Nurbanu Kizil
PISjournal – Stavite Amerikanca i Kanađanina jednog pored drugog dok putuju u inostranstvu i vrlo je vjerovatno da bi većina stranaca teško mogla uočiti razliku između njih. Govore istim jezikom, konzumiraju veliki dio iste kulture i često imaju više toga zajedničkog međusobno nego gotovo s bilo kim drugim.
Upravo je to jedna od stvari zbog kojih je sve veći sukob između Washingtona i Ottawe toliko bizaran. Malo je zemalja koje imaju više toga zajedničkog od SAD-a i Kanade, a ipak sve agresivniji stav predsjednika Donalda Trumpa prema sjevernom susjedu pretvara jednog od najbližih američkih prijatelja u nešto što sve više nalikuje neprijatelju.
A ovdje se radi o mnogo više od trgovinskog rata ili još jedne provokativne izjave američkog predsjednika. Kanada nije neprijatelj koji dovodi u pitanje američku moć. Ona je članica NATO-a, članica Grupe G7 i jedan od najbližih ekonomskih i sigurnosnih partnera Washingtona. Dvije zemlje imaju čvrsto povezane industrije, energetske veze i lance snabdijevanja, kao i zajedničku kulturu, slične životne stilove i dugu historiju saradnje duž svoje granice.
Narušiti taj odnos bilo bi relativno lako. Mnogo je teže pronaći stratešku korist za SAD.
Ipak, Washington se sve više odnosi prema Ottawi kao da veća američka moć daje pravo Sjedinjenim Američkim Državama da diktiraju odnos, što odražava Trumpovu sklonost da moć posmatra kao pravo da nametne svoju volju. To je opasan pristup: sila nije uvijek u pravu.
Trump se ponovo odlučio za carine kao svoje omiljeno sredstvo politike. Nakon što su trgovinski pregovori propali, SAD su uvele carine od 50 posto na oko 20 milijardi dolara vrijednu kanadsku robu. Kanada je odgovorila carinama na oko 20 milijardi dolara američke robe.
Postoje legitimni sporovi o kojima treba pregovarati. Trumpova administracija ima pravo štititi američku industriju i osporavati kanadske politike koje smatra nepravednim.
Međutim, postoji velika razlika između čvrstih pregovora i pretvaranja ekonomske međuzavisnosti u oružje.
Malo odnosa bolje pokazuje tu razliku od odnosa između SAD-a i Kanade.
Uzmimo automobilsku industriju. Sjevernoamerička proizvodnja ne završava uredno na granici. Komponente mogu više puta prelaziti između Kanade i SAD-a prije nego što završeno vozilo stigne u prodajni salon. Toyota i Honda, naprimjer, imaju velike proizvodne pogone u Kanadi koji opslužuju šire sjevernoameričko tržište.
Carina čija je namjera kažnjavanje Kanade stoga može putovati kroz lanac snabdijevanja i na kraju pogoditi proizvođače, dobavljače, prodajne salone, radnike i potrošače u SAD-u. To je možda jedna od slabosti Trumpovog pristupa: njegova administracija međuzavisnost tretira kao zavisnost, iako su te dvije stvari potpuno različite.
SAD, čija je ekonomija višestruko veća od kanadske, nesumnjivo imaju mnogo veću pregovaračku moć. Ali posjedovanje moći ne znači da je svaka njena upotreba mudra. Kao što izreka kaže, kada SAD kihne, Kanada se prehladi. Ali obje strane i dalje mogu biti povrijeđene.
A onda je uslijedila provokacija s „jezerom Amerika“.
Carine su pokazale ekonomske rizike Trumpovog pristupa, dok je „jezero Amerika“ pokazalo njegovu sve veću sklonost davanju prednosti simbolizmu nad suštinom.
Trump je 27. augusta potpisao izvršnu naredbu kojom je saveznoj vladi naložio da u službenim američkim dokumentima koristi naziv „jezero Amerika“ umjesto jezera Ontario. Promjenu su usvojile velike američke kartografske platforme, uključujući Apple Maps i Google Maps, za korisnike u SAD-u.
Ta naredba ne može natjerati Kanađane da prestanu koristiti naziv jezero Ontario. Washington također ne može jednostrano odrediti kako će ostatak svijeta nazivati vodenu površinu koju dijele dvije suverene države, posebno kada sam naziv „Ontario“ ima autohtone korijene koji prethode evropskoj kolonizaciji.
Upravo u trenutku kada su Washington i Ottawa trebali smanjiti tenzije, Bijela kuća odlučila je staviti američko ime na jezero koje dijeli s Kanadom.
Teško je zamisliti gest koji je bolje osmišljen da iznervira Kanađane, a da pritom Amerikancima ne donese gotovo ništa.
