Kina je u ekonomskoj pripravnosti. Visoki pekinški dužnosnici plaše se da bi se 2020 mogli suočiti s velikim talasom nezaposlenosti, a ovaj problem bi mogao izazvati velike nemire i pobune. Izvještač CCN-a vjeruje kako društveni nemiri mogu postati jedan ‘crni labud’ koji ukazuje na ‘neočekivana dešavanja’. Ekonomska elita Kine posljednjih je godina došla do ovoga rezultata da trebaju osigurati 11 miliona radnih mjesta godišnje. Ali moguće je da ove godine svi ovi proračuni padnu u vodu. Statistički podaci o ekonomskom razvoju Kine u tri mjeseca posljednje trećine prošle godine pokazuju najmanju stopu od 1992. Godine.
Kineska vlada namjerava u 2020 poduzeti sve što je u njenoj moći s ciljem očuvanja ekonomije. Ovo je ogroman posao koji stoji pred kineskom vladom. Peking je jasno stavio do znanja da druga velika ekonomija u svijetu ne namjerava zauzeti kurs stagnacije i da će se boriti s velikom nezaposlenošću i to u situaciji kada je ova zemlja suočena sa porastom zaduženja i kada nastoji kanalisati unutrašnje zahtjeve. A povrh svega je ušla u trgovinski rat s SAD-om. Lurahi u svom izvještaju od 13. Januara za CCN piše: „Ovo je pitanje važno naročito za tekuću godinu jer je ovo godina sumiranja rezultata petogodišnjeg programa trinaeste vlade tokom kojih je vlada obećala da će uspostaviti jedno ‘uspješno i pravedno društvo’ i privesti kraju siromaštvo. „Visoki član politbiroa – sedma utjecajna osoba u Kini – prošle je sedmice izjavio da treba uložiti neophodne napore kako bi se u 2020 godini dostigao ovaj cilj.
Posljednjih je sedmica vlada nastojala ekonomiju ‘bombardirati’ podsticajnim i pokretačkim mjerama: smanjenjem taksi koje bi mogle pomoći ublažavanju bola izazvanog povećanjem cijena do smanjenja stope što bi omogućilo više bankovnih kredita. Dužnosnici se također obraćaju poticajnim riječima kako bi opisali situaciju. ‘Državno vijeće Kine’ je prošloga mjeseca od lokalnih vlada zahtijevalo da ‘poduzmu sve što mogu’ kako bi spriječili gubljenje radnih mjesta u tekućoj godini; to je nešto što predstavlja glavni politički prioritet ove zemlje. ‘Centralna državna kancelarija’ je otišla i korak dalje i upozorila da ukoliko nezaposlenost eskalira zemlja se može suočiti sa ‘velikim i neočekivanim’ dešavanjima. U Kini su ova’ dešavanja’ protumačena tako da je moguće da dođe do nemira i pobuna velikih razmjera. To je nešto očemu nema naznaka u kineskim državnim dokumentima. Posljednjih je godina vlada saopćavala da godišnje treba osigurati 11 miliona novih radnih mjesta kako bi ‘voz zaposlenih’ mogao ići prugom i nastaviti se kontinuitet zapošljavanja.
I dok službene nadoknade nezaposlenima tokom posljednjih godina nisu znatno oscilirale – između 4 – 5% – ali ovakva poruka vlade ukazuje na to da je ova zemlja više nego zabrinuta opadanjem ekonomskog razvoja i mogućim izazovima koje bi izazvao ovaj problem. Zujg, direktor Konsultantskog transnacionalnoga Centra, u Kini i eminentni profesor tehnologije na hongkongškom Univerzitetu kaže: „Peking je veoma zabrinut socijalnim nemirima nego povećanjem lokalnih dugovanja koji su neko vrijeme predstavljali prioritet“. Široke demonstracije koje su se dogodile u Hong Kongu prije nekoliko mjeseci dovele su do toga da su lokalni dužnosnici u novembru prošle godine objavili kako postoji mogućnost da ovo bogato ostrvo po prvi puta tokom posljednjeg desetljeća bude suočeno s godišnjom stagnacijom. Fokus ovih demonstracija bili su zahtjevi za više demokratije, ali su i ekonomske kategorije, kao povećanje cijena stanova te tržište rada s jakom konkurencijom dodatno pojašali nezadovoljstvo naročito među mlađom gradskom populacijom.“ Zujg dodaje: Mogući je da socijalni nemiri budu jedan ‘crni labud’ s kojim će se suočiti zemlja. Ovaj termin je preuzet iz prošlogodišnjeg govora kineskoga predsjednika Xi Jinpinga.
