Sanadin Voloder Oman
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Oman je višestruko posebna arapska monarhija čiji soft-power se nepravedno godinama zapostavlja.
Oman u geopolitičkom kontekstu radi ono po čemu je Katar odavno prepoznatljiv. S obzirom na složene i zategnute odnose u Zapadnoj Aziji sve veća je potreba za državama koje razvijaju diplomatski i posrednički imidž. U tom kontekstu od Omana se može naučiti mnogo.
Oman je jedini sultanat na Arapskom poluotoku. Od 1970. do 2020. godine na čelu Omana je bio Sultan Qaboos koji je uspješno izvršio transformaciju države. Nakon 50 godina vlasti koja je okončana njegovom smrću nasljeđuje ga bliži rođak Haitham bin Tariq, jer Qaboos nije imao muškog nasljednika. Oman je i suštinski izuzetak u regiji jer nema zabilježene primjere vjerskog ili etničkog rivalstva u njegovoj historiji, niti postoje ozbiljni nedostaci u njegovoj ekonomskoj strukturi koji bi mogli dovesti do bilo kakve krize.
Glavni grad Omana je jedan od centara arapske politike u regiji. Muskat je postao važan centar za posredovanje u bliskoistočnim sukobima, zbog presudne sklonost vladajuće porodice ka umjerenosti i neutralnosti u vanjskim odnosima.
Razgovori o smanjenju rivalstva između Irana i Saudijske Arabije, nuklearnog sporazuma Irana i rat u Jemenu su neki od nedavnih pregovora koji su se vodili u Omanu.
Geografski položaj Omana pogoduje međunarodnim pomorskim vezama, koja se konsoliduju zahvaljujući tri glavne luke: Salalah, Duqm i Sohar. To je nastavak višestoljetne bogate pomorske i trgovačke tradicije Omana koja se razvijala na sve strane svijeta.
Vjerska posebnost
Oman ima oko 4,6 miliona stanovnika i vrlo heterogenu populaciju. Velika većina su Arapi, ali postoje i zajednice Beluča iz Irana i Pakistan. Znatan je i broj Omanaca sa Zanzibara. Afrička populacija govori i svahili. Zajednica Khoja, indijskog porijekla, osnovana je u Matrabu i njeni članovi čine poslovnu elitu. Arapski i farsi su govori se na poluotoku Musandam. Skoro polovina stanovništva su strani radnici i imigranti.
Većina stanovništva su ibadi muslimani, a suniti čine oko 25% stanovništva. Oman je u vjerskom smislu zasebno društvo koje ne pripada ni sunitskom niti šiitskom pravcu u islamu. Radi se o ibadijama koji po nekim pitanjima vuku korjene od haridžija i drugih pravaca koji su bili prisutni ranije među muslimanima. Vremenom njihova vjerska doktrina je evoluirala u vrlo inkluzivno učenje koje uvažava razlike među muslimanima.
Upravo takvo vjersko učenje je temelj unutrašnje harmonije i uvažavanja te odlučujući faktor u formiranju kulturnog identiteta jako ljubaznih ljudi po čemu su prepoznatljivi na Poluotoku i u svijetu. Sve to na kraju je rezultiralo da je Oman izabrao treći put između dva regionalna rivala i razumijevanja islama. Međutim, to nije spriječilo da Oman ima jako dobre političke i ekonomske odnose i sa Saudijskom Arabijom i Iranom.
Populacija Omana je veoma heterogena, različite grupe autohtonog stanovništva nisu diskriminisane, zastupljene su u institucijama. Također, radna snaga koja je useljenička populacija ima znatno bolji položaj nego u drugim arapskim državama.
Oman ipak ima slabosti, koje dijeli sa ostalih pet monarhija na Arapskom poluotoku.
Oman i dalje ekonomski zavisi od nafte i plina zbog čega treba da više uloži napora u diverzifikaciju ekonomije. Imajući u vidu ovaj cilj, 1991. godine izrađeni su planovi razvoja ekonomije što je definisano kroz Viziju 2040. Jedan od glavnih elemenata te vizije je urbani razvoj, fokusirajući se na projekte za dva grada na obali Batine: turistički i rezidencijalni grad u Yitiju i grad Sultana Haithama u Seebu.
Što se tiče vojnih sposobnosti, Oman ima veoma nerazvijenu vojnu industrije, zbog čega je veliki uvoznik oružja. Ima ograničene mogućnosti i ljudstvo za odbranu svojih pomorskih interesa. Država je takođe veoma zavisna od Velike Britanije, sa kojom kroz historiju održava bliske odnose. Vojna saradnja sa SAD je manje važna. Veze Omana sa Kinom i Indijom, sa kojima je izvodio zajedničke vježbe, ojačane su. Dvije velike pomorske vježbe održane su u martu u Indijskom okeanu i u Zaljevu Oman: međunarodna vježba u kojoj učestvuje 50 zemalja (IMX) i jedna koju provodi mornarice Irana, Rusije i Kine. Vojna potrošnja Omana porasla je od Arapskog proljeća da bi se stabilizira i konačno opala 2021. godine.
