PISjournal – Političke promjene u Ukrajini, koje su u konačnici ishodile dolazak na čelo države Volodimira Zelenskog, poznatog ukrajinskog komičara, osim promjena u unutrašnjoj politici, donijelesu i tektonske promjene na međunarodnom planu.
Naime, Ukrajina je, poučena iskustvom iz 2014. godine kada je u sukobima sa separatistima koje je podržavala Rusija izgubila Krim, obmanuta velikom zapadnom prevarom u nadi da će se pridružiti NATO-u i postati članica Evropske unije, izazvala dodatni gnjev Rusije, što se moglo primijetiti kroz nagomilavanje ruskih vojnih snaga duž granice s Ukrajinom u više navrata neposredno prije započinjanja rusko-ukrajinskog rata.
Korijeni rata u Ukrajini leže u politikama širenja zapadnog svijeta i NATO-a na istok, te aspiracija Rusije da faktički ima Ukrajinu kao svojevrsnu tampon zonu prema članicama NATO saveza, s vlastima u Kijevu koje će biti ili proruske, ili u najmanju ruku opredjeljene za vojnu neutralnost. S jedne strane, Zapad je, suprotno svojim obavezama, širio NATO prema istoku, a tišina Rusije tokom mnogo godina nije bila rezultat saglasnosti, već slabosti i nemogućnosti da se suprotstavi zapadnom širenju i dominaciji. S druge strane, nijedna zemlja, u mjeri u kojoj joj to omogućavaju njene nacionalne i međunarodne moći, ne dopušta da se, suprotno njenim vanjskopolitičkim aspiracijama, realiziraju aktivnosti koje smatra nepovoljnim za svoje nacionalne interese.
Ukrajina je od 1812. godine bila sigurnosna zona za Rusiju. Smještena na zapadnoj granici Rusije, Ukrajina je tokom Napoleonovih ratova odigrala ključnu ulogu u sprečavanju ruske invazije. Tokom Drugog svjetskog rata, ukrajinska teritorija bila je od velike važnosti u ishodu rata i porazu Njemačke, jer su Nijemci morali proći više od 1.600 kilometara kroz Ukrajinu da bi stigli do Moskve. Rusko mišljenje se sagleda u tome da ako Ukrajina postane članica NATO-a, ona uništava stratešku dubinu Rusije, što niti jedna velika svjetska sila u praksi ne može dopustiti.U tom kontekstu važno je istaći kako Rusija smatra da bi ulaskom Ukrajine u NATO, ruska teritorija bila izložena velikoj opasnosti.
Ova udaljenost u eri raketa, dronova, aviona i modernih vojnih vozila je vrlo mala. Historija međunarodnih odnosa prepuna je ratova čiji su uzroci bili provokativni postupci susjednih neprijatelja! Princip “preventivnog rata” je upravo iz tog razloga bio prihvaćen među zemljama članicama Ujedinjenih nacija. Shodno tome Rusija smatra da je ovaj rat koji vodi protiv Ukrajine u njihovom interesu, te da je preventivne prirode.
Nezvanični podaci pokazuju da je, od početka rata u februaru 2022. godine do danas, Ukrajina imala više od 400.000 žrtava (poginulih i ranjenih), gotovo trećinu svoje populacije od 45 miliona (15 miliona izbjeglica u Evropi i SAD-u), a ekonomski trošak rata, uključujući vojnu i nevojnu pomoć Evrope i SAD-a, procijenjen je na oko 350 milijardi dolara. Pored toga, mnogi gradovi i sela, komercijalni centri, luke, farme i strateške rezerve žitarica i poljoprivrednih proizvoda, rudnici, vojne instalacije i oprema, infrastrukturni objekti, pomorske, kopnene i željezničke flote, energetske linije, elektrane i industrijska postrojenja Ukrajine uništeni su, a šteta koja se mora sanirati i obnoviti procijenjena je na više od 500 milijardi dolara. Takođe, između 110 i 160 hiljada kvadratnih kilometara (18–27%) ukrajinske teritorije, uključujući Krim, kao i četiri druge oblasti: Luhansk, Donjeck, Zaporožje i Herson, okupirane su od strane Rusije.
