Dr.sc. Tarik Kulenović teokracija
PISjournal – Rat traje. Još jedan. Nakon što se smirila bojišnica u Ukrajini, eksplodiralo je na Bliskom Istoku. Hamas je izveo napad na Izrael uhvativši ga nespremnog, spuštenih gaća, rekli bi laici. Podsjećalo je na početak arapsko izraelskog rata 1973. godine kad je Egipat uspio potpuno iznenaditi Izrael probiti navodno neprobojnu Bar Lev obrambenu liniju i povratiti Sinajski poluotok koji je Izrael godinama okupirao.
Pod zaštitom sovjetskih protuzračnih sustava egipatska je vojska napredovala do svojih granica i stala. Bio je to uvod u totalni kaos u svijetu svjetske politike. Amerikanci su dozvolili svojim ratnim pilotima židovima privremeni dopust da se bore u Izraelsmo zrakoplovstvu, pokrenule su se vojske oba bloka, Sovjetski savez je ignorirao zabranu leta preko tadašnje Jugoslavije šaljući oružje svojim arapskim saveznicima, SAD su uputile svoje flotne sastave, a nakon najvećih tenkovskih bitaka poslije Drugog svjetskog rata i briljantnog razdvajanja egipatskih armija kod egipatskog Velikog slanog jezera koje je izveo izraelski general Sharon došlo je do pat pozicije koju je podebljao naftni embargo arapskih zemalja proizvođača nafte.
Tako su otpočele lude sedamdesete, obilježene Disco erom i svjetskom krizom izazvanom poskupljenjima i nestašicom nafte. to je dovelo do kaosa koji je počeo padom Richarda Nixona a završio slomom Sovjetskog saveza i raspadom Jugoslavije. Srušile su se domine stabilnog svjetskog poretka a svijet je uletio u kaos iz kojeg do danas nije izašao. Možemo za sve kriviti Vijetnamski rat, slijetanje na Mjesec, rock and roll ili disco, no bez obzira što je osnovni uzrok, kaos je konstanta današnjeg svjetskog poretka činjenica je koju ne možemo poreći.
Hamasov žestoki udar na Izrael na pedesetu godišnjicu Jom Kipurskog rata 1973.godine u kojem je Egipat anulirao izraelske pobjede iz rata 1967.godine predstavlja samo novo poglavlje tog stalnog konflikta čiji početak seže sada daleko u povijest, u osnivanje države Izrael 1948.godine. Možemo danas govoriti je li ta država pravno ili bespravno osnovana, zašto nije osnovana u Europi kad su već europski židovi tamo doživjeli holokaust, zašto im SAD nisu dale neku od svojih saveznih država da tamo žive, bar neku grofoviju u Velikoj Britaniji dok je tamo još bilo mjesta…
No tako je kako je. Cionistički je pokret, stvoren krajem 19.stoljeća, oživio legendu židova o njihovom palestinskom porijeklu, stvorio narativ kako će židovi biti mirni i sretni kad se vrate u Obećanu zemlju kamo ih je već jednom odveo praotac Ibrahim (Abraham) a odakle su ih legije Rimskog Carstva otjerale da lutaju zemljom skoro dvadeset stoljeća. Činjenice kako je Abraham ustvari perzijanac koji nikad nije prešao Jordan i došao u Palestinu, kako je njegov mlađi sin Jakov počinio prvi genocid zabilježen u povijesti (piše u Bibliji) pobivši starosjedioce Filistince, pretke današnjih Palestinaca povijesti nije toliko bitan. Ovaj novi rat briše sve što smo naučili iz povijesti.
Poginulo je preko tisuću Izraelaca i preko pet tisuća Palestinaca. Povijest nas uči kako je broj žrtava dovoljan za okončanje rata. No događa se nešto novo. Izrael je do sada vodio ratove protiv država, arapskih, ali ipak država. I redovno ih pobjeđivao. Danas vodi rat protiv naroda. Asimetrični rat, rekli bi stručnjaci. I redovno ih gubi. Od invazije na Libanon 1982.godine Izrael ubija nemilice. Svoje stanovnike, jer Palestinci su njegovi stanovnici i u okolici. Najciničnije je što je Izrael postao antisemitska država. Naime Arapi i Židovi su jedini semitski narodi na svijetu. A Izrael je, nakon Hitlera, ubio najviše Arapa dakle semita na svijetu. Kad se sve sabere, Izrael se ponaša kao poludjeli pas, lud ali ne i glup. Država koja je nastala zbog svjetskih emocija izazvanih holokaustom i europske grižnje savjesti zbog zločina koji su pretrpjeli židovi na trošak Arapa.
Zvone mi u glavi riječi saudijskog kralja i njegovo pitanje: Zašto ih doseljavate nama? Napravite im državu u Europi, vi ste nad njima počinili genocid: Mi za to nismo krivi.
I nisu bili krivi. No platili su cijenu europskog ludila. A plaćaju je i danas. Zbilja, što su skrivili Palestinci da budu otjerani sa svoje zemlje?
Gledam povijest američkog genocida nad starosjediocima Indijancima, nad prvim Amerikancima. U sto godina od kojih 40 milijuna američkih starosjedilaca ostalo je živo kojih pola milijuna. Govorite o genocidu nad židovima? Zločin nad američkim Indijancima je pravi primjer genocida. Samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac. Samo mrtav Čečen je dobar Čečen. Samo mrtav Palestinac je dobar Palestinac. Europski kolonizatori, prosvjetitelji, nižu genocide, sve u ime napretka, sve u ime progresa. Genocid nad Bošnjacima je samo jedan u nizu. Skoro pa zaboravljen. Da se nije desio u Europi danas ga se ne bi ni sjećali.
