Nahid Poureisa strateško 

PISjournalIslamska revolucija u Iranu 1979. godine označila je transformativni trenutak, zasnovan na principima pravde, jednakosti i oslobađanja nacija od imperijalističke kontrole.strateško 

Označio je odbacivanje zapadne kolonizacije i eksploatacije, s ciljem stvaranja svijeta u kojem se podržavaju suverenitet i ljudsko dostojanstvo, bez stranog i vanjskog uplitanja.

Vrijednosti velike revolucije – samopouzdanje, otpor imperijalizmu i solidarnost s globalnom većinom – nastavljaju voditi iranski pristup međunarodnim odnosima danas.

Kako se Iran približava 46. godišnjici Islamske revolucije 1979. godine, on postaje i regionalna sila i saveznik nacijama koje dijele njegovu viziju pravednog globalnog poretka.

Nekoliko sedmica prije ove godišnjice, Iran je potvrdio svoje strateško partnerstvo s Rusijom, šaljući jasnu poruku svijetu: on nije samo regionalna sila, već ima i jake globalne partnere, koji zacrtaju vlastiti put prema svjetonazoru zamišljenom revolucijom 1979. godine.

Predsjednici dvije zemlje potpisali su u petak sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu za dugoročnu saradnju, za koji je predsjednik Masoud Pezeshkian rekao da je sastavljen na osnovu zajedničkih interesa dvije zemlje.

Iran i Rusija dugo vremena dijele blisko partnerstvo, posebno u vojnim, nuklearnim i odbrambenim tehnologijama. Međutim, njihov razvojni savez ide daleko dalje od ovih polja, preoblikujući regionalnu geopolitiku i stvarajući uporište za globalnu većinu — nacije koje traže demokratski svjetski poredak u kojem su pravda i suverenitet prioritet

Ovo partnerstvo je suštinski korak u izazivanju imperijalističkih struktura koje dominiraju globalnom politikom.

Strateška partnerstva su izgrađena na zajedničkoj saradnji u oblasti odbrane, ali i na usklađivanju ekonomskih i geopolitičkih interesa. Iran je godinama trpio teške posljedice zapadnih sankcija.

Pregovori s imperijalnim silama bili su uzaludni, o čemu svjedoči kršenje sporazuma od strane Sjedinjenih Država koje je Iran sklopio u dobroj vjeri. Iran je sada fokusiran na razvoj partnerstava koja su u skladu s njegovom vizijom demokratskog svjetskog poretka.

Drakonske sankcije koje su uvele zapadne sile dio su većeg imperijalističkog projekta. Iako tvrde da se bave diplomatijom, oni i dalje omogućavaju nepravdu na globalnom nivou, kao što se vidi u Palestini. Ova surova realnost naglašava hitnost traženja pouzdanih saveza sa zemljama koje dijele iransku viziju pravednijeg svjetskog poretka.

Ako imperijalističke sile nisu naši saveznici, ko su onda? Pravi saveznici Irana leže u globalnoj većini, uključujući nacije poput Rusije, Kine i drugih na globalnom jugu.

Ove zemlje dijele iransku viziju demokratskog svjetskog poretka – onog u kojem se poštuju ljudska prava i podržava suverenitet. Ova vizija je ukorijenjena u vrijednostima Islamske revolucije iz 1979. godine, koja se borila za prava većine, a ne elite, i za svijet oslobođen dugova i potčinjenosti.

Iransko-rusko partnerstvo je zasnovano na zajedničkim principima i međusobnoj otpornosti:

  1. Protivljenje jednopolarnom svjetskom poretku: I Iran i Rusija odupiru se dominaciji bilo koje pojedinačne supersile, posebno Sjedinjenih Država. Zajedno imaju za cilj da iskoriste svoje strateško partnerstvo da izazovu unipolarni svjetski poredak i podstaknu uravnoteženiji globalni sistem. Usklađujući svoje napore, Iran i Rusija pojačavaju svoj utjecaj i zalažu se za globalni poredak koji promovira veći suverenitet nacija, smanjujući kontrolu jedne dominantne sile.
  2. Otpor širenju NATO-a: Širenje NATO-a predstavlja direktan izazov i za Iran i za regionalnu sigurnost Rusije. Dok Rusija vidi NATO kao prijetnju svojim granicama, Iran gleda na NATO zadiranje u Zapadnu Aziju kao destabilizirajuće. Obje zemlje su ujedinjene u suprotstavljanju militarizaciji NATO-a.

3. Zagovaranje dedolarizacije: Zajednička posvećenost dedolarizaciji je ključna za partnerstvo Irana i Rusije. Obje nacije su ozbiljno pogođene sankcijama koje koriste američki dolar kao sredstvo ekonomskog ratovanja. Radeći zajedno na uspostavljanju alternativnih finansijskih sistema, oni imaju za cilj da smanje zavisnost od dolara i izazovu njegovu hegemoniju. Ovaj napor ne predstavlja samo ekonomsku strategiju, već politički čin otpora zapadnoj dominaciji.

