojnu infrastrukturu širom regije.
Šest mjeseci rata, Iran i dalje čvrsto stoji
Kada se sve ove brojke uzmu zajedno, one daju sumornu sliku toka rata: šest mjeseci nakon početka, SAD i Izrael, uprkos hiljadama izvedenih napada, nisu uspjeli natjerati Iran na kapitulaciju niti osigurati odlučujuću pobjedu.
Za Washington je cijena bila visoka. 37,5 milijardi dolara direktne vojne potrošnje, 18 poginulih pripadnika vojske, 757 ranjenih, rast cijena nafte i ozbiljan poremećaj pomorskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz.
Strateški, najznačajniji razvoj događaja jeste činjenica da je ono što je trebalo biti ograničena vojna kampanja protiv Irana preraslo u regionalnu i globalnu krizu. Teheran je, koristeći svoj geografski položaj i kontrolu nad ključnim uskim grlom u Hormuškom moreuzu, uspio povećati ekonomsku i političku cijenu za SAD. Al Jazeera, u vlastitoj procjeni, naglašava da je rat dostigao pat-poziciju.
Šest mjeseci nakon što su izvedeni prvi napadi, brojke govore jednu istinu iznad svega: SAD je mogao započeti ovaj rat, ali još uvijek ne zna kako da ga okonča odlučujućom pobjedom.
Ekskluzivno PISjournal
