PISjournal – Sedmicu nakon objavljivanja iznenađujućih rezultata parlamentarnih izbora koji su se pokazali zbunjujućim i podijeljenim za političke stranke i lidere koji su trebali započeti konsultacije za formiranje nove vlade, grupe koje protestuju zbog „izmanipulisanih“ rezultata ujedinjene su u okviru šiitskog koordinacionog okvira (SCF) kako bi ojačali svoj glas nastojeći utjecati na politička zbivanja. U tom cilju, prošle sedmice, SCF je saopštio da ne učestvuje ni u kakvim pregovorima o novoj vladi prije obračuna oko spornih izbora.
SCF se sastoji od svih šiitskih snaga, isključujući Sadristički pokret predvođen Muqtadom al-Sadrom. Iako je formiran za predizborno razdoblje, čini se da okvir živi dalje u sljedećoj političkoj fazi i igra ključnu ulogu u formiranju nove vlade, posebno što su ukupna zastupnička mjesta u njoj veća od broja članova Sadrističkog pokreta koji je po rezultatima koje je objavila Nezavisna visoka izborna komisija (IHEC) stavljen na prvo mjesto.
Ovo šalje jasne poruke o složenosti procesa formiranja vlade i mogućnosti produženja formiranja nove vlade. Sada se postavlja pitanje bi li povlačenje iz razgovora bilo znak potpunog protivljenja rezultatima i pokušaja poništavanja rezultata, ili privremene mjere za dodatno ispitivanje uvjeta i alata pritiska za ublažavanje monopolističkih tendencija pobjedničkih stranaka.
“Većina partnera ne pronalazi način da prevaziđe izbornu krizu, ali je na bilo koji način odbijaju… ako legalni i popularni načini propadnu, imat ćemo dugoročni plan”, rekao je član rukovodstva Fataha u komentarima.
To, mnogi se slažu, znači da Irak može prijeći iz faze šoka u lavirint političkog horizonta nakon suštinski upitnog rezultata glasanja.
Drugo pitanje je da li nezadovoljstvo rezultatima može dovesti do formiranja nezavisnog bloka sa adekvatnim moćima i mjestima za formiranje nove vlade.
Mohammed al-Sayhoud, član saveza za pravnu državu pod vodstvom bivšeg premijera Nourija al-Malikla, rekao je da bi savez unutar brojnih šiitskih blokova i nezavisnih mogao formirati većinu, a zatim se dogovoriti sa Kurdima i sunitima o formiranju vlade.
Irački ustav odnosi se na dodjelu prava na formiranje vlade najvećem parlamentarnom bloku, kako je navedeno u prvoj klauzuli članka 76.: „Predsjednik Republike će zadužit kandidata najvećeg bloka Predstavničkog vijeća da formira Vijeće ministara u roku od petnaest dana od dana izbora za predsjednika Republike.”
Imajući ovo u vidu, mogu postojati tri scenarija o mogućim koalicijama koje formiraju vladu.
Prvi scenario, koji je najvjerovatniji, odnosi se na koaliciju pobjednika. Prema ovom scenariju, najveće pobjedničke stranke, Sadristički pokret, Kurdistanska demokratska stranka i Stranka napretka, formirat će većinski blok u novom parlamentu. Iako se ovom scenariju vjerovatno daju pozitivni signali razmijenjeni između ovih stranaka o unutrašnjoj politici, njihov savez je još uvijek obavijen nejasnoćama. Esam Hussein, član Sadrističkog pokreta, rekao je za arapsku verziju internetske stranice Independent da je pokret formirao pregovarački tim, ali još nije razgovarao ni sa jednom stranom i da nema znakova koalicije.
Drugi scenarij otvara mogućnost nastanka novog bloka koji čine šiitske snage, suniti i Kurdi.
Čini se da i ovaj scenarij ima male šanse iz razloga kao što je mogućnost napetosti na iračkoj političkoj sceni zbog moći i popularnosti Sadrista. Ali s obzirom na moć SCF-a, poput odabira da ne učestvuje u razgovorima o vladi, blok je i dalje utjecajan.
Treći scenarij je Sadrov ulazak u koalicionu vladu koju je rodio “većinski blok”. Ovaj scenarij, poput drugog, nije lako razmotriti uglavnom zato što se Sadr raduje transformacijskoj vladi i stoga smatra savez sa tradicionalnim snagama štetnim za njegovu bazu glasova.
Sada ostaje pričekati i vidjeti po kojem scenariju postizborna buka vodi državu. Hoće li biti novih iznenađenja ili mogućih saveza? Stabilnost ili turbulencija?
Ekskluzivno PISjournal