4. Obogaćivanje prirodnih resursa: I Iran i Rusija su bogati prirodnim resursima, što ih čini ključnim za njihovu ekonomsku i stratešku snagu. Rusija je drugi najveći svjetski izvoznik prirodnog plina i treći najveći proizvođač nafte. Iran je, sa svojim ogromnim rezervama nafte i gasa, na sličan način ojačao svoju ekonomiju uprkos sankcijama. Osim toga, obje zemlje imaju snažnu petrohemijsku industriju. Iran je ključni igrač na petrohemijskom tržištu zapadne Azije, izvozi proizvode u vrijednosti od oko 10 milijardi dolara godišnje, dok ruski petrohemijski sektor generiše preko 50 milijardi dolara svake godine. Ovi prirodni resursi ne samo da pokreću njihove ekonomije, već i daju polugu na globalnom energetskom tržištu, poboljšavajući njihovo strateško partnerstvo.

5. Geopolitički koridori i regionalna povezanost: Osim odbrambenih i ekonomskih veza, Rusija i Iran sarađuju na važnim infrastrukturnim projektima poput transportnog koridora sjever-jug (NSTC), čiji je cilj poboljšati trgovinu i regionalnu povezanost između Irana, Rusije i susjednih regija, posebno Centralna Azija i indijski potkontinent. NSTC će značajno smanjiti troškove dostave i vrijeme tranzita pružanjem alternativne rute koja zaobilazi tradicionalnu rutu Sueckog kanala, koju kontroliraju zapadne sile.

Iransko-rusko partnerstvo je snažan primjer za globalnu većinu, pružajući model za nacije da se odupru imperijalizmu.

Konkretan primjer suvereniteta: uspješna saradnja između Irana i Rusije inspiriše druge nacije da potvrde svoj suverenitet i odole vanjskim pritiscima. Obje zemlje su izdržale sankcije, ali su odlučile da uzvrate, odbijajući da se povinuju zahtjevima Zapada. Ovaj otpor nudi nadu i plan za druge nacije, posebno one na globalnom jugu, da slijede put samopouzdanja, razvijaju svoje ekonomije i razvijaju tehnologije pod vlastitim uvjetima.

Trilateralni sporazumi: prošireni odnosi Irana s Rusijom i Kinom stvaraju mogućnosti za trilateralne sporazume koji jačaju kolektivni otpor imperijalističkim silama. Usklađujući svoje političke, ekonomske i strateške interese, ove tri zemlje čine jedinstven front koji izaziva postojeće globalne strukture moći. Ova saradnja nudi platformu za druge nacije da se pridruže, proširujući uticaj globalne većine i zalažući se za pravedniji globalni sistem.

Jačanje BRICS-a: Bliže veze između zemalja pod sankcijama poput Irana i Rusije ubrzavaju uspostavljanje alternativnog finansijskog sistema u okviru BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika). BRICS, koji predstavlja preko 40% globalnog BDP-a, potencijalni je izazov finansijskom sistemu kojim dominiraju SAD. Sarađujući u oblasti trgovine, investicija i finansijskih transakcija, ove zemlje postavljaju temelje za alternativni sistem plaćanja koji zaobilazi institucije koje kontroliše Zapad, poput SWIFT-a i MMF-a. Kolektivna moć BRICS-a može uništiti hegemoniju američkog dolara i stvoriti pravedniju trgovinsku platformu za sve nacije.

Iransko-rusko partnerstvo je kamen temeljac globalnog pomaka ka demokratskom svijetu. Zajedno s drugim nacijama u globalnoj većini, Iran i Rusija demontiraju imperijalističke strukture kontrole, uključujući MMF i FATF. Dedolarizovana ekonomija nudi stabilnost, štiti nacije od sankcija i promoviše pravičan razvoj.

Ovo partnerstvo je više od bilateralnog saveza; to je svjetionik nade za nacije koje traže nezavisnost od imperijalističkih sila. Zajedno, Iran, Rusija i njihovi saveznici grade budućnost u kojoj prevladavaju suverenitet, jednakost i pravda.

Ovo je naslijeđe Islamske revolucije iz 1979. godine, koja je bila utemeljena na principima antiimperijalizma, samopouzdanja i socijalne pravde. Revolucija je tražila da se priznaju prava potlačenih, da se nacije oslobode od strane dominacije i da se stvori svijet u kojem bi sve zemlje mogle zacrtati svoj vlastiti put.

Ovaj revolucionarni duh nastavlja da vodi Iran dok radi na uspostavljanju demokratskog svjetskog poretka – onog u kojem dostojanstvo i prosperitet svih nacija imaju prednost nad interesima imperijalističkih sila.

strateško strateško strateško strateško strateško strateško strateško strateško 

Ekskluzivno PISjournal