Perrihan al-Riffai
PISjournal –Godinu dana nakon napada Hamasa koji su doveli do agresije na Gazu, nema sumnje: ovo najnovije izbijanje nasilja u višedecenijskom izraelsko-palestinskom sukobu nanijelo je daleko najveću štetu, proširivši se i na napade na brodove u Crvenom moru od strane Husa, izraelske operacije protiv Hezbolaha u Libanu i raseljavanje izbjeglica u tri zemlje.
Rat je samo u Gazi prouzročio štetu od skoro 18,5 milijardi dolara, prema preliminarnim procjenama Svjetske banke, Ujedinjenih naroda i Evropske unije.
Početak rata izazvao je šokove ponude i potražnje koji su doveli do pada izraelske ekonomske aktivnosti za 21 posto u četvrtom kvartalu, na godišnjem nivou. Liban, koji je već duboko u ekonomskoj krizi prije početka rata, doživio je kolaps jednog od svojih rijetkih stabilnih izvora prihoda – turizma. Kako se međunarodna plovidba preusmjerava dalje od Sueckog kanala kako bi se izbjegao rizik od napada u Crvenom moru, jedan od primarnih izvora prihoda Egipta pao je za polovicu.
I nije to samo rat. Spoj nekoliko šokova – visoke inflacije i krize troškova života, neodrživog duga, raseljavanja stanovništva i prirodnih katastrofa, pored sukoba u Gazi – spojili su se u višeslojnu krizu koja prijeti cijelom regionu, učvršćujući višedimenzionalno siromaštvo i nejednakosti, i razotkrivanje mnogih razvojnih dobitaka.
U novom izvještaju, ekonomistica Perrihan Al-Riffai zbraja ekonomske i socijalne troškove jedne godine rata na Bliskom istoku, analizirajući Izrael i palestinske teritorije, susjedne zemlje i druge bliskoistočne zemlje – kako bogate proizvođače nafte, tako i krhke države – koje osjećaju posljedice. Među njenim ključnim nalazima:
Rat u Gazi nameće iscrpljujuće socijalne troškove sigurnosti hrane u već krhkim i sukobima pogođenim državama u regionu. Društvena ugroženost se povećala na palestinskim teritorijama, Jemenu i Libanu. Ove krhke države, koje su već neto uvoznici hrane, moraju se boriti sa sankcijama i jasnim tokovima humanitarne pomoći koji su ključni za opstanak.
Ako sukob eskalira i potraje, to će donijeti povećanu ranjivost i veću neizvjesnost u regiju – uključujući i njegove ekonomije bogate naftom. Politička stabilnost će biti ugrožena, što će dovesti do veće ekonomske neizvjesnosti koja odvraća strane investicije i preusmjerava raspoloženje investitora o riziku iz regiona. Nadalje, tržišta roba – posebno s obzirom na smanjenje proizvodnje nafte koje su odlučile zemlje OPEC+ – mogu dovesti do inflatornih pritisaka i dodatno pooštriti globalne finansijske uslove.
Napredak sa trajnim prekidom vatre i čvrstim planom rekonstrukcije jedini je put naprijed za socioekonomsku korist regiona. Napori na izgradnji mira, uz posredovanje međunarodne zajednice, postali su egzistencijalni imperativ, ne samo za građane regiona, već i za ostatak svijeta. Pored razornog ljudskog danaka od nastavka rata, ukoliko se trajanje i intenzitet rata u Gazi proširi na druge zemlje u regionu, utjecaj na cijene roba, lance snabdijevanja i fiskalne troškove mogao bi potkopati krhku stabilnost regije.
Autorica izvještaja je ekonomski stručnjak u Centralnoj banci Katara. Prethodno je bila savjetnica izvršnog direktora za arapske države i Maldive u Međunarodnom monetarnom fondu. Studirala je ekonomiju na Univerzitetu George Washington u Washingtonu DC i na Američkom univerzitetu u Kairu.