Genocid se danas odvija pred našim očima. U Gazi. Počelo je Hamasovim udarom na Izrael, na godišnjicu početka Yom Kipurskog rata 1973.godine. Hamas je uspio izvesti nešto naizgled nemoguće. Izvršio je raketni udar kojim je ubio oko 1200 Izraelaca što je vjerovatno najveći gubitak koji je Izrael pretrpio u jednom danu od svog osnivanja. Napad koji je izveden sa mora, sa kopna i iz zraka. Nevjerovatan jer na Izrael je uglavnom izvršen udar iz zraka, raketama reklo bi se kućne izrade. Izrael zemlja visoke tehnologije, zemlja koja je nakon iračkih udara još 1991.godine sagradila navodno neprobojnu proturaketnu obranu, kupolu Iron Dome, sustav proturaketne obrane, izbušena je Hamasovim raketama kao sito.
Odgovor dežurnih apologeta Izraela bio je kako su te rakete uvezene iz Irana. Zdravorazumski odgovor bio je kako? Gaza je opkoljena i kontrolirana sa zemlje, mora i iz zraka. Taj najveći koncentracioni logor na svijetu u koji je teško unijeti i iglu, kamoli raketu, njih nekoliko stotina, svjedoči svojim postojanjem o nelogičnosti objašnjenja postojanja tolikih raketa. Ne zaboravimo, riječ je o vrlo ograničenom, skućenom prostoru, gusto naseljenom u kojem svako, makar i nehotice, vidi svakoga. Da su te rakete uvožene iz Irana, riječ je o vrlo dugom lancu posrednika, lancu u kojem bi netko, makar i nehotice, progovorio. Izraelska obavještajna služba Mosad, glorificirana kao najbolja na svijetu, također nije ništa znala. Ni izraelski premijer, obično najbolje obaviješten državnik na svijetu, nije ništa znao.
Izrael je, u bijesnom gnjevu ranjene životinje, pokrenuo svoju vojsku, okupio svoje moćne oklopno mehanizirane postrojbe i zračne snage i ubija iz daljine, što je bila omiljena taktika njemačke vojske u 2.avjetskom ratu. Uznemiruju te sličnosti nacista i Izraelaca, uznemiruje što rade civilima, uznemiruje što su najveće žrtve izraelskog napada baš oni nezaštićeni, djeca i starci, civili. Gaza jeste najveći koncentracioni logor na svijetu. Rezultat je, dugoročno, poraz Izraela. Naubijaće se civila nesumnjivo. Da nije tako blizu, bacili bi oni i atomsku bombu Jednu od onih stotinjak koje imaju, a službeno nemaju. No Gaza je ustvari u Izraelu. Službeno nije a je.
Da bace bombu ubili bi i sebe, a to valjda ne žele.
Mi, na relativno sigurnoj udaljenosti, još uvijek gajimo romantičnu sliku Izraela kao zemlje koju su stvorili Europljani, žrtve užasnog genocida koji su nad njima izvršili nacisti, zemlje visokoobrazovanih ljudi koji su doveli kulturu i civilizaciju u pustinju, nesvjesni kako je taj izrael na umoru. Demografski pokazatelji govore kako europsko doseljeništvo izumire, a zamjenjuju ga židovi iz Rusije i Amerike, ekstremisti koji imaju puno djece, ilegalni doseljenici na Zapadnu obalu koji grade ilegalne kibuce i podržavaju izraelsku okupaciju. Dobro naoružani i stalno spremni za borbu, pod zaštitom izraelskih oružanih snaga, snabdjeveni vrhunskim oružjem. izvode Sharonov plan okupacije i aneksije u zemlji ispresijecanoj zidovima i check pointima. Kuda to vodi?
Žao mi je mladosti koju su Hamasovi borci poubijali na rave festivalu, prije nekoliko godina možda bi i ja bio tamo, no žao mi je i osam hiljada ubijenih u Gazi. I moja su djeca mogla biti među njima.
U Zagrebu su ljudi protestirali zbog ubijanja u Gazi. Njih nekoliko stotina se usudilo. Usprkos stavu vlade koja podržava Izrael, Hrvati potiho govore kako je to aparthejd, genocid koji se i nama dogodio. Ljudi vide. I misle. U Istanbulu se dogodio veliki prosvjed zbog zločina u Gazi, prosvjedi se događaju i u Londonu i u drugim gradovima. Bune se i škotski nogometni navijači… Zlo je to što činite govore stotine tisuća ljudi po svijetu. No to vlastodršcima nije važno. Hrvatska vladajuća politika je odabrala stranu, svrstavši se kao dobar vazal uz Izrael i USA spremna žrtvovati i Hrvatsku kao kolateralnu žrtvu tog sukoba. Obični se ljudi potiho zgražaju, previše uplašeni da bi javno digli glas. Hoće li se usuditi progovoriti na izborima vidjeti ćemo.
Za nadu i utjehu nam ostaje izjava analitičara Marinka Ogoreca kako je Hrvatska nevažna u tom novom svjetskom sukobu. Kao obični građani želimo da tako i ostane, nemoćni da bilo što promijenimo. Dok se Izrael napadima na Gazu potvrđuje kao antisemitska zemlja apartheida nama ostaje da se pitamo što će ta židovska teokracija, zemlja aparthejda i genocida naoružana atomskim bombama slijedeće učiniti.
Ekskluzivno PISjournal