Apsurdnost ove odluke postaje još jasnija kada se ona odvoji od političkog spektakla koji je prati. SAD se suočavaju sa strateškim nadmetanjem s Kinom, nestabilnošću u Evropi i na Bliskom istoku, pitanjima o budućnosti globalne trgovine i značajnim ekonomskim izazovima kod kuće.
A usred ozbiljnog sukoba sa svojim najbližim sjevernim susjedom, preimenovanje jezera Ontario nekako je postalo predsjedničko pitanje.
Ova epizoda bila bi zabavna kada pogoršavanje odnosa ne bi imalo tako ozbiljne posljedice.
Pravi problem nije ono što se pojavljuje na saveznoj karti. Problem je poruka.
Vanjska politika djelimično se zasniva na interesima, ali se također temelji na povjerenju, statusu i poštovanju. Namjerno provokativni simbolizam ponekad može imati određenu svrhu kada je usmjeren protiv protivnika. Mnogo je teže pronaći njegovu stratešku vrijednost kada je usmjeren protiv prijateljske susjedne demokratije.
Trumpova ranija retorika o tome da bi Kanada trebala postati „51. savezna država“ već je razljutila mnoge Kanađane. „Jezero Amerika“ dodatno pojačava isti utisak: partnerstvo se zamjenjuje hijerarhijom. Šta slijedi? Jezero Ontario teško da je jedina velika vodena površina povezana s obje zemlje. Da li bi sljedeći mogli biti jezero Huron, jezero Erie i jezero Superior? Čak bi i jezero Michigan, čiji naziv potiče od riječi „mishigami“ iz jezika naroda Ojibwe, što znači „velika voda“ ili „veliko jezero“, moglo postati meta ako se ovakav pristup nastavi.
To nije samo uvredljivo za Kanađane već i duboko nepoštovanje prema starosjedilačkim narodima čija historija, kulture i povezanost s ovim područjima prethode savremenim granicama Kanade i SAD-a.
Zamislimo obrnutu situaciju. Kada bi kanadski premijer objavio da će Ottawa jednom velikom zajedničkom geografskom obilježju dati isključivo kanadski naziv, Amerikanci to teško da bi smatrali bezazlenim. Smatrali bi to političkom provokacijom.
Kanađani zaslužuju isti stepen obzira.
A raspoloženje kanadske javnosti pokazuje da gomilanje ovakvih provokacija ima posljedice.
Nedavno istraživanje Angus Reid Instituta pokazalo je da 79 posto Kanađana ima negativno mišljenje o Trumpu. Još je značajnije to što se pogoršao i odnos prema samim Amerikancima: 48 posto ispitanih imalo je negativan stav, dok je 45 posto i dalje imalo pozitivan stav.
Politička neslaganja s američkim predsjednikom dolaze i prolaze. Ogorčenost prema SAD-u kao državi mnogo je teže preokrenuti.
Kanadski stavovi prema trgovinskom sporu također su znakoviti. U julu je 62 posto ispitanika podržavalo odgovor na američke carine uvođenjem protucarina, dok je samo 7 posto bilo za popuštanje.
Pouka je jasna: pritisak čiji je cilj da pokaže slabost Kanade umjesto toga bi mogao ojačati njenu odlučnost.
Kanada već traži alternative. Podaci kanadskog Zavoda za statistiku pokazali su da je udio SAD-a u kanadskom izvozu u julu pao na oko 66 posto, dok je izvoz na druga tržišta porastao. Jedan mjesec ne predstavlja znak velikog zaokreta i SAD će vjerovatno i dalje ostati glavni ekonomski partner Kanade.
Potrošači su također počeli djelovati, pa se u Kanadi poziva na bojkot američkih proizvoda i kupovinu domaćih proizvoda. Mnoge prodavnice prehrambenih proizvoda i maloprodajni lanci potiču kupce da biraju proizvode proizvedene u Kanadi umjesto američkih, postavljajući znakove i plakate. Ono što je počelo kao političko nezadovoljstvo može se brzo pretvoriti u promjene potrošačkih navika.
Kanada svaki put dobija još jedan razlog za diverzifikaciju kada SAD trgovinu koriste kao političku polugu.
Washington stoga možda stvara upravo problem koji zapravo želi izbjeći. Što više Kanađane podsjeća na njihovu zavisnost od američkog tržišta, to više potiče Kanađane da diverzificiraju svoje ekonomske odnose.
Šteta bi mogla nadilaziti trgovinu. Dvije zemlje dijele jednu od najdužih mirnih granica na svijetu, blisko povezane ekonomije i duboke sigurnosne veze. Taj odnos predstavlja stratešku prednost, a ne slabost.
Malo je vjerovatno da će Kanada okrenuti leđa SAD-u. Ali mogla bi naučiti kako da se od njih udalji.
Ako Washington ostvari nekoliko ustupaka, a pritom ugrozi povjerenje svog najbližeg susjeda, nazivanje jezera Ontario „jezerom Amerika“ neće učiniti SAD ništa snažnijim.
