PISjournal – Strateško partnerstvo Rusije i Kine u teoriji može pokriti sva područja, ali, zapravo nije slučaj da je saradnja dviju zemalja dosegla stratešku razinu na svim poljima. Zato je postavljanje pitanja strateške pomorske saradnje u odnosima Moskve i Pekinga od iznimne važnosti.
Regionalna i međunarodna saradnja Kine i Rusije historijski se odvijala na evroazijskom kontinentu. Obje zemlje su veoma prostrane i protežu se duž Evroazije. Međusobni su susjedi i povezani su s geografskog aspekta. Temeljni projekti zajedničke saradnje Rusije i Kine, kao što su Šangajska organizacija za saradnju, veza između plana cestovnog pojasa i ekonomske evroazijske unije, te “veliko evroazijsko partnerstvo”, sve je povezano s evroazijskim kontinentom i odvija se na tom kontinentu.
Rusija i Kina historijski su bile poznate kao kontinentalne nacije koje graniče s okeanima i imaju dugačke obale. Zato se smatraju pomorskim državama i žele postati okeanske sile. Kineska vlada od 1990-ih provodi političke dokumente za razvoj pomorstva. Pretvaranje Kine u pomorsku silu jedna je od najvažnijih strategija Pekinga. Na međunarodnom planu, Kina je 2013. godine predstavila Inicijativu morskog puta svile. Godine 2001. Rusija je uvela Pomorsku doktrinu ruske vlade 2020. koja je uključivala razvoj svjetskih pomorskih resursa, zaštitu ruskih pomorskih interesa i učvršćivanje svog položaja među svjetskim pomorskim silama.
Kina i Rusija sarađivale su i na okeanima. Naprimjer, “arktička” saradnja, uspostava Morskog puta svile, zajedničke vojne vježbe na Pacifiku, Indiji, Atlantiku i Sredozemlju, zajednički let aviona u Japanskom moru itd. Istovremeno, među akademskom elitom vodi se rasprava o potrebi jačanja rusko-kineske pomorske saradnje. Naravno, još uvijek ne postoji precizan koncept za oblikovanje ovog strateškog partnerstva.
U okviru “kinesko-ruske strateške saradnje”, Kina i Rusija trebale bi formulirati koncept strateške pomorske saradnje, koji je važan kako za praktičnu saradnju dvije strane, tako i za dugoročni razvoj bilateralnih odnosa. Pomorsko strateško partnerstvo nije isto što i pomorska strateška saradnja. Strateška saradnja odnosi se na određenu vrstu saradnje, ali se strateško partnerstvo odnosi na situaciju u kojoj se dvije strane međusobno prepoznaju kao strateški partneri. Koncept strateškog pomorskog partnerstva pruža okvir za ukupnu saradnju i integrira kontinentalnu i okeansku saradnju. Ove mjere pružaju više prostora za promicanje strateške saradnje dvije zemlje.
Kina I Rusija imaju neophodne preduvjete I mogućnosti za formiranje jednog strateškog pomorskog partnerstva. Obje imaju preklapajuće interese u sferi pomorstva. Naravno moguće je da u nekim sferama dvije zemlje imaju suprotne interese, ali ne postoji nikakva ozbiljna proturiječnost. Dvije zemlje imaju političke odnose na visokoj razini, što je neophodna osnova za stvaranje ovog okvira. Obje zemlje pomorski razvoj smatraju jednom od svojih najvažnijih političkih strategija. Kina je povijesno susjedna Tihom okeanu i Indiji, a Rusija ne samo da je na Sjevernom okeanu, već je i blizu Atlantika. Ruska i kineska morska linija međusobno su povezane tako da obje mogu tvoriti “seizmičku okeansku liniju”.
Pomorska saradnja prirodan je nastavak kontinentalne saradnje između Pekinga i Moskve. Obje zemlje imaju komplementarne strukture na različitim područjima mora. Na taj način mogu međusobno koristiti objekte za razvoj pomorskih sposobnosti i stjecanje većih koristi. Jasno je da će se između dvije zemlje stvarati sve više morskih raskršća, a time će biti i više prostora za saradnju. To čini potencijal potreban za duboki razvoj strateškog partnerstva između Rusije i Kine.
Dvadesetprvo stoljeće je stoljeće okeana. Okeani, posebno Pacifik, Indija i Arktički, postaju svjetsko političko, ekonomsko i sigurnosno središte gravitacije. Pacifik i Indija mjesto su stacioniranja četiri od šest svjetskih vodećih ekonomika: Sjedinjenih Država, Kine, Japana i Indije. Regija Arktika također postaje novo središte energetske politike, sigurnosti i istraživanja. Okeanske regije uveliko određuju buduću raspodjelu međunarodne moći i svjetski razvoj. Posvema je jasno da saradnja Rusije i Kine na ovom području jača nacionalne interese obje zemlje, dok pojedinačno to nije moguće.
