PISjournal – Proglašenje Donalda Trumpa o novom “ekonomskom ratu” i novoj blokadi sankcijama protiv Irana dolazi uz obećanja o najstrožijim kaznama u historiji SAD-a. Ipak, čak i unutar SAD-a rastu ozbiljne sumnje u to hoće li ta strategija zaista uspjeti. Trump i ministar finansija Scott Bessent tvrde da će najnovije finansijsko stezanje obruča oko Teherana primorati Iran na povlačenje. Međutim, sve veći broj američkih zvaničnika i analitičara uzvraća da je Washington tokom posljednjih nekoliko decenija već upotrijebio gotovo svaki instrument sankcija u svom arsenalu, te da je Iran u istom periodu usavršavao vlastiti pristup izbjegavanju kazni i očuvanju trgovinskih i finansijskih životnih linija. AP je u vlastitom izvještavanju naglasio da je Iran sada izdržao gotovo pet decenija američkih sankcija i da Trumpova administracija udvostručuje pritisak na zemlju koja se već ubraja među najteže sankcionisane ekonomije svijeta.
Vođa demokrata u Senatu: Rat je potpuni neuspjeh za Trumpa
Vođa demokrata u Senatu Chuck Schumer nije otvoreno rekao da su sve sankcije protiv Irana neefikasne, ali je Trumpovu kampanju pritiska i ekonomski rat protiv Teherana označio neuspjehom. Reagujući na tekuću ofanzivu, Schumer je optužio da “američki narod plaća cijenu Trumpovog potpunog neuspjeha u Iranu”, ukazujući na rastuće cijene goriva i teret koji politika stavlja na američke porodice kao direktne posljedice te politike. Schumer je ranije osudio Trumpovu ofanzivu protiv Irana kao “nepromišljenu i nezakonitu”, insistirajući da “ovaj rat mora prestati”. Zaključak koji proizlazi iz njegovih izjava je jasan. Zapravo, čak i među Trumpovim demokratskim kritičarima, suštinski argument je da Washington, nakon mjeseci rata, sankcija i maksimalnog pritiska, i dalje nije ni blizu ostvarenju svojih deklarisanih ciljeva.
Bivši diplomata State Departmenta: Drvo sankcija je već obrano
Alan Eyre, bivši diplomata State Departmenta i član američkog pregovaračkog tima za nuklearni sporazum iz 2015. godine, bio je daleko otvoreniji od većine američkih zvaničnika kada je riječ o ograničenjima novih sankcija protiv Irana.
Eyre je u intervjuu za Al Jazeeru odbacio najnovije sankcije Trumpove administracije, rekavši: “Drvo sankcija je već obrano.” Taj potez pripisao je američkoj “frustraciji” i upozorio da novi ekonomski pritisak neće nužno baciti Teheran na koljena.
Prema Eyreu, kada se iranski lideri suoče s egzistencijalnim prijetnjama, oni ne postaju spremniji na kompromis, naprotiv, svako povlačenje vide kao znak slabosti koji bi samo izazvao još veći američki pritisak u budućnosti. Kao rezultat toga, procijenio je da je vjerovatnoća da će iransko rukovodstvo “kapitulirati” manja od vjerovatnoće da će Teheran eskalirati svoj odgovor.
International Crisis Group: Pritisak bez traženja izlaza je uzaludan
Ali Vaez, direktor projekta za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi, dao je oštru ocjenu Trumpove nove politike, upozoravajući da Washington zapravo ponavlja lekcije koje je tokom proteklih nekoliko godina već naučio, ali i one iz kojih nije uspio naučiti.
U intervjuu za AP, Vaez je rekao da je najnovija kampanja ekonomskog pritiska samo učinila poziciju Irana “tvrđom”. Jasno je izjavio: “Pritisak bez izlazne strategije je uzaludna vježba.” Prema njegovom mišljenju, iranski zvaničnici su više puta jasno stavili do znanja da, čak i kada bi popustili pred američkim zahtjevima pod ekonomskom prisilom, nemaju povjerenja da Trump jednostavno ne bi pomjerio granice i vratio se s novim uslovima.
Ta procjena naglašava ključnu slabost američke strategije “ekonomske blokade” protiv Irana: sankcije mogu služiti kao djelotvorno sredstvo za promjenu ponašanja samo ako druga strana vidi stvarnu mogućnost olakšanja u zamjenu za ustupke. Bez toga, ekonomski pritisak ne proizvodi kapitulaciju; on podstiče otpor i pojačava motiv da se pronađu načini za zaobilaženje ograničenja.
Kako je Iran naučio zaobilaziti sankcije?
Ta zabrinutost među američkim stručnjacima direktno se odnosi na dugogodišnje iransko iskustvo izbjegavanja američkih sankcija. Tokom godina života pod ograničenjima, Teheran je izgradio široke mreže kako bi održao izvoz nafte, protok novca i indirektnu trgovinu. Analiza Middle East Institutea ukazuje na to da je Iran postao sve sofisticiraniji u korištenju bankarstva u sjeni, trgovinskih posrednika, promjene zastave tereta, promjene ruta i regionalne trgovine kako bi zaobišao zapadna ograničenja.
AP je u vlastitoj analizi Trumpove najnovije ekonomske blokade primijetio da su Ujedinjeni Arapski Emirati posljednjih godina funkcionisali kao glavno čvorište za ponovni izvoz, apsorbirajući značajan dio šoka sankcija usmjerenih protiv Irana. Upravo su te regionalne trgovinske mreže jedan od glavnih razloga zbog kojih Washington teško može djelotvorno provoditi sekundarne sankcije protiv Teherana.
Iran se ne može baciti na koljena
Gotovo pet decenija sankcija protiv Irana ne znači da te mjere nisu imale nikakav ekonomski učinak. Naprotiv, finansijski pritisak i trgovinska ograničenja nanijeli su stvarne troškove iranskoj ekonomiji. Ali suštinski argument među američkim kritičarima jeste da su ekonomski utjecaj i sposobnost da se neka zemlja prisili na političku pokornost dvije veoma različite stvari.
Eyre tvrdi da je većina američkih instrumenata sankcija protiv Irana već iskorištena i da Washington sada ide prema mjerama poput pomorskih blokada i multilateralnih embarga.
U međuvremenu, analiza AP-a pokazuje da je Trumpova administracija, kako bi zatvorila posljednje preostale ekonomske kanale Irana, primorana proširiti pritisak izvan iranskih kompanija i subjekata na treće zemlje, uključujući velike kupce nafte, potez koji bi provedbu mogao učiniti još težom i povećati troškove za SAD i njegove saveznike.
Stoga reakcije koje dolaze iz Washingtona sugeriraju da Trumpovo proglašenje “ekonomske blokade” protiv Irana predstavlja manje potpuno novo oružje, a više pojačavanje instrumenta koji Washington protiv Teherana koristi već decenijama. Ono što je danas drugačije jeste to što je Iran, tokom istog tog perioda, stekao iskustvo i izgradio trgovinske mreže i finansijske mehanizme kako bi ublažio posljedice sankcija. Upravo zato kritičari poput Eyrea upozoravaju da veći pritisak neće nužno proizvesti politički ishod koji Trump želi i da bi, umjesto da primora Teheran na kapitulaciju, mogao Iran gurnuti prema većoj ekonomskoj otpornosti i još širim naporima za zaobilaženje sankcija.
Ekskluzivno PISjournal