Liderstvo u medijaciji
Region Perzijskog zaliva je područje sa velikim utjecajem na međunarodne odnose i svjetsku ekonomiju. Unutar ovog izuzetno vrijednog okruženja u geopolitičkom smislu, Oman se predstavlja kao nesvrstana zemlja koja je veoma uključena u posredovanje. U tom kontekstu Oman nije učestvovao u blokadi Katara 2017. godine, niti u vojnoj intervenciji u Jemenu koju su predvodili Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Posljednjih godina Muskat je postao posrednički centar u kojem su susreću različite i često suproststavljene strane.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Oman je bio prva članica Zalivskog vijeća za saradnju (GCC) koju je posjetio ruski ministar vanjskih poslova Sergeja Lavrov, koji je uvjeravao svog omanskog kolegu, Badra al-Busaidija, da jeste posvećena obnavljanju iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.
Što se tiče Sirije, Oman je bio prva zemlja GCC-a koju je posjetio sirijski predsjednik Bashar al Assad nakon februarskog zemljotresa. Potres u Turskoj i Siriji posebno je doprinio poboljšanju odnosa Turske sa zemljama GCC-a, koje su Turskoj pružile značajnu humanitarnu i finansijsku pomoć.
Prije intervencije Kine, diplomatski napori da se smanje tenzija između Saudijske Arabije i Irana započelo je 2021. godine u Muscatu, sa pet rundi pregovore u kojima je učestvovao i irački premijer Mustafa al-Kadhimi.
Međutim, posrednička aktivnost u kojoj je Oman najaktivniji je oružani sukob u Jemenu, gdje je pokušao promovirati primirje, posredovanje ili mirovni plan. Specijalni izaslanik UN-a za Jemen, Hans Grundberg, sastao se više puta u Muscatu sa omanskim zvaničnicima i Mohammedom Abdulsalamom, glavnim pregovaračem grupe Huti.
Nakon obnavljanja diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Irana, u Muscatu su ponovo u toku razgovori o postizanju mira u Jemenu. Oman nema diplomatske odnose s Izraelom, a jaz između dvije zemlje se dodatno proširio nakon izborne pobjede premijera Benjamina Netanyahua.
Geografski položaj kao temelj geopolitičkog utjecaja
Geografski položaj Omana najveće je bogatstvo zemlje, s obzirom na to da liči na tvrđavu na ulazu u Hormuški moreuz i Indijski okean. Tri luke u Omanu (Salalah, Sohar i Duqm) su njegova vitalna čvorišta, koja čine glavni kapije za uvoz i izvoz.
Oman se nalazi na jugozapadnom vrhu Arapskog poluotoka, na ulazu u Hormuški moreuz. To je država u Perzijskom zaljevu sa najmanjom obalom i dostupna je samo sa sjevernog vrha poluotoka Musandam. Oman ima površinu od 300.000 kvadratnih kilometara, 1.700 kilometara obale i 1.414 kilometara kopnene granice. Godine 1982. zemlja je potpisala sigurnosni pakt sa Saudijskom Arabijom kojim je okončan teritorijalnih sporova, a granica sa Jemenom je finalizirana 1992. godine.
Pomorsko trgovački centar Arapskog poluotoka i rudarski sektor koji je u procvatu Omanska vlada planira pretvoriti zemlju u pomorsko trgovinsko i logističko središte u području Zaljeva i, u skladu sa svojom vizijom 2040, uložila je u mrežu luka posljednjih godina.
Na obali Batine, na ulazu u Hormuški moreuz, nalazi se luka Sohar, što je od vitalnog značaja za trgovinske odnose. Najvažniji projekat koji se odnosi na ovu enklavu potpisan je u septembru 2022. godine osnivanjem omansko-emiratske željezničke kompanije za povezivanje luke Sohar sa željezničkom mrežom UAE. Oman nema željeznicu, a ova veza je izuzetno važan strateški cilj koji omogućava alternativu za Hormuz.
Na jugu, glavna luka je Salalah, koja je rangirana prema Performance Indeks (CPPI) kao druga najefikasnija u svijetu. Oman ima i razvijene trgovačke odnose sa Kinom koja ulaže u luku Duqm.
Ekonomski razvoj Omana započeo je 1970-ih na bazi proizvodnje i izvoza nafte. To je trenutno zemlja sa najnižim rezervama u GCC-u, i tako se procjenjuje oni će biti iscrpljeni u roku od petnaest godina. U oktobru 2022. godine, Oman je objavio svoju strategiju razvoja zelenog vodonika čiji je cilj da zemlja postane globalni proizvodni centar.
Plin se uglavnom koristi za domaću potrošnju i proizvodnju električne energije. Energetski odnosi sa Iranom su važni, datiraju iz 1992. godine kada su prvi put započeti pregovori o zajedničkom razvoju istraživanja plina u priobalnim poljima Bukha i Hengam, plan koji se pokušao oživjeti 2015. godine.
U maju 2022. godine, iranski predsjednik Ebrahim Raisi i sultan Haitham bin Tariq su u Muscatu postigli dogovor o zajedničkom eksploataciji naftnog polja Hengam, koje se nalazi u Perzijskom zaljevu u zajedničkom pomorskom prostoru.
Ekskluzivno PISjournal
