Ozan Ahmet Cetin
PISjournal – SAD nastavljaju provoditi stroge sankcije kineskoj tehnološkoj industriji. Cilj američkih napora jeste nametanje izvoznih ograničenja osmišljenih da spriječe Kinu da nabavi napredne čipove, posebno one koji bi mogli ojačati njene vojne sposobnosti u područjima kao što je umjetna inteligencija.
Ova ograničenja su značajno uticala na sposobnost Kine da pristupi najsavremenijim grafičkim procesorima vodećih kompanija kao što su Nvidia i AMD, a takođe su ometala uvoz vrhunske poluprovodničke opreme u Kinu.
Efikasnost ovih sankcija još uvijek se može posmatrati iz više uglova. Iako se čini da je Kina postigla određeni napredak u sektoru čipova, čini se da još uvijek zaostaje u razvoju tzv.Velikih jezičkih modela (LLM).
Napredak koji je Kina postigla u proizvodnji poluprovodnika demonstriran je Huaweijevim najnovijim pametnim telefonom, koji sadrži SMIC-ovu 7-nanometarsku (nm) tehnologiju.
Iako ova tehnologija zaostaje za najnaprednijim standardom od 3 ili 4 nm, ona označava značajan napredak u mogućnostima kineske proizvodnje čipova.
Međutim, čini se da je situacija drugačija u pogledu LLM-a, gdje napredak nije toliko primjetan.
Američko nadmetanje
SAD javno priznaju svoje rivalstvo sa Kinom. U maju 2022., američki državni sekretar Antony Blinken jezgrovito je opisao pristup Bidenove administracije prema Kini u sljedećim koracima: “ulagati, usklađivati se i nadmetati”.
Tehnologija igra ključnu ulogu u ovom takmičenju. Tokom nedavnog razgovora u Institutu Brookings u Washingtonu, američki ambasador u Kini Nicholas Burns je naglasio ovu tačku.
Prema Burnsu, konkurencija se proteže izvan komercijalnih interesa, dotičući se strateških sektora poput Vještačke inteligencije, mašinskog učenja, biotehnologije i kvantne tehnologije. Burns naglašava da SAD ne planiraju da budu broj dva u tehnološkoj “bitci”.
Da bi to postigle, SAD aktivno rade na ograničavanju tehnološkog napretka Kine, posebno u sektorima koji se preklapaju s vojnom i nacionalnom sigurnošću.
Ovaj pristup se ogleda u nizu izvršnih akcija osmišljenih da ograniče američka ulaganja u kineske tehnološke kompanije.
U novembru 2020., bivši predsjednik Donald Trump izdao je zabranu kojom je spriječio američke investitore da kupuju ili ulažu u vrijednosne papire kompanija povezanih s kineskim vojno-industrijskim kompleksom, nazivajući te entitete “komunističkim kineskim kompanijama”.
Ova zabrana se fokusirala na kritične sektore kao što su vazduhoplovstvo, brodogradnja, građevinarstvo, informacione tehnologije i komunikacije.
Predsjednik Joe Biden je dodatno intenzivirao ovu politiku izvršnom naredbom u junu 2021. Prošlog mjeseca, Biden je odlučio da zadrži ovu politiku, navodeći zabrinutost zbog modernizacije “vojnih, obavještajnih i drugih sigurnosnih aparata” u Kini.
Procjena efikasnosti sankcija
Poluprovodnici su postali žarište u strateškoj konkurenciji između SAD-a i Kine, služeći kao lakmus test za efikasnost mjera američke politike.
Ove komponente nisu samo bitne za tehnološku industriju, već su sastavni dio širokog spektra proizvoda od predmeta koje koristimo svakodnevno poput pametnih telefona i tostera do složenijih sistema poput automobila i borbenih aviona.
Odražavajući njihovu sveprisutnu ulogu, industrija poluprovodnika ima globalnu vrijednost koja prelazi 600 milijardi dolara i predviđa se da će do kraja decenije premašiti bilion dolara.
Bidenova administracija je koristila kontrolu izvoza kao ključnu strategiju u ovoj areni, prvenstveno kako bi spriječila upotrebu poluprovodnika američke proizvodnje u kineskom vojnom aparatu.
Poluprovodnici, zajedno sa senzorima, komunikacijama i računarskim tehnologijama, vitalne su komponente modernih odbrambenih sistema.
Shodno tome, SAD su uvele opsežna ograničenja dizajnirana da ograniče pristup Kini vitalnim poluvodičkim tehnologijama.
Američka sekretarka za trgovinu Gina Raimondo bila je izričita u vezi s tim, rekavši da SAD ne mogu dozvoliti prijenos “najsofisticiranijih AI čipova najveće procesorske snage, koji bi omogućili Kini da unaprijedi svoje postojeće modele”.
Ovi čipovi bi mogli omogućiti Kini da značajno unaprijedi svoju tehnologiju umjetne inteligencije, potencijalno utječući na ravnotežu snaga u vojnim i geopolitičkim arenama.
Tekuća tehnološka ograničenja svakako su uticala na tehnološki razvoj Kine, ali važno je napomenuti da nisu u potpunosti zaustavila njen napredak.
