PISjournal – U Uzbekistanu je prošlog petka održan 22. samit Šangajske organizacije za saradnju (SCO) na kojem se razgovaralo o regionalnim i međunarodnim izazovima i načinima za jačanje partnerstva među članicama. Na čelu visoke ekonomske delegacije, iranski predsjednik Sayyed Ebrahim Raisi stigao je u historijski grad Samarkand, gdje je održan samit. važnost Irana
Osim što je prisustvovao i govorio na sastanku Šangajske organizacije, predsjednik Raisi je imao odvojene sastanke sa predsjednikom Uzbekistana Shavkatom Mirziyoyevim i liderima zemalja učesnica.
Ovaj sastanak u Semerkandu je održan jer su zemlje regiona izuzetno zabrinute zbog političkih dešavanja i nesigurnosti u Afganistanu u protekloj godini, te su u tom periodu više puta pokušavale da kroz regionalne sastanke nađu rješenje za ovu krizu, pa je zato ispitivanje razvoja događaja u Afganistanu bilo jedno od pitanja. Imajući u vidu da je samit u Samarkandu prvi nakon početka rata u Ukrajini, bio je od posebnog značaja za zemlje članice.
Potvrda članstva Irana
Važna tačka ovog sastanka je potvrda punopravnog članstva Irana. Iran je dao ponudu prije nekoliko godina, a prošle godine je ovaj blok Iranu dao zeleno svjetlo za početak procesa pridruživanja. Do sada su postojale prepreke ovoj kandidaturi, ali nedavni međunarodni događaji potaknuli su proces članstva. Države članice, posebno Rusija i Kina, nedavno su podržale iransku kandidaturu i predstavile je važnom za blok.
Iako je SCO u početku bio sigurnosni savez kojeg je stvorilo nekoliko zemalja, posljednjih godina se povećala njena uloga u uticaju na regionalna i globalna dešavanja. Prema nekim analitičarima, to više nije samo dijalog Rusije i Kine sa njihovim centralnoazijskim susjedima, već sada ima globalne dimenzije i širi se na Perzijski zaljev, južnu Aziju, jugoistočnu Aziju i Kavkaz. Članice SCO učestvuju sa 24% globalnog BDP-a, što je 2020. godine bilo više od polovine zemalja G7. Također, ova organizacija uključuje 44% svjetske populacije, što pokazuje njenu rastuću poziciju.
Zemlje Šangajske organizacije za saradnju, uključujući Rusiju, Iran i druge zemlje, činit će više od polovine svjetske proizvodnje nafte godišnje, što može efektivno uticati na tržište energije.
Samit u Samarkandu je bio važan jer su mu prisustvovali kineski i ruski predsjednik nakon dvogodišnjeg odsustva. Dvije sile posljednjih mjeseci imaju sve veće tenzije sa Zapadom i pokušavaju pojačati saradnju sa svojim saveznicima kako bi održavale balans u sučeljavanju sa potezima Zapada. To što je Peking nedavno pozvao neke zemlje u SCO i BRICS – ekonomski blok koji se sastoji od Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike pokazuje da Kina slijedi ambicije u svojoj ekonomskoj strategiji koja bi trebala razbiti američku hegemoniju.
Glavni osnivač SCO-a je Kina i ona se u protekle dvije decenije trudila da igra ključnu ulogu u ovoj organizaciji. Globalna dešavanja posljednjih mjeseci povećala su značaj SCO-a u očima Kine. Iako do sada nije imala ozbiljnu konfrontaciju sa Zapadom, Kina sada zauzima drugačiji pristup dok SAD pojačavaju provokacije i prisustvo u Južnom kineskom moru i na Taivanu. Lideri Pekinga pokušavaju da se suprotstave politici Washingtona u Aziji koristeći potencijale koje regionalni blok može pružiti. Dakle, za Kinu, SCO nije puka sigurnosna organizacija u regionu, i kineski lideri je smatraju odskočnom daskom za poziciju supersile, koja bi trebalo da demontira globalne institucije koje su SAD izgradile u proteklih 80 godina.
Kina je u posljednje dvije decenije shvatila ulogu i poziciju zemalja Centralne Azije u globalnim ekonomskim kretanjima, te iz tog razloga iz dana u dan povećava trgovinsku razmjenu sa ovim zemljama.
