PISjournal – Američki predsjednik Donald Trump otišao je u UN kako bi se obratio učesnicima godišnjeg zasjedanja Generalne skupštine. Značajan dio njegovog govora više je ličio na listu prijetnji i upozorenja nego na uobičajeno obraćanje. Trump se obratio Generalnoj skupštini UN-a dok svijet prolazi kroz niz ratnih i sigurnosnih kriza, ali umjesto diplomatskog pristupa usmjerenog na smirivanje tenzija, ponovo se hvalio američkom vojnom moći kao glavnim instrumentom vanjske politike svoje administracije, u trenutku kada njegov rat protiv Irana nije donio očekivane rezultate.
Američki rat protiv svijeta
Iran je bio na vrhu Trumpove agende. Braneći rat koji su SAD i izraelski režim pokrenuli protiv Irana, američki predsjednik rekao je da bi, u slučaju izostanka dogovora, Washington mogao „uništiti Islamsku Republiku“. Čak je koristio izraze o „brisanju“ Irana i njegovom brzom uništenju, istovremeno pozivajući druge zemlje da se pridruže Washingtonu u gušenju iranske ekonomije.
Trumpove izjave uslijedile su u trenutku kada je američki rat protiv Irana ušao u sedmi mjesec, bez jasnog kraja na vidiku, te nakon što su brojni stručnjaci, uključujući i one u SAD-u, zaključili da Trump nije uspio ostvariti svoje ciljeve protiv Irana.
Trump je pitanje Irana očigledno predstavio ne samo kao spor između Washingtona i Teherana, već i kao zahtjev drugim državama da se uključe u američku kampanju ekonomskog pritiska. Njegova poruka svijetu bila je da države sada moraju birati između povinovanja američkoj politici i održavanja ekonomskih odnosa s Iranom. Sve to dolazi uprkos činjenici da Trump tokom proteklih sedam mjeseci nije imao direktnog vojnog partnera u svojim operacijama protiv Irana, osim Tel Aviva.
Međutim, Iran nije bio jedina zemlja koja se našla na Trumpovom udaru tokom govora.
U drugom dijelu obraćanja američki predsjednik rekao je da SAD više neće tolerisati prijetnje koje se pojavljuju na zapadnoj hemisferi, navodeći američke vojne akcije u Venecueli kao primjer novog pristupa Washingtona. Te operacije, rekao je, pokazuju da su SAD spremne koristiti vojnu silu kako bi spriječile bilo kakvu prijetnju prije nego što ona uopće dobije priliku da se razvije.
Trump je zatim usmjerio pažnju na Meksiko, nazvavši ga „središtem kartelskog nasilja“ i zahtijevajući od meksičke vlade da preuzme kontrolu nad vlastitom teritorijom. Ponovo je zagovarao vojni pristup borbi protiv narko-kartela. Ovakav stav pokazuje da čak i prema američkim susjedima jezik prijetnji i prisile ostaje jedan od ključnih elemenata Trumpovog diskursa o vanjskoj politici.
Ni Kuba nije bila pošteđena Trumpovog verbalnog napada. Nazvao ju je „propalom državom“ i predvidio njen kolaps. Dok je govorio o Kubi, članovi kubanske delegacije napustili su salu Generalne skupštine, što je postao jedan od upečatljivijih trenutaka njegovog govora.
Ni UN nije bio pošteđen Trumpove paljbe. Američki predsjednik ponovo je napao administrativni i birokratski aparat ove organizacije, braneći svoje zalaganje za smanjenje njene uloge i troškova. Također je napao Međunarodni krivični sud, poručivši da Washington nikada neće dozvoliti da njegove vojnike istražuje ili procesuira takva institucija.
Kada je riječ o ratu u Ukrajini, američki predsjednik rekao je da je u kontaktu s ruskim i ukrajinskim liderima i obećao da će okončati sukob. Međutim, njegov govor nije ponudio konkretne detalje o tome na koji način bi takav dogovor bio postignut.
Izborni govor u UN-u
Značajan dio Trumpovog obraćanja, međutim, u suštini je bio posvećen domaćim američkim pitanjima. Associated Press je objavio da je svoj govor započeo u tonu predizbornog mitinga, posvećujući mnogo više pažnje ekonomiji, imigraciji, kriminalu i rezultatima svoje administracije u zemlji nego iznošenju šire vizije međunarodne saradnje.
To je značajno jer je Trump govorio pred predstavnicima gotovo 200 država, a dio njegovog obraćanja ipak je bio usmjeren direktno prema domaćoj publici. Generalna skupština postala je svojevrsna pozornica na kojoj je američki predsjednik nastojao predstaviti uspjehe svoje administracije u zemlji, istovremeno promovirajući svoju agresivnu vanjsku politiku pred američkom javnošću. AP je u svom izvještaju naglasio da je Trump u velikoj mjeri govorio američkim biračima.
Trumpove tvrdnje o američkoj vojnoj moći također su bile značajne. Tvrdio je da SAD nemaju nikakav nedostatak municije ili naprednog naoružanja, navodeći da njegova zemlja posjeduje više municije nego što iko može zamisliti. Međutim, u istom izvještaju AP je citirao stručnjake i zvaničnike savezničkih zemalja koji upozoravaju na smanjenje zaliha određenih vrsta oružja, kao i na dug period potreban za zamjenu krstarećih projektila te presretača sistema Patriot i THAAD.
Ta razlika između Trumpovih tvrdnji i procjena stručnjaka posebno je značajna: Trump govori o neograničenoj vojnoj nadmoći SAD-a u trenutku kada je dugotrajni rat s Iranom izvršio veliki pritisak na zalihe naoružanja SAD-a i nekih njegovih saveznika.
Rat protiv medija
Još prije početka govora, atmosferu u UN-u obilježio je rat protiv Irana. Prema AP-u, iranski predstavnici napustili su salu kada je Trump počeo govoriti o ratu protiv Irana. Predsjednik i ministar vanjskih poslova Irana nisu bili prisutni, a iranska delegacija napustila je salu otprilike deset minuta nakon početka Trumpovog govora.
Medijska atmosfera oko Trumpovog pojavljivanja u UN-u također je bila obilježena njegovim žestokim sukobom s američkim medijima. U znak protesta zbog ograničenja nametnutih CNN-u, MSNBC-u i Politicu, velike američke televizijske mreže odbile su učestvovati u zajedničkom televizijskom poolu koji je pratio Trumpovo putovanje. CNN je objavio da su druge mreže iz medijske grupe odbile popuniti njegovo mjesto u praćenju predsjedničkog putovanja.
Čak i kada je Trump stigao u sjedište UN-a, njegov sukob s medijima se nastavio. Izvještaji iz New Yorka navode da je Trump ušao u verbalni sukob s dopisnicom CNN-a Kaitlan Collins.
Ekskluzivno PISjournal
