Ružica Ljubičić
Autorica je doktorica informacijskih i komunikacijskih nauka, s fokusom na medijsko izvještavanje o nasilju nad ženama, ženskim pravima i analiziranjem digitalnog nasilja. Njen rad
uključuje analizu medijskih narativa u ratnim i kriznim situacijama, s posebnim fokusom na žene u Palestini.
PISjournal – Kako bi se zapadni poredak mogao predstaviti kao zaštitnik demokracije i ljudskih prava, često mu je potreban i primjer onoga što se konstruira kao njegova suprotnost. To su „pali“, „zaostali“ i „opasni Drugi“. Oni su teroristi koji izazivaju zgražanje i strah. Na takvo su gledište snažno utjecala dva ključna datuma: 11. 9. 2001. i 7. 10. 2023. Neprestano se ponavlja kako se svi sjećamo gdje smo bili tih dana, jer su to bili potresni trenuci koji su zauvijek promijenili osjećaj sigurnosti „civiliziranoga čovjeka“.
Muslimani koji žive u arapskim zemljama, Turskoj, Iranu, Pakistanu, Indoneziji, na Balkanu, u Africi i na Zapadu nerijetko su prikazivani kroz stigmu ekstremizma. Drugim riječima, strpani su u isti kalup i označeni različitim etiketama, sa zajedničkim nazivnikom – teroristi. Protiv terorista mora se boriti svim raspoloživim sredstvima. Potrebna je financijska, sigurnosna, politička i moralna potpora u ostvarenju zajedničkog cilja. To je eliminacija neprijatelja.
Gdje je oružje za masovno uništenje?
Nakon napada 11. 9. 2001. američki predsjednik George W. Bush oblikovao je politiku „rata protiv terora“. U govoru pred Kongresom 20. 9. 2001. istaknuo je da će SAD djelovati protiv terorističkih organizacija i onih koji ih podržavaju. U tom političkom okviru pokrenuta je invazija na Irak (2003.–2010.), koju je predvodila koalicija pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država. Intervencija je opravdavana tvrdnjama o potrebi rušenja režima Sadama Huseina, posjedovanju oružja za masovno uništenje te navodnim vezama s Al-Qaidom. Međutim, kasnije službene istrage nisu potvrdile te navode, a oružje za masovno uništenje nikada nije pronađeno (Šarac, n.d.).
To nije spriječilo brojne zločine počinjene nad iračkim civilima. Žrtve su često prikazivane kao „kolateralna šteta“ ili nuspojava nepreciznih političkih odluka. Izjava tadašnje američke veleposlanice pri Ujedinjenim narodima Madeleine Albright da je smrt velikog broja iračke djece „težak izbor, ali cijena koja se smatra vrijednom plaćanja“ (CBS News, 1996) pokazuje kako se ljudska patnja racionalizira u hladnom diplomatskom diskursu, umjesto da se postavi kao središnje moralno pitanje.
Kada „osloboditelji“ postaju počinitelji
Mnogi zločini ostali su izvan dopuštenih okvira rasprave i nisu postali predmetom različitih oblika „kulture sjećanja“. Široj javnosti dugo nije bio poznat život i ime Abeer Qassim al-Jabani (1991.–2006.). Pojedini memorijalni centri dokumentirali su njezino ubojstvo. Abeer je živjela s majkom, ocem i troje braće i sestara: Hadeel (6), Ahmedom (9) i Mohammedom (11). Njihova se kuća nalazila zapadno od Al-Mahmudije u Iraku, oko 200 metara od američke kontrolne točke s nekoliko vojnika. Prema kasnijim svjedočenjima, vojnici su s te pozicije promatrali Abeer dok je obavljala kućanske poslove i radila u vrtu. Dana 12. ožujka 2006. godine, u unaprijed planiranom napadu, nekoliko američkih vojnika ušlo je usred dana u njihovu kuću. Obitelj su odvojili u dvije prostorije. Prema sudskim utvrđenjima, jedan od vojnika, Steven D. Green, ubio je roditelje i mlađu sestru, dok su drugi vojnici silovali Abeer u drugoj prostoriji. Nakon toga Green ju je također silovao i usmrtio vatrenim oružjem. Tijelo je potom polio zapaljivom tekućinom i zapalio (Geneva International Centre for Justice. n. d.).
Kasnije su počinitelji pokušali prikazati zločin kao djelo pobunjenika, no istina je otkrivena kroz vojnu istragu i priznanja sudionika, što je dovelo do sudskog postupka i osuđujućih presuda. Na Instagram stranici međunarodne aktivističke grupe iz Irske koja solidarizira s Palestinom @Mothersagainstgenocide otvoreno se kritizira američko licemjerje i podsjeća na ovaj zločin. Ističu se da se najteži zločini često događaju u ime „promjene režima“, dok ih potom holivudska kultura pretvara u narative o herojstvu. Stvarni američki ratni zločini ostaju izvan popularne kinematografije.