Važna je činjenica da strateško partnerstvo između Rusije i Kine na pomorskom području nije usmjereno na suočavanje s bilo kojom zemljom i uspostavljeno je samo radi olakšavanja razvoja obiju zemalja.
Glavne funkcije rusko-kineskog strateškog pomorskog partnerstva su povećati razvoj sposobnosti dvije zemlje u okeanima, ojačati njihov međunarodni položaj, povećati njihov utjecaj u pomorstvu i zaštititi njihove pomorske interese. Sve ovo osigurava jak temelj za pomorske relacije dvije zemlje i dovodi do uzajamnog poštivanja pomorskih interesa i sigurnosti što predstavlja konstruktivan kanal i važan mehanizam u rješavanju eventualnih bilateralnih sporova i oponirajućih stajališta.
Pomorsko strateško partnerstvo uključuje sljedeće: razvoj resursa; zaštitu okoline; zajedničko istraživanje; znanstvene i tehnološke inovacije; saradnju u području energetike; izgradnju infrastrukture; stvaranje novog vodenog kanala; pomorstvo i terorizam – osiguravanje međunarodnog pomorskog prometa, – sigurnost i stratešku pomorsku saradnju u vojnom području, – održavanje međunarodnog pomorskog režima koji je u skladu sa svjetskim poretkom.
Naravno, strateško pomorsko partnerstvo između Rusije i Kine može biti otvoreno, što znači da osim razvoja bilateralne saradnje, opseg saradnje u tome može biti veći i širi. Dvije zemlje mogu postaviti poseban program i mehanizam za poboljšanje svog strateškog pomorskog partnerstva.
Trenutno, glavne kategorije rusko-kineskog strateškog pomorskog partnerstva uključuju: saradnju u Arktičkom okeanu i stvaranje novog puta svile na ledu; zaštitu i izgradnju međunarodnog pomorskog režima; stratešku pomorsku sigurnost i vojnu saradnju; razvoj saradnje u regiji Indijskog okeana.
Arktički okean je mjesto gdje je koncentrirana većina pomorske ekonomske saradnje između Rusije i Kine i ima veliki potencijal za daljnju ekonomsku saradnju. Također u ovoj regiji Rusija i Kina nastoje izgraditi novi Put svile na ledu.
Pitanje globalnog zatopljenja povećat će trajanje pomorskog prometa u zaleđenom okeanu, što će zauzvrat ojačati kinesko-rusku saradnju u korištenju Sjevernog kanala. To bi također moglo promijeniti osnovnu strukturu međunarodnih brodskih ruta, od čega Peking i Moskva također imaju koristi.
Rusija je sjeverna zemlja, ali Kina je sjeverna hemisfera. Rusija je također zabrinuta zbog sve veće intervencije Kine u sjevernoj regiji. Ali, Kina ne predstavlja prijetnju interesima Moskve vezano za dva pitanja koja zabrinjavaju Rusiju: vojnoj sigurnosti i teritorijalnim sporovima.
Pomorski režim vrlo je važan dio međunarodnog svjetskog poretka i njegova važnost se povećava. Kao što je međunarodni poredak trenutno u rasulu, tako je i međunarodni pomorski režim u haosu. Uspostavljanje i održavanje međunarodnog pomorskog poretka važna je osnova za uspostavu novog svjetskog poretka u budućnosti. Kina i Rusija dijele zajedničko stajalište na ovom području koje proizlazi iz sličnih političkih stavova o uspostavi novog svjetskog poretka. Važna tačka, kada se radi o ovome jeste da obje zemlje poštuju teritorijalni integritet i nacionalni suverenitet, te da se u rješavanju pomorskih sporova pozivaju na mirnodopska rješenja i povelju UN-a, kao i međunarodne zakone.
Vojna i sigurnosna saradnja važan su dio strateškog pomorskog partnerstva između Rusije i Kine. Obje se zemlje suočavaju s ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama s mora, od kojih neke dolaze iz zajedničkog izvora. S obzirom na trenutnu situaciju, ove prijetnje su dugoročne i vrlo ozbiljne. Pomorska vojna saradnja između Moskve i Pekinga mogla bi povećati odbrambene sposobnosti obiju zemalja i zaštititi njihove interese na praktičniji način. Naravno, strateško pomorsko partnerstvo ne znači da će Rusija i Kina biti rame uz rame u slučaju vojnog sukoba za neku od njih, ali im barem pomaže da ostanu “prijatelji” i pruže razumijevanje, pa čak i političku podršku jedna drugoj u takvim situacijama. Region Indijskog okeana vrlo je važan u strateškom pomorskom partnerstvu između Rusije i Kine, ne samo zbog svoje pomorske važnosti, već i zbog američko-indo-pacifičke pomorske strategije. Ova američka strategija uključuje i tri druge važne regionalne zemlje, tj. Japan, Indiju i Australiju. Ove četiri zemlje u okviru ove strategije nastoje uspostaviti okvir za sveobuhvatnu saradnju u sferi politike, sigurnosti, ekonomije, znanosti i tehnologije, životne okoline, javnog zdravstva, infrastrukture, u regionu ova dva okeana. Formiranje ovakvog okvira može biti nekonstruktivan na postojeće multilateralne mehanizme u azijsko-pacifičkom regionu. Ovaj mehanizam, isto tako, dopušta Sjedinjenim Državama, Japanu, Australiji i Indiji da imaju superiorniji mehanizam u pogledu Indijskog okeana i Pacifika.