Da bi se zaobišla ova ograničenja, jedna ključna strategija koju je Kina usvojila je nabavka naprednih čipova koji su prvobitno dizajnirani za komercijalne svrhe, a zatim ih modifikovala za vojnu primjenu.
Kina je također nabavila opremu za proizvodnju čipova, od kojih su neki trebali biti ograničeni od strane SAD. Ovu situaciju naglašava trenutna američka krivična istraga protiv Applied Materials, vodećeg proizvođača poluvodičke opreme.
Istraga je usredsređena na optužbe da je kompanija možda ilegalno zaobišla kontrolu izvoza kako bi obezbjedila opremu SMIC-u, najvećem kineskom proizvođaču čipova, preko Južne Koreje bez neophodnih izvoznih dozvola.
Slično tome, Lam Research, druga kompanija koja se bavi proizvodnjom poluvodičke opreme, nastavlja da zarađuje značajan dio svog prihoda iz Kine.
Nedavni izvještaji sugeriraju da se gotovo polovina ukupnog prihoda Lam Researcha ostvaruje na kineskom tržištu, što je značajno povećanje u odnosu na prethodnu godinu.
Kina aktivno unapređuje svoju poluvodičku infrastrukturu kako bi postigla tehnološku nezavisnost.
U periodu od 2021 do 2022., Kina je uložila značajnih 290 milijardi dolara u projekte vezane za poluvodiče. Nedavno je provincija Guangdong na jugu Kine predstavila novi fond za industriju čipova vrijedan 1,5 milijardi dolara. Ova inicijativa je u skladu sa drugim sličnim projektima širom zemlje.
Ovaj napor je djelimično fokusiran na trku na polju Vještačke inteligencije, koju trenutno najistaknutije predstavljaju LLM.
LLM su privukli pažnju širom svijeta uspjehom OpenAI-ovog proizvoda, ChatGPT-a. Prepoznati po svom transformativnom potencijalu u različitim sektorima, LLM su u srcu budućeg tehnološkog napretka.
SAD su posebno fokusirale svoja ograničenja na tipove čipova koji napajaju LLM, s obzirom na značajne implikacije koje bi oni mogli imati za vojnu upotrebu i nacionalnu sigurnost.
Kina je, priznajući ključnu ulogu LLM-a u svojoj ambiciji da nadmaši vojne kapacitete SAD, dala veliku važnost ovoj tehnologiji.
Međutim, Kina se suočava sa dvostrukim izazovom u ovoj oblasti: ograničenjima svoje infrastrukture i ograničenjima koja nameće njeno regulatorno okruženje.
Prvo, Kina se suočava s izazovima u nabavci potrebnog hardvera za izgradnju LLM-a. SAD su uvele barijere da ometaju kinesku nabavku sofisticiranih GPU-ova.
Stručnjak za političke podatke Selim Yaman sa Američkog univerziteta u Washingtonu ističe značaj GPU-a za obuku vrhunskih AI projekata. „GPU-i, prvobitno kreirani za igrice, savršeno su prikladni za složene matematičke zadatke potrebne za razvoj AI“, kaže Yaman.
Dodatni izazov za Kinu u pogledu LLM-a leži u regulisanju tehnologije. Zbog svoje crne kutije i ograničene jasnoće mehanizama generisanja rezultata, LLM predstavljaju prijetnju kineskoj strogoj politici govora.
Ipak, nametanje pretjerane kontrole sadržaja i jezika može potkopati učinkovitost modela. Prema Yamanu, “nametanje ograničenja na model dovodi do pada ukupnih performansi i korisničkog iskustva.”
Ovo dovodi do kompromisa za kinesku vladu, vagajući njene cenzurne prioritete u odnosu na potrebu za tehnološkim razvojem.
U nastojanju da pronađe sredinu, Kina je osnovala specijalizovanu grupu pod ingerencijom Kineskog instituta za elektronsku standardizaciju.
Grupa, koju čine lideri iz Baidu-a, Huawei-a, 360 Security-a i Alibabe, odgovorna je za formulisanje novih standarda za LLM. Njihov cilj je da minimiziraju uticaj ove tehnologije na kontrolne mjere kineskog režima, dok istovremeno iskoriste njen potencijal za podsticanje inovacija i unapređenje tradicionalnih sektora.
Hoće li sankcije funkcionirati?
Dok SAD svojim sankcijama postavlja značajne izazove za Kinu, pristup primjene kontrole izvoza i sankcija nije bez nedostataka.
Postoji opasnost da ove radnje mogu imati neželjene posljedice. Kina bi mogla na kraju postići samodovoljnost u istim tehnologijama koje joj je zabranjeno uvoziti.
Osim toga, ograničenja izvoza mogu potkopati konkurentsku prednost američkih domaćih preduzeća, jer propuštaju unosna tržišta.
Čak i ako sankcije stvaraju mikro-korist i izgledaju korisne u malim područjima, one općenito imaju suprotan učinak. Težnja da se nanese maksimalna šteta protivniku, a da se šteta za sebe zadrži na minimumu možda neće dati željene rezultate.
