PISjournal – Nakon vijesti o ubistvu Yahye Sinwara, ratobornog palestinskog junaka, počele su analize o tome kojim tokom će se kretati dešavanja u regionu, a naročito u Gazi. Da li ubistvo Yahye Sinwara, ključnog člana i jednog od arhitekata historijske operacije Oluja Al-Aksa, dovodi cioniste u bolji položaj? Da li je stiglo vrijeme za primirje? I na kraju, u kojem smjeru će se zaista kretati dešavanja u budućnosti?

1. Na samom početku, potrebno je napomenuti da ono što se već godinu dana dešava u regionu u vidu nemilosrdne borbe između svih osovina otpora i svih saveznika cionističkog režima je neviđena i velika borba. Cionistički režim i njegovi saveznici u ovom regionu ni u jednom trenutku u historiji nisu bili uključeni u rat ovih razmjera. Izuzetnost se odnosi na broj strana uključenih u rat, trajanje sukoba i formu ratovanja. Na primjer, ono što se dogodilo u vidu “Operacije pejdžeri” bilo je bez presedana, kao i način na koji je izvršen atentat na Seyyeda Hassana Nasrallaha itd. Stoga, danas smo uključeni u veliku i nezapamćenu borbu koja će polučiti velike i neviđene rezultate slične rezultatima Drugog svjetskog rata, ali u manjem obimu, po mjeri regiona zapadne Azije.

2. Sve što je pitanje veće, prirodno je da su veći i troškovi potrebni za postizanje ciljeva tog pitanja. Kada je posrijedi cilj uništenja cionističkog režima, jasno da se radi o velikom cilju. Gubitak velikana poput generala Soleimanija, Seyyeda Hassana Nasrallaha, Ismaila Haniye, Yahye Sinwara i drugih je zasigurno veliki trošak i ogromna tuga, ali s obzirom na veličinu ciljeva za čije su postizanje ti velikani žrtvovali vlastite živote, njihov gubitak nije začuđujući. Drugim riječima, budući da su ti velikani poznavali cilj i njegovu veličinu, pripremili su se za šehadet – pogibiju na Božijem putu. Osovina otpora krvari radi postizanja ogromnog cilja: uništenje kancerogene žlijezde Izraela. Iako je šehadet velikih ličnosti težak, on nije začuđujući. Čudno bi bilo kada bi ljudi poput Nasrallaha i Sinwara umrli na bolesničkoj postelji.

3. Iako šehadet poglavara otpora možda može oživjeti zamrlu volju neprijatelja na kraći period i pružiti im nekoliko taktičnih i prolaznih dostiginuća, on im dugoročno neće donijeti strateška postignuća. Svi lideri otpora uz sebe imaju po nekoliko spremnih zamjenika, a odmah nakon šehadeta jednog lidera, drugi zauzima njegovo mjesto, dok pokret odmah biva obnovljen. Na taj način je libanski Hezbollah samo dvije sedmice nakon šehadeta svog lidera gađao 550 cionističkih oficira i vojnika uz ogromnu količinu moderne i teške vojne opreme potpuno razarajući Golani brigadu. Pokret Hamas će se također vrlo brzo organizovati i nastaviti s još više snage. Osim toga, ovog puta, zbog velike greške, cionisti nisu uspjeli manipulirati Yahyinim šehadetom kako su mogli i iskoristiti ga protiv Hamasa.

