PISjournal – Carine koje je Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, uveo gotovo svim zemljama svijeta, predstavljaju kraj neoliberalnog globalnog ekonomskog poretka i početak novog sustava.
To je potvrdio i Scott Bessent, američki ministar finansija, rekavši: “Carine su počele usmjeravati naše međunarodne odnose.” To označava početak plana za promjenu globalnog ekonomskog poretka – procesa koji se već dogodio dvaput s dva sistema, oba pod vodstvom SAD-a.
Da bismo razumjeli novi globalni ekonomski poredak, moramo razumjeti stavove Trumpovog ekonomskog tima, predstavnika ‘Američkog ekonomskog nacionalističkog pokreta’, poput Scotta Bessenta i Stephena Millera, Trumpovog glavnog ekonomskog savjetnika.
Također, moramo razmotriti prethodna dva ekonomska sistema:
Prvi sistem bio je Bretton-Woods sistem, koji je trajao od 1944. do 1971. godine. Taj sistem stvorio je ekonomski i sigurnosni okvir koji je doveo do osnivanja NATO-a, sklapanja sigurnosnog sporazuma s Japanom, stabilizacije svjetskih valuta prema dolaru te pretvaranja dolara u globalnu rezervnu valutu. Bretton-Woods značio je tri ključne stvari:
1. Stabilizaciju stranih valuta u odnosu na američki dolar koji je bio vezan za zlato.
2. Zemlje učesnice dobivaju vojnu zaštitu SAD-a i mogu biti domaćini američkih vojnih baza.
3. SAD pomaže tim zemljama u razvoju industrije kako bi konkurirale američkoj industriji, ali zadržava pravo uvođenja zaštitnih carina.
Prema Bessentu, SAD je svijet podijelio u tri “kante”: zelenu, žutu i crvenu. “Zelena kanta” uključuje zemlje koje dobivaju izuzeće od carina, sigurnosnu zaštitu i lagan pristup dolaru. “Žuta kanta” uključuje neutralne zemlje koje sklapaju bilateralne sporazume sa SAD-om, dok “crvena kanta” sadrži zemlje komunističkog bloka izvan tog sistema.
Kao što kaže Stephen Miran, ovaj je sistem doveo SAD u situaciju poznatu kao „Triffinova dilema” – ili SAD mora štampati više dolara da bi zadovoljio potrebe globalne ekonomije ili zadržati ograničenu ponudu dolara vezanu uz zlato, što bi ugušilo ekonomski rast.
To je dovelo do odluke predsjednika Nixona 1971. da prekine zamjenjivost dolara za zlato i ukine Bretton-Woods sistem.
Drugi sistem – neoliberalni globalni poredak – pojavio se početkom 1980-ih, u vrijeme Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. U tom sustavu, zemlje “zelene kante” imale su pristup ogromnom američkom potrošačkom tržištu i dolar-sistemu. Zauzvrat, SAD je osiguravao sigurnost pomorskih puteva.
Taj neoliberalni sistem obuhvatio je:
1. Smanjenje carina što je više moguće.
2. Uklanjanje prepreka za globalna ulaganja.
3. Fleksibilne devizne kurseve.
4. Američku vojnu zaštitu za sve.
No, sistem je doveo do toga da dolar nije mogao pokrivati cijeli opseg globalne trgovine. Ipak, fleksibilnost kurseva učinila je dolar snažnijim, Amerikance bogatijima od drugih naroda, ali je domaću proizvodnju učinila skupljom. To je izazvalo “bijeg tvornica” i preseljenje industrije, posebno u Kinu.
Taj je proces doprinio nastanku “američkog ekonomskog nacionalizma” i izboru Donalda Trumpa 2016. godine, posebno u industrijskim središtima SAD-a, poznatim kao “Rust Belt”, koje su teško pogođene deindustrijalizacijom, nezaposlenošću i gospodarskom stagnacijom.
Tako je počeo kraj neoliberalnog globalnog poretka i kraj ideje slobodne trgovine, a Trump je uveo carine protiv Kine.
To nas vodi do MAGA plana za novi globalni ekonomski poredak. MAGA (Make America Great Again – Učinimo Ameriku ponovno velikom) je krilatica pokreta američkog ekonomskog nacionalizma.
