Robert Fisk

The Independent

 

Teheranu će vjerojatno trebati vremena da razmotri svoje mogućnosti, s tim što je malo tko očekivao da će se američki predsjednik baš ovako zaletjeti.

Je li ovaj rat spontan ili isplaniran? Svi bismo rekli da bi veliki rat na Bliskom Istoku mogao početi spontano. Ali nitko nije niti pomislio da će se Donald Trump tek tako zaletjeti. Ubojstvo  generala Qassema Soleimanija bodež je u srcu Irana, bez sumnje. A u čije ime?

Trump se hvali odnosom sa saudijskim kraljem koji je govorio kako treba “stući glavu iranskoj zmiji” i čiji su naftni objekti bili napadnuti raketama koje su ispalil bespilotne letjelice – za što su SAD krivile Iran – prošle godine. Ili je u pitanju, možda, Izrael? Ili je ovo samo još jedna odluka ekscentričnog predsjednika Amerike,  s nesagledivim posljedicama?

Zamislite što bi se dogodilo kada bi vodeći američki general – ili dva, budući da je Abu Mahdi al-Muhandis bio vodeća proiranska figura u Iraku – bio raznesen na turneji po Bliskom istoku. Uslijedili bi napadi, napadi na iranske nuklearne centre, prijetnja Washingtona da će zatvoriti sav promet između Irana i vanjskog svijeta. Smrt jednog Amerikanca u Bagdadu u petak i neredi ispred američke ambasade teško mogu biti opravdanjem za napad ovakvih razmjera.

Qassem Soleimani bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Iranu, iako snage Revolucionarne garde al-Qudsa kojima je zapovijedao nisu baš najelitnija vojska kako je Iran voli predstaviti. Soleimani je, prema riječima svojih kolega zapovjednika, riskirao na različitim linijama fronta Al-Qudsa u Siriji i njegovi ljudi su se divili njegovoj hrabrosti. Stoga je redovito očekivao da će umrijeti. Ali međunarodna zračna luka Bagdad posljednje je mjesto za koje biste očekivali da će američki bespilotni dron smaknuti njega i al-Muhandisa.

Amerikanci su odavno navikli izvoditi napade na proiranske milicijske baze u Iraku i Siriji. Tijekom posljednjih mjeseci, ovi su napadi postali normalni, redoviti – poput učestalih upada Izraela u Siriju i Libanon. Ali, Amerikanci su u jednoj vojnoj akciji ubili  i Abu Bakr al-Bagdadija u Siriji, sunitskog muslimana koji je bio neprijatelj Teherana i koga bi Iranci rado likvidirali.

Amerikanci su navikli na ovu vrstu atentata – ili „ciljanih ubojstava“ kako ih nazivaju Izraelci – brišući svoje neprijatelje kada god to odluče. Osama bin Laden bio je prvi, Bagdadi drugi, Suleimani treći. Takva ubojstva Izrael redovno poduzima u Gazi, gdje su ubili mnoge čelnike Hamasa.

SAD često pretjeruju kada govore o iranskim snagama u Siriji. Tvrdnje o prisustvu 10000 šripadnika Revolucionarne garde Qudsa u Siriji vraški su netočne. O nekih bi se dvije tisuće već moglo govoriti. Istina, iranski su obavještajci raštrkani diljem Bliskog istoka. Ali, i tamo su jednako i američki agenti.

Jedan od najstarijih obavještajnih službenika Teherana bio je Ghadanfar Rokn Abadi koji je bio iranski čovjek u Bejrutu, a kasnije i veleposlanik Irana. Vjerojatno je znao više o Hezbollahu i Siriji nego itko drugi i vratio se u Teheran 2014. To nije bilo dugo nakon što su sunitski islamisti, navodno uz saudijsku podršku, izveli samoubilački napad na njegovo veleposlanstvo, usmrtivši 23 zaposlenika veleposlanstva, straže Hezbollaha i civile. Rokn Abadi je tada bio pošteđen. Ubijen je njegov šeg sigurnosti. No, 2016. godine hodočastio je  Meku gdje je 2.300 ljudi – od kojih su 464 Iranci – usmrćeno u panici i metežu za koje je Iran okrivio saudijsku monarhiju. Među smrtno stradalima bio je i Rokn Abadi. Prošli su mjeseci prije nego što su njegovi posmrtni ostaci vraćeni u Iran.  Prema iranskim dužnosnicima, svi su mu organi odstranjeni. Nikad nisu otkrili zašto.

Ali obavještajni agenti  su na Blsikom istoku uvijek u opasnosti.  Satelitska skupina Hezbollaha pod nazivom Islamski džihad je ubila šefa stanice CIA u Bejrutu, Williama Buckleyja, a Imad Mougnieh, njegovog prijavljenog ubojicu – ili čovjeka koji je dao zapovijed – ubijen je automobilom bombom u Damasku 2008. Godine 1983. se bombaš-samoubojica raznio s kamionom ispred američke ambasade u Bejrutu, usmrtivši 32 osobe uključujući i  većinu agenata CIA-e koji su upravo održavali sastanak.

Oh da, ima ovdje još jedna stvar. Zar ove godine nisu izbori u SAD-u? I ne želi li Trump pobijediti – a Soleimani kao meta u Bagdadu mogao bi se svidjeti republikancima. Iran je uvijek odgovarao na uvrede ili napade – čekajući i odgađajući svoje odmazde. Sjećate se dva naftna tankera,   Adrian Darya i Stena Impero? Ali sada postaje osobno.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime