PISjournal – Posljednjih mjeseci, tenzije između Pakistana i talibana ponovo su porasle, a ovi eskalirajući uslovi su podstakli regionalne aktere da preduzmu korake u pokušaju da pronađu rješenje za okončanje ovog duboko ukorijenjenog spora.
U proteklim sedmicama, zemlje poput Turske i Katara, oslanjajući se na svoje relativne odnose s objema stranama, kao i na svoj regionalni položaj, bile su domaćini nekoliko rundi razgovora između pakistanskih i talibanskih zvaničnika u nadi da će pronaći put do održivog mira. Međutim, ovi napori nisu doveli do dugoročnog prekida vatre zbog nedostatka međusobnog povjerenja i praktičnih garancija, što je dovelo do produbljivanja spora.
U takvoj situaciji, Iran je stupio na diplomatsku scenu, nudeći posredovanje između Afganistana i Pakistana. I Islamabad i talibanska vlada pozdravili su taj potez. Sporazum o održavanju budućeg regionalnog sastanka, uz posredovanje Teherana, signalizira potencijal Irana da igra ključnu ulogu u deeskalaciji tenzija.
Spremnost Teherana je više od političke poruke; to je praktična demonstracija njegove sposobnosti da bude domaćin i posrednik u ključnim razgovorima između svojih susjeda.
Iranski politički i kulturni kapaciteti za posredovanje
Iranski pokušaj posredovanja između Kabula i Islamabada zasnovan je na jedinstvenim kapacitetima i strateškim prednostima koje ga pozicioniraju kao glavnog kandidata u regiji za tu ulogu.
Glavna prednost je direktna granica s obje nacije. Dijeljenje dugih granica s Afganistanom i Pakistanom dalo je Teheranu detaljno razumijevanje lokalne geografije, društvene dinamike i sigurnosnih izazova. Ova blizina omogućava Iranu ne samo da iz prve ruke prati sigurnosne prijetnje, već i da dizajnira i provodi brze mjere za kontrolu kriza.
Podudaranje sigurnosnih interesa s Pakistanom i Afganistanom dodatno učvršćuje kredibilitet Irana kao efikasnog posrednika. Sve tri nacije dijele primarnu zabrinutost zbog terorističkih prijetnji, posebno u svojim pograničnim regijama.
Iranski uspostavljeni kanali za razmjenu obavještajnih podataka s Kabulom i Islamabadom, njegova dosadašnja saradnja u borbi protiv terorizma i zajednički podsticaj za osiguranje njihovih granica stavljaju Teheran u jedinstvenu poziciju za izgradnju povjerenja između dvije strane. Ova historija saradnje protiv naoružanih terorističkih i separatističkih grupa pruža solidnu osnovu za političke pregovore i jača izglede za opipljivu deeskalaciju.
Isticanjem destruktivnih posljedica terorističkih prijetnji po sigurnost Afganistana i Pakistana, Iran može namamiti dvije strane na saradnju i približavanje. Ove prijetnje nemaju smisla za Tursku i Katar kao posrednike i oni zapravo nemaju razumijevanja za ove sigurnosne rizike.
Teheranovi diplomatski odnosi s obje zemlje pružaju još jedan važan kapacitet, budući da je Islamska Republika oduvijek nastojala njegovati snažne veze s Islamabadom i Kabulom. Ova mreža obostranih interesa uspostavila je Iran kao kredibilnog i pouzdanog aktera u očima obje prijestolnice. Ova percipirana legitimnost osigurava da se njegovi posrednički napori dočekuju s istinskom otvorenošću, značajno povećavajući šanse za uspješan ishod u poređenju s prethodnim pokušajima.
Iran ima značajnu prednost nad drugim potencijalnim posrednicima, čija geografska udaljenost i primarni fokus na vlastite ekonomske i političke interese često ih sprečavaju da pariraju aktivnoj nepristrasnosti Teherana i njegovom sveobuhvatnom razumijevanju uzroka sukoba.
Iran je itekako svjestan svojih zajedničkih interesa i s Kabulom i s Islamabadom, prepoznajući da svaka nestabilnost granica ima direktan utjecaj na regionalnu sigurnost i geopolitiku. To Teheranu pruža snažan poticaj za deeskalaciju tenzija prije nego što izmaknu kontroli.