Koji je sadržaj MAGA plana za novi ekonomski poredak? Je li realan ili samo san luđaka?
Cilj mu je rebalansirati trgovinu kroz reindustrijalizaciju SAD-a. Trump to želi iz dva razloga:
1. Propast industrijskog sektora uzrokovala je pad regija koje su mu donijele izbornu pobjedu – tzv. “Rust Belt”.
2. SAD zaostaje za drugim industrijskim silama, posebice Kinom, a napetosti oko Tajvana dodatno rastu. Historija je pokazala koliko su civilne tvornice ključne u procesu brze militarizacije.
Američki ministar obrane, J. D. Vance, istakao je: “U posljednjih nekoliko godina jedna kineska kompanija izgradila je više trgovačkih brodova nego SAD od Drugog svjetskog rata.”
Scott Bessent i Stephen Miller objavili su istraživački rad “Korisnički vodič za rekonstrukciju svjetskog trgovinskog sistema”, u kojem pitaju: “Koliko je moguće ponovno industrijalizirati SAD uz istovremeno smanjenje vrijednosti dolara i očuvanje njegove uloge kao svjetske rezervne valute?”
Trump upozorava: “Ako želite postati zemlja Trećeg svijeta, samo izgubite dolar kao rezervnu valutu.”
Iako su ta dva cilja međusobno proturječna (smanjenje vrijednosti i očuvanje statusa rezerve), Miran tvrdi da se oba mogu postići kroz MAGA plan.
MAGA plan ima tri faze:
1. Faza haosa s carinama – Carine se uvode svima, prijateljima i neprijateljima, pokazujući da vlada nije zabrinuta za pad berze ili loš gospodarski učinak. Cilj: dobiti pregovaračku moć.
Bessent i Miran tvrde da je to privremeno – kad se ostvari pritisak, nastupaju ekonomske reforme.
2. Faza recipročnih carina – Nakon niza međusobnih carina, Kina i EU bi mogle prihvatiti valutne dogovore.
3. Faza bilateralnih sporazuma – Zemlje će povezati svoje valute s dolarom, podržavati ih jačanjem vrijednosti dolara i zauzvrat dobiti pristup američkom tržištu, sigurnosne pogodnosti i vezu sa sustavom rezervne valute. To je sličnost s Bretton-Woods sustavom, ali bez zlatnog standarda.
U praksi, ovaj sistem potčinjava druge zemlje SAD-u. Bessent izjavljuje: “Novi sistem svjetske trgovine je mreža ekonomskih, sigurnosnih i vojnih odnosa – nijedna dimenzija se ne može izdvojeno tretirati.”
Trumpov pogled na međunarodne odnose temelji se na potpunoj integraciji tih odnosa u korist američkog naroda.
Na kraju, sistem bi zemlje iz tri kante (zelena, žuta, crvena) sveo na dvije (zelena i crvena), gdje bi samo ‘zelene’ zemlje uživale američku zaštitu i morali bi de facto prepustiti suverenitet SAD-u.
Zašto plan može propasti?
1. Traži veliko povjerenje u SAD, koje mnoge zemlje više nemaju – posebno zbog američkog odnosa prema saveznicima i teritorijalnim ambicijama u Kanadi i Grenlandu.
2. Plan počiva na pogrešnoj pretpostavci – kako kaže Miran: “Da te zemlje nemaju alternativno tržište osim SAD-a”, dok Kina izvozi samo 14% svoje robe u SAD.
3. Carine same po sebi ne vraćaju proizvodnju ni kratkoročno ni srednjoročno.
4. Čak i ako prve dvije faze uspiju, zahtijevaju dug vremenski period – Amerikanci koji pate od inflacije, siromaštva i nezaposlenosti to neće moći podnijeti.
5. Ideje američkog ekonomskog tima su nerealne – poput carina na one koji profitiraju od američkih obveznica, te pokušaj istodobnog devalviranja dolara i zadržavanja njegove rezerve.
Na kraju, Trumpov plan izgleda kao oblik ekonomske rasne dominacije ili ekonomsko porobljavanje drugih zemalja – gura svijet prema uništenju samodostatnosti. U suštini, Trump pokušava sprovesti ideju ‘arogancije moći’ kako bi sve globalne ekonomske poluge bile u rukama SAD-a.
Ekskluzivno PISjournal