Navedeni slučaj bolno podsjeća na roman Sporedan detalj palestinske književnice Adanie Shibli. U romanu je prikazan brutalni odnos izraelskog vojnika prema neimenovanoj Palestinki, označenoj tek kao „beduinka“. Ona nema ime i prezime ni glas. Riječ je o Palestinki koja je pokušala preživjeti u vrijeme Nakbe – katastrofe koja je uslijedila nakon osnivanja države Izrael 1948. godine, kada je protjerano više od 700 000 Palestinaca i Palestinki. Izraelski vojnik, opsjednut redom i rutinom, koristi nju kao predmet razbijanja dosade i hedonističkog iživljavanja. U konačnici je siluje i ubija, a zatim zakapa njezino tijelo (Shibli, 2022: 22–33). U arhivskim interpretacijama zločin se, međutim, ne pripisuje počinitelju, nego se interpretira kroz stereotip o „barbarskim običajima Arapa.“
Ima li pravde za sve?
Ovo nas vraća na početak stereotipizacije prema kojima se muslimani često konstruiraju kao opasni. U takvim prikazima žene prodaju u roblje, prakticiraju genitalno sakaćenje, provode ubojstva iz časti i javna kamenovanja. Iako je nasilje nad ženama u pojedinim dijelovima Bliskog istoka, Afrike i Azije stvaran i ozbiljan problem, takva generalizacija ostaje neujednačena ako se istodobno ignoriraju zločini koje su počinili američki i izraelski vojni i politički akteri uz podršku svojih saveznika. Postavlja se pitanje zašto se zločini pripadnika američkih i izraelskih vojnih struktura rijetko imenuju istim pojmovima kao i zločini koje počine paravojne organizacije poput Hamasa. Također, na koji način politički i medijski okviri oblikuju percepciju odgovornosti kada se jedni akteri dosljedno označavaju kao „teroristi“, dok se drugi oblici nasilja ublažavaju terminima poput „ratne okolnosti“, „kolateralna šteta“, i „pravo na samoobranu“?
U tom kontekstu otvara se i pitanje vrednovanja civilnih života u ratu te zašto silovanja i ubojstva žena i djevojčica iz Palestine, Iraka, Libanona od strane IDF-a često ostaju bez jednake moralne vidljivosti. Hoće li ikada odgovornost pred međunarodnim sudovima snositi i politički lideri poput Georgea Busha, Tonyja Blaira, Benjamina Netanyahua, Joea Bidena ili Donalda Trumpa? Odgovor, čini se, ostaje negativan.
Centri moći određuju što će biti vidljivo, a što će ostati na margini, dok se iskustva periferije interpretiraju kroz dominantne diskurse. Kako piše Ivan Ejub Kostić, muslimani su često konstruirani kao suprotstavljeni idejama judeo-kršćanske Europe, pa ih Zapad nastoji „podučiti“, integrirati u društvo, disciplinirati i kazniti. U tom kontekstu razvijeni su programi poput CVE-a i britanskog PREVENT-a, koji su u praksi često značili pojačani nadzor i sumnjičenje javnog izražavanja vjerskog identiteta (Kostić, 2021: 124–125). Istodobno, ne postoje jednako strukturirani programi odgovornosti za „najmoralnije vojske na svijetu“ koji su počinili genocid u Gazi, napali školu u Iranu i ubili 170 djevojčica, sudjelovali u ratovima i nasilju u Iraku, Gazi ili Libanonu. Za njih, za sada, nema sustavne političke niti pravne discipline i kazne.
Izvori korišteni u tekstu
Bush, G. W. (2001). Address to a joint session of Congress and the American people. The White House Archives. https://georgewbush-whitehouse.archives.gov/news/releases/2001/09/20010920-8.html (pristupljeno 3. 5. 2026.)
CBS News. (1996). 60 Minutes: Interview with Madeleine Albright [Television broadcast]. https://www.cbsnews.com (pristupljeno 11. 5. 2026.)
Geneva International Centre for Justice. (n.d.). Abeer Qassim al-Janabi. https://www.gicj.org/lest-we-forget/884-abeer-qassim-al-janabi (pristupljeno 4. 5. 2026.)
Kostić, I. (2021). Islamofobija i građanski i etnički nacionalizmi. Takvim. https://www.academia.edu/94121434/Islamofobija_i_gra%C4%91anski_i_etnic_ki_nacionalizmi (pristupljeno 10. 5. 2026.).
Shibli, A. (2022). Sporedan detalj (M. Sarajkić, prev.). Sarajevo: Buybook.
Šarac, D. (n.d.). Rat u Iraku (2003.–2010.). Academia.edu. https://www.academia.edu/23580598/Rat_u_Iraku (pristupljeno 2. 5. 2026.).
@mothersagainstgenocide. https://www.instagram.com/p/DVeSzNCjX-l/ (pristupljeno 3. 5. 2026.).
Ekskluzivno PISjournal
