Belmin Herić ostavki

Autor je magistar historije i novinar s dugogodišnjim fokusom praćenja geopolitičkih događaja na Bliskom istoku i susjednim regijama.

PISjournalSedam dana je prošlo od prekida vatre između Hamas-a i Izraela, koji je omogućio razmjenu zarobljenika u dva navrata.

Ovi događaji potresli su Izrael, ali su istovremeno otkrili duboke unutrašnje probleme u izraelskim vojnim i političkim strukturama. U isto vrijeme, izraelska vojska suočava se sa bezprecedentnim talasom ostavki visokih činovnika, što je otkrilo ozbiljne slabosti u njenoj strukturi i upravljanju.

Historijski kontekst: Prethodni primjeri kriza u izraelskoj vojsci

Ova situacija nije jedinstvena u historiji Izraela.Tokom proteklih decenija, izraelska vojska je bila suočena sa brojnim izazovima i krizama. Na primjer, nakon Jom kipurskog rata 1973.godine, Izrael je doživio šok zbog neočekivanog napada arapskih zemalja. Tada su također došle do izražaja slabosti u obavještajnim službama i vojnoj pripremljenosti. Uslijedile su ostavke visokih vojnih činovnika, uključujući i načelnika Generalštaba, što je dovelo do značajnih reformi u vojsci.

Slično tome, nakon Libanonskog rata 2006.godine, izraelska vojska je suočena sa kritikama zbog lošeg upravljanja operacijama i nedostatka jasne strategije. Tadašnji načelnik Generalštaba, Dan Haluc, podnio je ostavku nakon što je komisija Vinograda utvrdila ozbiljne propuste u vođenju rata.Ovi historijski primjeri pokazuju da su krize u izraelskoj vojsci često bile praćene ostavkama i reformama, ali trenutna situacija izgleda još ozbiljnija.

Talas ostavki: Simptom duboke krize

Nedavni talas ostavki u izraelskoj vojsci počeo je sa načelnikom Generalštaba, Hertzijem Halevijem, koji je podnio ostavku navodeći kao razlog neuspje hvojske u odbrani od napada 7. oktobra. Halevi je u svom pismu ostavke istakao da će ga ovaj neuspjeh pratiti do kraja njegovog života, nazivajući ga “nazadovanjem” izraelskih vojnih snaga. Ovo je prva ostavka načelnika Generalštaba u posljednjih 17 godina prije isteka mandata.

Halevijevoj ostavci prethodila je ostavka njegovog zamjenika, Amira Barama, koji je naveo “strateške i sigurnosne razloge” kao uzrok svog odlaska.Slijedio ga je i komandant južnog vojnog okruga, Jaron Finkelman.Ove ostavke nisu izolovani slučajevi.Tokom rata u Gazi, podnio je ostavku i komandant brigade u Gazi, Avi Rozenfeld, kao i šef vojne obavještajne službe, Aharon Haliva, i komandant obavještajne jedinice 8200, Josi Sariel.

Libanski mediji pišu da “pobjednik ne podnosi ostavku, već je to čin onih koji su poraženi.” Ova izreka postavlja pitanje: da li su ove ostavke priznanje poraza i koliko će daleko ići? Prema analitičarima, ovo je tek početak.Mnogi mediji u Izraelu nagovještavaju da će uslijediti još ostavki visokih vojnih i obavještajnih činovnika, uključujući i šefa Shin Beta (izraelska unutrašnja sigurnosna agencija).

Uzroci krize: Faktor 7. oktobra

Napad Hamas-a 7. oktobra 2023. godine bio je prekretnica koja je otkrila ozbiljne slabosti u izraelskom obavještajnom i vojnom sistemu. Neočekivani napad je pokazao da je izraelska vojska bila nespremna i da nije uspjela adekvatno odgovoriti na prijetnju. Ovaj događaj, koji su mnogi u Izraelu nazvali “najvećim neuspjehom u historiji države”, postao je katalizator za sadašnju krizu.

Nedostatak koordinacije između vojnih i političkih struktura, kao i loša procjena situacije, doveli su do toga da je Izrael bio iznenađen i da nije uspio zaštititi svoje građane.Ovo je dovelo do gubitka povjerenja u vojne i političke lidere, što je dodatno pogoršalo situaciju.

