PISjournal – Pažljiviji pogled na početne američke reakcije na čvrste stavove Irana – koje je iznio ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi tokom svoje nedavne turneje po Pakistanu, Omanu i Rusiji – odmah otkriva jednu stvar: ozbiljnu zbunjenost i nered u Washingtonu. Iran je jasno i precizno povukao svoje crvene linije. Prema vjerodostojnim izvorima, Teheran je svim stranama saopštio svoje stavove na najmanje dva veoma važna fronta.
Prvo, isključenje bilo kakvih pitanja vezanih za nuklearno oružje iz pregovora o kraju rata. Drugo, čvrsta i konačna odluka Irana da uspostavi punu kontrolu nad Hormuškim moreuzom. Ovo nisu pregovaračke izmjene. Predstavljaju fundamentalne zahtjeve koji mijenjaju cijeli strateški pejzaž. A ovi beskompromisni zahtjevi su doveli Sjedinjene Države na raskrsnicu gdje oba puta vode do konačnih gubitaka za predsjednika Donalda Trumpa.
Prvi put: Prihvatanje
Ako Trump prihvati ove iranske stavove, zaključak je poražavajuće jednostavan. To bi potvrdilo da Sjedinjene Države nisu postigle apsolutno ništa – ni na bojnom polju ni na diplomatskom frontu. Niti jednu pobjedu. Niti jedan ustupak.
Mnogo gore, Iran bi se iz rata koji mu je nametnut izvukao s velikim strateškim dobicima. To uključuje očuvanje i konsolidaciju njegovih nuklearnih prava i odredbi, što je direktan udarac višedecenijskoj američkoj politici usmjerenoj na smanjenje iranskog nuklearnog programa. I, možda još značajnije, izuzetno osjetljivi i strateški Hormuški moreuz bio bi zauvijek stavljen pod čvrstu kontrolu i suverenitet Irana. Drugim riječima, prihvatanje bi značilo formalno, javno priznanje da Amerika ne samo da nije uspjela poraziti Iran, već je zapravo gledala kako Teheran postaje jači, suvereniji i dominantniji u jednoj od najkritičnijih svjetskih pomorskih tačaka.
Drugi put: Obnavljanje rata
Ako Trump odbije prihvatiti iranske uslove, ne preostaje mu ništa drugo nego da nastavi rat. A ovdje su rizici izuzetno visoki za njega i njegovu ratnu mašineriju. Iran je već dokazao svoje sposobnosti na bojnom polju. Nametnuti rat pokazao je da američka vatrena moć ne može slomiti iransku odlučnost. Ali ono što je još više zabrinjavajuće za Washington je to što Iran još uvijek drži neotkrivene karte – vojna i strateška sredstva koja još nisu raspoređena.
S obzirom na ove dokazane sposobnosti i nepoznati arsenal koji je još uvijek u rezervi, vjerovatnoća da Iran nanese još veći poraz i poniženje Sjedinjenim Državama nego u prvih 40 dana je izuzetno visoka. Ovo nije prazna hvalisavost. To je proračun zasnovan na dokazima.
Šta ovo znači za Trumpa? Velika i zastrašujuća noćna mora. Ako ne bude oprezan i ponovo uđe u uzaludni rat protiv Irana, mogao bi u budućnosti biti prisiljen dati Iranu daleko veće i značajnije ustupke samo da bi se izvukao iz toga. Drugim riječima, nastavak rata mogao bi dovesti do još goreg ishoda od prihvatanja.
Treći put: Iluzija nedjelovanja
Prepoznajući nemogućnost obje opcije, Washington sada traži treći put. I jedina preostala opcija – po mišljenju Amerike, najmanje rizična – jeste da ne prihvati iranske uslove za trajni prekid rata niti da ponovo započne novi. Kako ovo izgleda u praksi? Održavati trenutnu pomorsku blokadu u obliku pomorskog razbojništva i piratstva. Nastaviti uznemiravanje iranskih brodova u međunarodnim vodama. Zategnuti ekonomsku omču oko Teherana. Čekati rezultate. I, kako se kaže, nadati se izlazu prelaskom s jednog neuspješnog pristupa na drugi. Za Sjedinjene Države, ovo bi mogla biti jedina moguća opcija. To je strategija odugovlačenja – pokušaj zamrzavanja rata, dok se istovremeno nastoji ekonomski pritisnuti Iran.