Nadalje, zajedničko članstvo s Afganistanom i Pakistanom u regionalnim blokovima poput Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) i Organizacije za ekonomsku saradnju (ECO) pruža Iranu uspostavljene pravne i praktične okvire za saradnju i izgradnju povjerenja. To omogućava Teheranu da vodi proces posredovanja na praktičniji i efikasniji način nego što bi to mogli drugi regionalni akteri.
Iranski dosadašnji rad u organizaciji regionalnog dijaloga o Afganistanu i učešću u multilateralnim pregovorima usmjerenim na rješavanje afganistanske krize posljednjih godina pokazuje da je Teheran sposoban upravljati kritičnim i složenim pregovorima između dva susjeda te da može precizno i na povjerenju voditi put ka miru i saradnji.
Jezička, kulturna i vjerska bliskost i veze u pograničnim regijama s Pakistanom i Afganistanom također se mogu iskoristiti za stvaranje povjerenja i efikasne interakcije između tri zemlje. Ove zajedničke osobine omogućavaju Iranu, koji je duboko upoznat s načinom razmišljanja i stavom dviju strana, da konstruktivno vodi razgovore i stvori osnovu za održive sporazume.
Također, prisustvo velike afganistanske dijaspore u Iranu pomaže u jačanju veza. Pozitivan dosadašnji uspjeh Irana u pružanju humanitarne pomoći Afganistanu, njegova uloga u upravljanju migrantima i graničnim krizama govore o opipljivim sposobnostima Irana da preuzme ulogu posrednika i pomogne u rješavanju sporova između Islamabada i Kabula.
Ekonomski kapaciteti
Iranski ekonomski i tranzitni uticaj mogao bi se pokazati odlučujućim i u rješavanju sporova između Afganistana i Pakistana.
Kao ključni tranzitni koridor, Iran posjeduje potrebne transportne objekte i ekonomsku infrastrukturu da djeluje kao odvraćajuća i konstruktivna sila, potencijalno kroz zajedničke ekonomske akcije ili zajedničke podsticaje. Njegov strateški položaj koji premošćuje Istok i Zapad, s pristupom Perzijskom zaljevu i Indijskom okeanu, nudi vitalnu tačku veze i za Afganistan i za Pakistan, zemlje bez izlaza na more.
Ovi iranski kapaciteti osiguravaju da svaki sporazum između dvije strane prevazilazi puke političke obaveze, uključujući praktične ekonomske i operativne dimenzije koje pomažu u učvršćivanju međusobnog povjerenja. Isticanjem prednosti novih tranzitnih ruta i trgovinskih mogućnosti, Islamska Republika može olakšati put ka deeskalaciji i dati objema stranama opipljiv pokretač za saradnju.
Iranski geopolitički, sigurnosni, diplomatski i ekonomski kapaciteti čine ga jedinstveno praktičnim i efikasnim posrednikom između Afganistana i Pakistana. Ove prednosti ukazuju na to da je Iran pozicioniran ne samo da smanji tenzije na granicama, već i da postavi temelje za trajni mir između svojih susjeda, ishod koji bi koristio regionalnim i međunarodnim akterima, s obzirom na činjenicu da nestabilnost u ovoj nestabilnoj regiji ima duboke posljedice po globalnu sigurnost i ekonomsku saradnju.
Dakle, iranski prijedlog za medijaciju može predstavljati model za rješavanje regionalnih sporova i dokazati da su regionalni akteri, s međusobnim razumijevanjem regionalnih kapaciteta i upuštanjem u konstruktivnu interakciju, sposobni upravljati krizama i spriječiti prelijevanje napetosti.
Ukoliko ovo posredovanje bude uspješna priča, Iran će učvrstiti svoju ulogu ključnog aktera koji doprinosi regionalnoj sigurnosti i stabilnosti. U međuvremenu, ova iranska uloga pomaže Pakistanu i Afganistanu da otvore novi put za produktivno angažovanje i buduću saradnju.
Ekskluzivno PISjournal