U terminologiji kineskog predsjednika termin ‘crni labud’ aludira na ‘neočekivane korake’, a ‘bijeli nosorog’ na ‘svaku opciju i prijetnju koja bude ignorirana’. Frank Ching, kineski politički analitičar i profesor tehnologije na hongkongškom Univerzitetu, kaže: „2020 godina će biti veoma teška i najveća bojazan postoji da će doći do eskalacije nezaposlenosti. Ne radi se tu samo o jednom ekonomskom problemu već to može izazvati političku krizu.“ Ching dodaje kako povećanje nezaposlenosti koje je izazvano snažnom stagnacijom ekonomskoga razvoja i trgovinskim neuspjesima Kine može dovesti do eskalacije socijalnih tenzija i nemira što u konačnici snažno može uzdrmati režim. Svoju zabrinutost ekonomskom situacijom izrazile su važne političke i ekonomske ličnosti Kine. krajem prošloga mjeseca Zueng Shan, kineski ministar trgovine, obratio se narodu riječima da trebaju dobro ‘pritegnuti svoje kaiše’ jer ih očekuje veoma teška godina. On je na jednom trgovinskom zasjedanju pred velikim brojem dužnosnika kazao: Iskoristite svaki ‘peni’ za ono što vam je važno i ne trošite na bezvezne stvari.“ Jek Ma, osnivač ‘Alibabe’ je potvrdio tešku ekonomsku situaciju u 2019. Godini i uposlenicima u Shangaju je kazao: „Trebamo biti svjesni da će ovo možda biti jedan novi početak“.
Ekonomija na kursu stagnacije razvoja
Očekuje se da će kineska vlada u petak objaviti potpune podatke ekonomskoga razvoja u 2019. Godini. Najnovija dostupna statistika pokazuje da je GDP u tri mjeseca posljednje trećine dostigao najniži nivo od 1992 godine. Rast od 6 % za 2019. je još uvijek vladin cilj i naravno insistira se na procentu od 6 do 6,5 %. Prema riječima Ganu Shan Veja, visokog ekonomskog dužnosnika Istrazivačkoga centra u Shang Zanu ovaj pad razvoja se neće uskoro okončati. I dok Ganu očekuje da će Kina nastaviti svoj razvoj on ipak predviđa kako rast GDP-ija u narednim desetljećima godišnje neće prelaziti postotak od 5 %. U jednoj novoj istraživačkoj bilješci Ganu je istakao kako se ekonomija treba dobro potruditi da očuva stopu razvoja barem iznad 4 %. Premda Peking očekuje stopu razvoja najmanje od 2 % što će biti izneseno kao cilj u tekućoj godini na martovskom zasjedanju. Trgovinski rat između Kine i SAD-a prouzročio je brojne ekonomske trzavice u ovoj zemlji ali je to samo dio priče.
Dugovanja su proteklih decenija dostigla iznimno veliki nivo stoga što su vlada i državne kompanije posegnule za uzimanjem enormnih kredita nakon finansijske krize 2008. S ciljem finansijskog pokrića za kuće i infrastrukturalne projekte. Veoma je opala kupovna moć kineskih potrošača a istovremeno je došlo do eskalacije cijena stanova i svinjskoga mesa. Ono što je dodatno pogoršalo situaciju jeste privatni sektor koji je bio veoma dinamičan što sada nije slučaj. Vlada je u periodu 2017 – 2019. pod izlikom opasnosti zaduživanja pooštrila mjere kod uzimanja nenamjenskih kredita. Ali je ovim otežano kreditno zaduživanje kompanija.
Državni sektor već tradicionalno nije se mogao osloniti na pažnje vrijednu državnu potporu. Banke su posljednjih godina veliki novac davale državnim kompanijama što Ganu povezuje s pritiskom s kojim se suočava Peking kako bi sačuvao društveni poredak i to u situaciji kad ekonomija ide u pravcu stagnacije. Ali to ne znači da je državni sektor efikasan – Ganu naravno ima suprotna razmišljanja – već da može doprinjeti stabilizaciji upošljavanja. U svojim istraživačkim bilješkama Ganu piše: „Kratkoročno, usporena je brzina ekonomskog pada ali dugoročno ekonomija će biti sve neefikasnija i neefikasnija“.
CNN