Politički aspekt: Odnos između Netanjahua i vojske

Kriza u vojsci ima i svoj politički aspekt.Premijer Benjamin Netanjahu pokušava prebaciti odgovornost za neuspjeh na vojsku, dok se vojni lideri povlače iz pozicija, priznajući neuspjeh, ali ne preuzimajući punu odgovornost. Ovaj jaz između političkog i vojnog vrha dodatno komplicira situaciju.

Netanjahu se nalazi pred teškim izborom. S jedne strane, mora uskladiti svoju politiku sa prioritetima američkea dministracije, koja želi smirivanje tenzija u regionu. S druge strane, mora zadovoljiti svoje koalicione partnere, poput ministra Bezalela Smotriča, koji zagovaraju agresivniji pristup prema Palestini.Ova unutrašnja podjela dodatno slabi Izrael i čini ga nesposobnim za donošenje odlučnih odluka.

Budućnost izraelske vojske: Izazovi i moguće reforme

Trenutna kriza u izraelskoj vojsci otvara pitanje njenog budućeg smjera. Da bi se oporavila od ovog neuspjeha, vojska će morati proći kroz duboke reforme. To uključuje poboljšanje obavještajnih kapaciteta, bolju koordinaciju između vojnih i političkih struktura, te jačanje sposobnosti za brzo i efikasno reagovanje na prijetnje.

Međutim, ove reforme neće biti lako provesti.Unutrašnje podjele i nedostatak povjerenja između različitih segmenata društva čine ovaj proces izuzetno izazovnim.Osim toga, region je i dalje nestabilan, sa stalnim tenzijama između Izraela, palestinskih teritorija, Libana i drugih zemalja.

Dodatni historijski kontekst: Usporedbe sa prošlim krizama

Povijest Izraela prepuna je primjera gdje su vojne krize imale dalekosežne posljedice.Na primjer, nakon Šestodnevnog rata 1967.godine, Izrael je doživio ogroman uspjeh, ali je to također dovelo do samozadovoljstva i pretjeranog oslanjanja na vojnu nadmoć. Ovo je kasnije rezultiralo iznenađenjem u Jom kipurskom ratu 1973.godine, kada su arapske zemlje uspjele iznenaditi Izrael i nanijeti mu značajne gubitke.

Slično tome, Prva intifada (1987-1993) i Druga intifada (2000-2005) također su otkrile slabosti u izraelskom pristupu upravljanju sigurnosnim izazovima.Ovi sukobi su pokazali da vojna nadmoć nije dovoljna za rješavanje dugotrajnih političkih i društvenih problema.Trenutna kriza u Gazi i talas ostavki u vojsci mogu se smatrati nastavkom ovih dugogodišnjih izazova.

Regionalni kontekst: Utjecaj na susjedne zemlje

Kriza u izraelskoj vojsci ima i regionalne implikacije.Susjedne zemlje, poput Egipta, Jordana i Libana, pažljivo prate razvoj situacije. Za Egipat i Jordan, koji imaju mirovne sporazume s Izraelom, ova kriza predstavlja dodatni izazov u održavanju stabilnosti u regionu.S druge strane, za Liban i Hezbollah, ova kriza može biti prilika za jačanje njihovog utjecaja.

Hezbollah je već pokazao svoju sposobnost da izazove Izrael, kako u južnom Libanu tako i u sirijskom kontekstu.Ako se kriza u izraelskoj vojsci produži, to bi moglo potaknuti Hezbollah i druge grupe na eskalaciju tenzija, što bi dodatno kompliciralo situaciju u regionu.

Izrael na raskršću

Izrael se nalazi na raskršću. Kriza u vojsci, praćena talasom ostavki i unutrašnjim podjelama, pokazuje da je država suočena sa ozbiljnim izazovima. Da bi se oporavila, Izrael će morati ne samo reformisati svoje vojne strukture, već i pronaći način da izgradi jedinstvo i povjerenje među svojim građanima.

Ova kriza nije samo vojni neuspjeh, već i ozbiljan udarac na reputaciju i sigurnost Izraela. Kako se situacija razvija, postaje jasno da će ovi događaji imati dugoročne posljedice kako za Izrael, tako i za cijeli region. Bez obzira na to kako se situacija razvije, jasno je da će Izrael morati proći kroz duboke promjene kako bi se suočio sa ovim izazovima i osigurao svoju budućnost.

Ekskluzivno PISjournal