Osim Kine, Rusija ima poseban pogled na SCO i Centralnu Aziju. Zbog rata u Ukrajini, Rusija je trenutno u potpuno zatvorenom načinu interakcije sa Zapadom, pa nastoji više da privuče svoje saveznike u regionu. Budući da je Centralna Azija pretrpjela najveću štetu od rata u Ukrajini i da je nivo njene interakcije sa Zapadom rekordno nizak, Rusi pokušavaju da zadovolje bilateralne potrebe jačanjem odnosa sa Centralnom Azijom.
Izgubivši evropsko tržište i kopneni put, Rusija će morati da iskoristi kapacitete Centralne Azije da svoju robu prebaci u evropske zemlje, Afriku i Bliski istok. Stoga je razvoj trgovinske saradnje i jačanje infrastrukture ovih zemalja na dnevnom redu Moskve.
Takođe, u svojoj novoj doktrini, Rusija naglašava okretanje ka istoku, dajući prioritet partnerstvu sa zapadnom i centralnom Azijom. Budući da SCO uključuje zemlje iz ovih regiona, Rusija namjerava da poveća ekonomsku težinu ove organizacije na globalnom nivou, suočenu sa zapadnim ambicijama. Predsjednik Rusije Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping sastali su se na marginama samita SCO-a i razgovarali o bilateralnim odnosima i međunarodnim dešavanjima.
Samit u Samarkandu je bio od ekonomske važnosti za Iran. Centralna Azija nije bila u fokusu iranske politike od raspada Sovjetskog Saveza. Međutim, administracija predsjednika Ebrahima Raisija dobro je shvatila važnost ovog regiona na svjetskoj sceni i planira s njim povećati ekonomski i trgovinski obim. Zbog svojih velikih ekonomskih kapaciteta, ova regija može igrati važnu ulogu u vanjskotrgovinskom i geopolitičkom razvoju, a proširenje saradnje Irana sa njegovim zemljama umnogome će doprinijeti i ekonomskom rastu Irana. Strategija predsjednika Raisija ‘izgleda na istok’ u njegovoj vanjskoj politici čini Centralnu Aziju od velikog značaja za Teheran. S obzirom na svoje trgovinske kapacitete, Iran se može angažovati u regionu i promovirati svoju poziciju. Razvijajući svoje odnose sa Centralnom Azijom, Teheran može neutralizirati zapadne sankcije i donijeti kući dio svojih spoljnotrgovinskih prihoda iz ovog regiona. S obzirom na nedostatak posvećenosti SAD-a nuklearnom sporazumu, u slučaju oživljavanja sporazuma iz 2015. godine, nema garancije da će sporazum dugo trajati. To ohrabruje iranske zvaničnike da se zalažu za neutralizaciju američkih sankcija na snazi partnerstva sa Evroazijom, Kinom i Rusijom.
S druge strane, Iran je važan za Evroaziju i posjete evroazijskih zvaničnika Teheranu posljednjih mjeseci izražavaju njihovu svijest o važnosti Teherana u regionalnom razvoju. Ove zemlje koje nemaju izlaz na more a to im je dugogodišnji san, mogu to ostvariti preko Irana. Centralnoazijske države koje su izgubile trgovinske rute sa Evropom preko Rusije traže alternative, od kojih je najbolja Iran. Za trgovinu se sve više fokusiraju na koridor sjever-jug. Koristeći iranski trgovački put, ove zemlje su pogodile dva cilja jednim udarcem: pristup otvorenom moru i slanje svojih proizvoda na svjetska tržišta po nižim cijenama.
Puno članstvo Irana u SCO-u i širenje trgovine sa ostalim članicama povećava efikasnost organizacije u svjetskoj trgovini, uz jačanje globalne geopolitičke pozicije Irana. Proširujući svoje željeznice i rute, Iran može igrati ulogu regionalnog koridornog čvorišta i povezujući prsten između Evrope i Indijskog okeana te na taj način kontrolirati veliki dio azijske trgovine s Evropom. Uz jačanje SCO-a u budućnosti, pokušaji SAD-a da zadaju udare ovim moćnim zemljama postat će težak posao. važnost Irana važnost Irana važnost Irana važnost Irana
Ekskluzivno PISjournal