4. Psihološke operacije i mediji počinju svoje djelovanje uporedo s vojnim operacijama. O značaju medijskog djelovanja u toku ratovanja dovoljno je reći da ako ono izostane ili ne bude ispravno, ima mogućnost da pobjednika na terenu predstavi gubitnikom i obrnuto. Drugim riječima, „mehka operacija“ i precizno i stalno medijsko praćenje ponekad ima veći značaj od vojne operacije, pa čak i uspješne. Naprimjer, cionisti su, ubivši Sinwara, objavili snimke posljednjih sekundi borbe tog velikog čovjeka, a prema izvještajima brojnih medija cionističkog režima, time osramotili sami sebe, a Sinwara učinili mitskim junakom među omladinom. Kako? Cionisti, kao i neki njihovi podanici u zapadnoazijskim medijima, su prije njegovog ubistva, u proteklim mjesecima, svim silama nastojali da izvrše „atentat na ličnost“ Yahye Sinwara stalno govoreći i pišući da je Sinwar, budući da je bio u izraelskim zatvorima i da je od svih zatvorenika on odabran i pušten na slobodu, a zna i hebrejski, izraelski špijun i da je on izdao lokaciju na kojoj se nalazio Seyyed Hassan Nasrallah! Osim toga, često su govorili i pisali da Sinwar nije u Gazi i da je napustio svoje saborce. Neki su govorili da se Sinwar sakrio duboko ispod zemlje zajedno s jednim brojem cionističkih zarboljenika kako bi ih, u slučaju sučeljavanja s cionističkim vojnicima, iskoristio kao ljudski štit. Ali, glupošću koju su počinili cionisti objavivši snimke Yahye Sinwara s teško ranjenom podvezanom rukom, krvavim tijelom, nemoćnog i lica pokrivenog (palestinskom mahramom) kefijom u napola porušenoj zgradi usred Rafaha kako se bori do posljednih sekundi života, sve te slike koje su bili izgradili medijskim šarlatanstvom pale su u vodu i nasuprot volji cionista, učinile ga mitskim herojem i velikim junakom.

BBC i još neki američki mediji zbog te medijske gluposti cionista, ubistvo Yahye Sinwara ne samo da nisu nazvali razlogom boljeg položaja cionista, nego su u bolji položaj stavili osovinu otpora i sve one koji srčano žele njenu pobjedu.

5. Amerika je glavni protivnik velike osovine otpora u ovom ratu. Postoje mnogi dokazi za tu tvdnju. Jedan od najvažnijih dokaza je priznanje cionista koji često kažu da nije SAD-a, Izrael bi bio poražen. Bez američke pomoći, Izrael ne bi mogao izdržati ni dvije sedmice. Uzmite samo u obzir količinu i kvalitet naoružanja, opreme i tehnologije, novac, dolare, obavještajnu i političku pomoć i općenito, ogromne troškove koje je Amerika podnijela i podnosi za cionistički režim. Stoga, u ovom ratu, osovina otpora ratuje protiv Sjedinjenih Država.

S druge strane, uvijek se dešavalo da nakon atentata ne neku važnu ličnost ili brutalnog bombardovanja neke tačke u Libanu, Gazi ili Jemenu, Amerika se pojavi kao posrednik i govori o nephodnosti primirja. Nekoliko sati nakon šehadeta Yahye Sinwara, Amerikanci su ustvrdili da je vrijeme za pregovore. Vjerovatno će se i u narednim danima fokusirati na tu temu. Prihvatanje pregovora u takvoj atmosferi moglo bi učiniti ustupak rivalu budući da bi mirisalo na predaju. U tom slučaju, atmosfera koja je stvorena objavljivanjem snimaka šehadeta Yahye Sinwara odmah bi bila uništena. Neka pregovori sačekaju još nekoliko dana, nakon onoga što su cionističkom režimu naumili libanski Hezbollah, jemenski otpor i neki njihovi saveznici!

6. No, odgovor na pitanje o smjeru kretanja događaja u regionu nije težak. Budući da se radi o veoma velikom pitanju, a front Istine i Zla je već postao jasan, svi svjetski šejtani stoje na jednoj, a nada svih potlačenih na svijetu na drugoj strani – ishod ovog puta se već nazire. Kao prvo, zbog zločina koje taj režim čini svakodnevno možda samo pet posto ljudi na svijetu podržava cioniste, a sigurno, više od 90 posto ljudi na zemlji ga mrzi. Cionisti ovoga puta ni pomoću Hollywooda neće uspjeti popraviti svoj užasni imidž. Prema tome, u oblasti javnog mnijenja i mehkog rata, ishod puta je jasan. U oblasti vojnog ratovanja, Uzvišeni Bog kaže:وَ مَنْ يَتَوَلَّ الله وَ رَسُولَهُ وَالَّذِينَ آمَنُوا فَإِنَّ حِزْبَ الله هُمُ الْغَالِبُونَ
Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.  (Al-Ma’ida, 56).

Ekskluzivno PISjournal