Skrivena opasnost
Ali ovdje leži velika opasnost koju stratezi Bijele kuće možda potcjenjuju. Ako se i ova opcija pokaže beskorisnom i neefikasnom za Trumpa, ako ekonomski pritisak ne uspije slomiti Iran, ako se blokada neutralizira, ako se iranska otpornost održi, onda bi on efektivno bio prisiljen vratiti se na prethodne dvije opcije.
I oboje, iz perspektive svakog trezvenog stratega, svakako je rizičnije od pomorske blokade. Prihvatanje donosi poniženje i strateški poraz. Rat donosi zastrašujuću perspektivu još većeg poniženja.
Svjedočimo zarobljenom predsjedniku. Iran je svoje zahtjeve strukturirao ne kao početne ponude, već kao konačne stavove. Nuklearno pitanje nije na dnevnom redu. Hormuz nije predmet pregovora. Trump može prihvatiti, boriti se ili zamrznuti. Ništa od ovoga ne vodi do pobjede. Zbunjenost i nered u početnim reakcijama Washingtona nisu privremeni. Oni su simptomi dublje strateške stvarnosti: prvi put tokom decenija, američka strana se suočava s protivnikom koji je blokirao svaku dobru opciju.
Ako Trump prihvati iranske uslove, gubi. Ako nastavi rat, rizikuje još veći gubitak. Ako ništa ne učini i nada se da će blokada uspjeti, samo odgađa neizbježan povratak na prve dvije opcije – a obje su noćne more. Ovo je raskrsnica. I koji god put Trump na kraju odabere, stvari su očigledne: Iran je pretvorio primirje u strateško resetiranje, a SAD-u ponestaje puta.
Američki pomorski banditizam
Sjedinjene Američke Države su izgubile vrijeme. Prema riječima visokopozicioniranog sigurnosnog izvora u razgovoru za Press TV, američka tekuća „pomorska blokada“, u suštini pomorsko piratstvo i razbojništvo, uskoro će se suočiti sa „praktičnom i neviđenom akcijom“.
Iranske oružane snage su jasno stavile do znanja svoj stav: strpljenje ima granice. Kažnjavajući odgovor je sada neophodan ako Washington nastavi svoju ilegalnu kontrolu nad Hormuškim moreuzom, rekao je.Strateški proračun koji stoji iza Teheranove suzdržanosti često se pogrešno shvata. Prema izvoru, pauza nikada nije bila slabost. To je bio namjerni prozor za diplomatiju – posljednja prilika za Amerikance da saznaju i prihvate iranske uslove za okončanje rata.
To je također trebalo dati predsjedniku Trumpu priliku da izvuče Ameriku iz močvare u kojoj se sada nalazi. To je upravo ono što je tražio.
Ako se američka tvrdoglavost i zablude nastave, upozorio je izvor, neprijatelj bi trebao očekivati sasvim drugačiji odgovor. Iran je u potpunosti svjestan ekonomskih posljedica.
Zatvaranje Hormuškog moreuza i održavanje blokade uticalo bi na sve zemlje, uključujući Iran. Ali Teheranovo višedecenijsko iskustvo u zaobilaženju sankcija, hiljade kilometara kopnenih granica i postojeće mjere za suprotstavljanje pomorskim opsadama učinile su Iran daleko otpornijim na ekonomski pritisak nego Sjedinjene Države.
Gotovo 60 dana nakon početka rata nametnutog Iranu, Trump traži izlaz – nakon što je već izgubio i na bojnom polju i za pregovaračkim stolom.
Ali ako se nastavi nezakonita i nepromišljena blokada, čak će i ova posljednja opcija biti diskreditovana kao i druge opcije. To će biti posljednji ekser u kovčegu umirućeg Američkog Carstva.
Ekskluzivno PISjournal
