Saeid Abedpour
Talibani i opasnost njihovog ponovnog djelovanja- Talibani žele promjenom sistema i ustava Afganistana svrgnuti vladu u Kabulu. Na temelju afganistanskoga ustava, član 1: “Afganistan je Islamska republika, nezavisna, jedinstvena i nedjeljiva”. Član 2: “Religija Islamske republike Afganistan je islam. Pripadnici ostalih religija slobodni su slijediti svoju religiju i obilježavati vjerske praznike u granicama zakona.” Član 3 Ustava: “U Afganistanu nijedan zakon ne smije biti u suprotnosti s uvjerenjima i odredbama islama.” Ali cilj talibana je nametnuti politički sistem sličan onome al-Qaed-e ili čak ISIS-a.
Bidenova strategija za Afganistan je manje ili više slična strategiji njegovih prethodnika. Sjedinjene Države nastavljaju održavati svoje snage u Afganistanu. Ova je strategija frustrirala talibane u pogledu efikasnosti pregovora s Amerikom, a kao rezultat toga talibani su pokušali pregovarati s drugim utjecajnim vladama, uključujući Iran, Rusiju i Pakistan. Talibani tvrde da je vlada Ashrafa Ghaniya nelegitimna, pa ne postoji drugi način nego odstupiti i nakon razdoblja tranzicije formirati legalnu i inkluzivnu vladu, a pod tim se podrazumijeva upravo talibansko vođstvo. Ova ideja česta je u izjavama talibanskih ličnosti, poput Mohammada Abbasa Stanekzaija. Jasno je da talibani ne prihvataju trenutni sistem Afganistana i da će u slučaju dominacije ponovo nametnuti politička i vjerska ograničenja Afganistanu.
Uprkos razgovorima i pregovorima o miru, talibani nastavljaju sa svojim krvavim napadima. Pritisak rata, atentati, podmetanje bombi, sve je to put za sticanje političkih privilegija. Organizirani ratovi i njihovi samoubilački bombaški napadi, zajedno s mirovnim pregovorima, djeluju paradoksalno i kontradiktorno. Jer svi sastanci i razgovori talibana, bilo s predstavnicima stranih i regionalnih vlada, bilo s afganistanskim čelnicima i vođama, do sada u praksi nisu umanjili ništa od njihovog stravičnog djelovanja. Ove dvije prakse talibana rezultat su pogrešne procjene i pogreške koju su pretrpjeli. Talibani pokušavaju oslabiti afganistansku vladu i učvrstiti se u regiji naglašavajući povlačenje stranih trupa, kao i održavajući brojne razgovore i sastanke s regionalnim i transregionalnim zemljama.
Jedan od glavnih ciljeva talibana je sticanje povjerenja i pozitivnog mišljenja susjeda i regionalnih zemalja. Oni teže vratiti i ublažiti narušeno povjerenje afganistanskih susjeda i regionalnih zemalja. Sastanak u Kataru i Moskvi, te posjeta Teheranu, sve je to imalo za cilj privući stajalište moćnih susjeda i zavarati javno mnijenje. Talibani također, pokušavaju uspostaviti bliže veze s grupama i liderima koji ne pripadaju vladi nacionalnog jedinstva u Kabulu. Talibani su u tome donekle uspjeli. Uspjeli su novcem promijeniti stajališta nekih političkih lidera. Odgovorne institucije, poput Visokog mirovnog vijeća oslabljene su, a kolektivna posmatračka tijela poput ‘Savjetodavne mirovne grupe Afganistana’, neki su lideri sankcionirali u korist talibana.
Uprkos svoj zaostalosti i fosiliziranosti talibani su uočili snagu vlade u Kabulu, dočim afganistanski lideri i grupe koje su snjima ušle u pregovore čini se da to nisu tako dobro uočili, kao talibani. Iako talibani sjede i razgovaraju s tim pojedincima i skupinama, oni im nikada ne pridaju praktičnu važnost. Štaviše razgovori talibana s američkim izaslanikom te njihovo sjedenje s ostalim regionalnim zemljama, za njih nema neku veliku važnost, i talibani veoma dobro znaju das vi ovakvi pregovori i konsultacije u odsutnosti kabulske vlade nemaju izvršnu važnost, i da je afganistanska vlada ta koja ima zadnju riječ.
Da li talibani ponovo mogu zavladati Afganistanom i uspostaviti islamsku tvorevinu?! Da li će se za talibane ukoliko zadobiju povjerenje i pažnju regionalnih zemalja i susjeda, te uspostave relacije sa unutrašnjim grupama i liderima, i u najboljem slučaju bez stranih snaga osigurati idealni uvjeti? Da li će izolirana vlada u kabulu oslabiti ukoliko se ostvare sve želje talibana? Nema nikakve dvojbe da će se afganistanska vlada naći pod dvostrukim pritiskom bez pomoći stranih snaga i suočena s oponiranjem i dezintegracijom unutrašnjih lidera, ali nikada neće postati izolovana, slaba i ograničena. Slaba tačka talibanske procjene je u tome što oni u svome program u obzir ne uzimaju afganistanski narod. Talibani relacije sa unutrašnjim grupama ii liderima izjednačuju s afganistanskim narodom i misle da su time osvojili simpatije afganistanskog naroda.
U svojim analizama i procjenama, talibani su ili ignorirali sposobnost i snagu sigurnosnih snaga kabulske vlade, ili su pogriješili u tom pogledu očito poistovjećujući odsustvo stranih snaga s paralizom afganistanskih sigurnosnih organa. Ove dvije katastrofalne pogreške u talibanskoj procjeni afganistanske budućnosti će vrlo vjerovatno izbrisati ovu skupinu.