Nema sumnje da je glavna meta ove američke strategije Kina, i to ne skrivaju. U tom kontekstu postavlja se važno pitanje mogu li Kina i Rusija zajedno riješiti ovo pitanje? S obzirom na prirodu i opseg indo-pacifičke strategije, i Moskva i Peking tome se protive. Naravno, budući da je glavni cilj ove strategije Kina, Rusija ima manje osjećaja i reakcije na nju.
Rusija ima, neku vrstu instinktivnog osjećaja otuđenja od ove američke strategije i neodlučna je i protivi joj se. Jedan od razloga ovog protivljenja je to što je Moskva shvatila da je takva strategija, također, strateški izazov za Rusiju te da je negativno utjecala na njen položaj u pacifičkim, regijama Indijskog okeana i evroazijskim regijama te da može ugroziti njene interese u tim regijama. Rusija i Kina mogu – kada se radi o indijsko-pacifičkoj strategiji Amerike – poduzeti koordinirane korake. S makrostrateškog gledišta, rusko-kineska saradnja u Indijskom okeanu korisna je za smanjenje strateškog pritiska na Rusiju i stoga je u skladu s makro strategijama Kremlja. Štaviše, čak i ako se Rusija suzdrži od potpunog suprotstavljanja američkoj strategiji, to ne smanjuje pritisak Washingtona na njih, već samo čini strateški položaj SAD-a aktivnijim, a Rusiju pasivnijom. Stoga je logičan strateški izbor za Rusiju i Kinu da se zajednički suprotstave američko-indo-pacifičkom planu.
Rusko-kineska reakcija na indo-pacifičku strategiju nije osvetnička nego dvije zemlje podižu saradnju na veći nivo u regionu Indijskog okeana. Drugim riječima, najbolji način da Rusija i Kina reagiraju nije suprotstavljanje toj strategiji, već zajedničko povećanje svojih sposobnosti u Indijskom okeanu. Iako je priroda indo-pacifičke strategije suprotstavljanje Kini i Rusiji, to nije dovoljan razlog da je Moskva i Peking ne prihvate. Valja napomenuti da je s razvojem globalizacije, lakšim prijevozom i komunikacijama te širenjem regionalne saradnje normalno da se regije Indijskog okeana i Pacifika zbliže ekonomski, politički i sigurnosno. Kina i Rusija ne bi se trebale tome suprotstaviti samo zato što je indo-pacifička strategija američka. Umjesto toga, ne bi smjele dopustiti da to postane isključivo pravo Sjedinjenih Država i da se same okoriste time. Kina i Rusija mogu imati vlastiti indookeanski plan i također raditi zajedno u okviru ove američke strategije.
Saradnja između Kine i Rusije u Indijskom okeanu ima i svoje korisne uvjete. Rusija i Kina imaju dobru saradnju sa zemljama ovog regiona. Indija i Pakistan su članice Šangajske organizacije za saradnju. Kina i Rusija su formirale mnogo mehanizama trilateralnog dijaloga sa zemljama ovog regiona, kao, „Kina – Rusija – Indija“ i „Kina – Rusija – Iran“. Obje zemlje imaju visoku razinu saradnje s ASEAN-om i Pakistanom te imaju prometne koridore koji završavaju u Indijskom okeanu. Iako ruska prisutnost u Indijskom okeanu nije tako velika kao kineska, ona ima blisku vojnu saradnju sa zemljama u regiji, uključujući Indiju, Pakistan, Iran i neke zemlje jugoistočne Azije i Afrike. Treba uzeti u obzir da Kina i Rusija, svaka ponaosob, imaju najvažnije okvire relacije sa regijom Indijskog okeana; radi se o novom kineskom putu svile i konceptu „većeg evroazijskog partnerstva“. Dakle, imajući u vidu sve ove formate, Moskva i Peking mogu formirati široku saradnju u Indijskom okeanu i uspostaviti bliže relacije sa zemljama ovog regiona, a to je najbolji način za dvije zemlje da u zajedničkoj formi reagiraju na koncept američke indo-pacifičke strategije.
Ekskluzivno PISjournal
