PISjournal – Kako se ekonomsko i geopolitičko nadmetanje u svijetu zaoštrava, pažnja se ponovo usmjerava prema Washingtonu i Pekingu, gdje lideri dvije ekonomske sile nastoje kroz direktan susret razgovarati o sve većim razlikama i bilateralnim pitanjima, ali i ključnim međunarodnim događajima.
U tom kontekstu, kineski predsjednik Xi Jinping posjetio je SAD na čelu visoke delegacije, prvi put od 2015. godine, što predstavlja pokazatelj značaja razgovora između dvije suparničke sile u ovom trenutku.
Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova opisao je međusobne posjete dvojice lidera u razmaku od četiri mjeseca kao „historijske“, dodajući da će one pomoći usmjeravanju strateških odnosa Pekinga i Washingtona. Glasnogovornik je također rekao da će Kina sarađivati sa SAD-om na jačanju dijaloga i saradnje, upravljanju razlikama te doprinosu širenju globalnog mira, stabilnosti i blagostanja.
Kineskog lidera u SAD prate i direktori brojnih velikih kineskih kompanija, među kojima su čelnici proizvođača električnih vozila BYD-a i kompanije Xiaomi.
Glavne teme razgovora Xi–Trump
Posjeta Xi Jinpinga Washingtonu dolazi u trenutku kada odnose SAD-a i Kine, za razliku od atmosfere koja obično prati zvanične posjete šefova država, karakterizira intenzivno ekonomsko, tehnološko i geopolitičko nadmetanje.
Značaj posjete ogleda se u tome što dvije strane za pregovarački sto ne dolaze kako bi proglasile kraj svojih nesuglasica, već kako bi njima upravljale i spriječile da rivalstvo izmakne kontroli.
Najvažnije pitanje na dnevnom redu jeste budućnost trgovinskog sporazuma između SAD-a i Kine.
Prema Washington Postu, „američki zvaničnici naveli su da bi Washington i Peking mogli biti spremni smanjiti određene carine na pojedinu nestratešku robu“.
Trgovinski sporazum postignut nakon prošlogodišnjeg samita ističe u novembru, zbog čega tržišta čekaju da vide hoće li Trump i Xi objaviti njegovo produženje.
Prethodni carinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije, u jednom trenutku obilježen recipročnim carinama većim od 100 posto, predstavljao je ozbiljnu prijetnju globalnim lancima snabdijevanja. Zbog toga bi čak i ograničeni dogovor o produženju postojećeg trgovinskog sporazuma mogao imati značajne posljedice po globalnu ekonomiju.
Za Trumpa bi trgovinski sporazum mogao uključivati povećanu kupovinu američke robe i proizvoda, poput aviona kompanije Boeing i poljoprivrednih proizvoda. Reuters je izvijestio da Kina priprema veliku poslovnu delegaciju koja bi pratila Xija, dok su u toku razgovori o mogućem velikom poslu s Boeingom. Pojedini zapadni mediji također su izvijestili da Kina planira kupiti značajne količine poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a.
Sukob SAD-a i Kine oko čipova postao je jedno od najvažnijih područja tehnološkog nadmetanja između dvije sile, jer napredni poluprovodnici predstavljaju osnovu ne samo za vještačku inteligenciju, računarstvo u oblaku i telekomunikacijsku infrastrukturu, već i za odbrambenu industriju i čitav niz strateških tehnologija.
Zbog toga je Washington posljednjih godina pooštrio ograničenja izvoza naprednih čipova i opreme koja se koristi za njihovu proizvodnju, nastojeći ograničiti pristup Kine najnaprednijim poluprovodničkim tehnologijama. Međutim, upravo ta ograničenja podstakla su Peking da ubrza razvoj vlastite industrije čipova.
SAD imaju ključnu prednost u dizajnu čipova, softveru za dizajn i dijelovima lanca opreme za proizvodnju, dok Kina raspolaže ogromnim domaćim tržištem, sve većim proizvodnim kapacitetima i velikim državnim ulaganjima. Ta međusobna zavisnost pretvorila je čipove u jedno od najmoćnijih sredstava pritiska i pregovaranja u odnosima dvije zemlje.
Nove tehnologije vještačke inteligencije također su postale centralno područje rivalstva.
Rana Mitter, profesor američko-azijskih odnosa na Univerzitetu Harvard, smatra da „tri glavne osi pregovora ostaju trgovina, tehnologija i Tajvan, ali je brzi razvoj vještačke inteligencije dodatno povećao hitnost tehnološkog pitanja“.
Vještačka inteligencija jedno je od rijetkih područja u kojem je moguća ograničena saradnja, s obzirom na to da obje zemlje dijele zabrinutost zbog zloupotrebe AI tehnologija i njihovih sigurnosnih implikacija. Ipak, snažno tehnološko rivalstvo čini sveobuhvatan sporazum u ovoj oblasti malo vjerovatnim.
Još jedno područje sukoba predstavljaju rijetke zemlje i kritični minerali, čijim velikim zalihama Kina raspolaže. Američki zvaničnici naveli su da će pitanje održavanja prihvatljivog protoka izvoza ovih minerala iz Kine biti dio razgovora, ali je malo vjerovatno da će biti postignut dogovor prema kojem bi SAD zauzvrat ublažio svoja izvozna ograničenja.
Kina ima ključnu poziciju u eksploataciji, preradi i proizvodnji brojnih ovih materijala, dok Washington želi garancije da će njihov izvoz i dalje nesmetano teći. Peking, s druge strane, nastoji ublažiti američka tehnološka ograničenja prema kineskim kompanijama.
Tajvan je također jedno od najosjetljivijih pitanja na sastanku. Kina Tajvan smatra dijelom svoje teritorije, dok su SAD najvažniji međunarodni partner i dobavljač oružja za ovo ostrvo. Dodatno osjetljivo pitanje predstavlja američki paket oružja za Tajvan vrijedan oko 14 milijardi dolara, koji čeka konačno odobrenje. Kina zahtijeva obustavu prodaje i ovo pitanje smatra direktno povezanim sa svojom nacionalnom sigurnošću.
Reuters je izvijestio da su američki saveznici u Aziji zabrinuti da bi Trump mogao ublažiti stav Washingtona prema Tajvanu u zamjenu za ekonomske koristi, što posebno zabrinjava Japan i Tajvan.
Značaj sastanka Xi–Trump
Susret kineskog i američkog predsjednika uvijek je više od običnog bilateralnog sastanka, a njegov značaj prije svega proizlazi iz ekonomske težine dvije zemlje.
SAD, čija ekonomija vrijedi oko 30 biliona dolara, i Kina, sa ekonomijom vrijednom oko 19 biliona dolara, dvije su najveće svjetske ekonomije, a njihove odluke mogu imati posljedice po globalnu trgovinu i svjetsku ekonomiju koje daleko nadilaze njihove bilateralne odnose.
Zbog toga svaki samit lidera Pekinga i Washingtona pomno prate vlade, tržišta i ekonomski akteri širom svijeta. Međunarodni monetarni fond izvijestio je da je trgovinska integracija SAD-a i Kine tokom protekle tri decenije imala veliku ulogu u oblikovanju globalne ekonomije. Činjenica da su na sastanak Trumpa i Xija pozvani direktori i čelnici velikih kineskih i američkih kompanija dodatno pokazuje koliki su ulozi.
Ovi samiti također pružaju priliku za određivanje „pravila igre“ kada je riječ o regionalnoj stabilnosti, energiji i međunarodnim pitanjima, odnosno temama koje direktno utiču na ekonomije drugih zemalja.
Zbog toga svaki susret dvojice lidera nije samo diplomatski događaj, već i prilika za sagledavanje budućeg pravca globalne ekonomije, međunarodne trgovine i geopolitičkog poretka.
Odnosi SAD-a i Kine toliko su široki i složeni da se značajan dio njihovih sporova jednostavno ne može riješiti samo na nivou ministara ili pregovarača.
Atlantic Council opisao je trenutno stanje kao svojevrsnu privremenu i krhku stabilnost, a ne kao stvarnu deeskalaciju, pri čemu obje strane i dalje testiraju međusobne crvene linije, istovremeno nastojeći spriječiti lančane reakcije i dalju eskalaciju.
Xijev put stoga se može posmatrati kao pokušaj institucionalizacije „upravljanog rivalstva“. Iako dvije strane ostaju čvrsto pri svojim temeljnim neslaganjima oko Tajvana i tehnologije, uspostavljanje direktnog kanala između lidera može smanjiti rizik od pogrešnih procjena.
Rat u Iranu
Rat u Iranu također će biti jedna od važnih tema na dnevnom redu razgovora Trumpa i Xija. Washington smatra da Kina može iskoristiti svoje bliske ekonomske i političke veze s Teheranom kako bi izvršila uticaj na Iran, ali analitičari navode da je Peking do sada pokazao ograničenu spremnost da izvrši ozbiljan pritisak na Teheran.
Rubi Othman iz Instituta Tony Blair smatra da „stabilnost u odnosima odgovara obojici lidera, omogućavajući im da se fokusiraju na svoje hitnije prioritete – za Trumpa je to rat u Iranu, a za Xija jačanje kineske unutrašnje otpornosti za sve ono što slijedi u odnosima sa SAD-om“.
U tom kontekstu, potencijalna posjeta predsjednika iranskog parlamenta Mohammada-Baghera Ghalibafa Pekingu nakon sastanka Xija i Trumpa dobija poseban značaj, jer ta dva događaja zajedno pokazuju da iransko pitanje više nije samo bilateralno pitanje između Teherana i Washingtona, već može postati dio šireg američko-kineskog razgovora o sigurnosti, energiji i regionalnom poretku.
U tom smislu, Ghalibafova posjeta može se tumačiti kao pokušaj da Teheran svoje stavove direktno prenese jednoj od rijetkih sila koja istovremeno održava strateške odnose s Iranom i ima efikasan kanal komunikacije s Washingtonom.
Peking, sa svoje strane, nije formalno objavio da će djelovati kao direktni posrednik između Irana i SAD-a. Kineski zvaničnici umjesto toga naglašavaju dijalog, deeskalaciju i obnovu pregovaračkog mehanizma između Teherana i Washingtona. Xi je također nedavno predstavio inicijativu od pet tačaka kojom je pozvao na hitan prekid neprijateljstava u zapadnoj Aziji.
Američki zvaničnici naveli su da su u toku ekonomski razgovori s Kinom povezani s Iranom te da bi oni mogli biti tema razgovora dvojice predsjednika.
U tom okviru, rat u Iranu za Kinu nije samo političko pitanje. Energetska sigurnost, pomorski pravci i stabilnost naftnog tržišta direktno su povezani s ekonomskim interesima Pekinga, dok dugotrajan rat direktno ugrožava te interese.
Rat u Iranu stoga bi mogao biti sporedna, ali važna tema Xijeve posjete SAD-u, uz glavna pitanja odnosa dvije zemlje.
Ekskluzivno PISjournal