Suprotno međunarodnom pravu Rusija okupaciju potonje navedenih teritorija iz Ukrajine smatra nužnim za njenu nacionalnu sigurnost i očuvanje teritorijalne cjelovitosti.Oni u kontekstu ukrajinske teritorije idu dalje, pa stoga teže pripojenju “Novorosije” (Nova Rusija) koja uključuje još četiri oblasti, Kharkiv, Dnepropetrovsk, Mykolaiv, Odesa, te “Malorusiye” (Mala Rusija) koja uključuje šest oblasti: Kirovograd, Cherkasy, Chernihiv, Sumy, Poltava i Kijev putem pregovora sa Amerikom pod Trumpom! Ove nove teritorije koje Rusija traži u pregovorima o miru čine otprilike 43% ukrajinske teritorije, što zajedno sa 18–27% već okupiranih područja čini 60–70% cijele Ukrajine!
Jasno je kako iz predočenog deskriptivnog opisa stanja možemo zaključiti kako je sudbina Ukrajine u ovom kontekstu veoma bolna, te da je faktički ova država,koju trenutno predvodi izigrani, ali i izgubljeni Zelenski, potpuno dezorijentirana! Izgleda da će u konačnici Ukrajina biti u znatno gorem položaju nego je to bilo prije 2014. te pogotovo 2022. godine u kojoj je rat između Ukrajine i Rusije definitivno eskalirao.
Prema izvještajima The Economist-a, citirajući izvore upoznate sa situacijom, ministar finansija SAD-a Scott Basent je tokom svog posjeta Kijevu prošle sedmice predsjedniku Volodimiru Zelenskom dao samo sat vremena da razmotri sporazum koji Washingtonu omogućava neograničen pristup ukrajinskom mineralnom bogatstvu. Izvori su za Economistrekli da je Zelenski očekivao da će Basent razgovarati o nastavku finansijske podrške Ukrajini. Međutim, umjesto toga, dobio je dokument u kojem se traže sva ukrajinska mineralna bogatstva. Predsjednik Ukrajine odbio je ovu ponudu i odgodio razgovor za sigurnosnu konferenciju u Minhenu.
Dijelovi ovog nacrta koji su procurili pokazuju da SAD traži 50% prihoda od ukrajinskih resursa kao kompenzaciju za pomoć koju je Bidenova administracija pružila Ukrajini u ratu protiv Rusije, kao i u zamjenu za pomoć u obnovi Ukrajine koju će isključivo provoditi SAD.
Ključne tačke nacrta sporazuma između SAD-a i Ukrajine:
• Vlada SAD-a se obavezuje na dugoročne finansijske investicije u stabilnost i obnovu Ukrajine, te u tu svrhu osniva instituciju pod nazivom Fond za obnovu Ukrajine koji će biti pod njenim nadzorom na ukrajinskom tlu.
• Ukrajina će SAD-u prenijeti 50% ukupnih prihoda od licenci za eksploataciju resursa, čime će praktično dati Washingtonu finansijski udio u ukrajinskoj ekonomiji.
• Fond za obnovu Ukrajine imat će ekskluzivno pravo za izdavanje i upravljanje licencama za eksploataciju resursa i rudnih bogatstava.
• SAD će imati “pravo prvokupa” za kupovinu mineralnih resursa prije nego što Ukrajina bude mogla prodati te resurse drugim zemljama.
• Ako Ukrajina ne ispuni svoje finansijske obaveze, SAD može legalno zaplijeniti ukrajinsku imovinu.
• Ovaj sporazum klasificira transakcije ukrajinskih resursa kao komercijalne i podliježe američkoj i međunarodnoj arbitraži.
• SAD će imati potpuni audit prava nad finansijskim izvještajem Ukrajine u vezi s Fondom za obnovu.
• U sporazumu nije postavljen datum isteka, što znači da finansijski interesi SAD-a u ukrajinskim resursima mogu trajati neograničeno.
Prema jednom visokom ukrajinskom zvaničniku, ova ponuda, koja je bila ključni dio pregovora Zelenskog s američkim potpredsjednikom J.D. Vanceom tokom sigurnosne konferencije u Minhenu u petak, 14. februara 2025. godine, nije uključivala nikakva sigurnosna jamstva za Ukrajinu, što nam ukazuje kako uprkos višegodišnjem ratu, te opredjeljenju prema Zapadu, Ukrajini niko ne garantuje mirnu i prosperitetnu budućnost!
Pregovori o okončanju rata u Ukrajini, u prisustvu američke delegacije predvođene ministrom vanjskih poslova Markom Fabijem i ruske delegacije predvođene ministrom Sergejem Lavrovom, održani su bez prisustva Ukrajine, 18. februara 2025. godine u Rijadu, Saudijska Arabija.
Prema izvještaju Fox News-a, SAD i Rusija predložili su trofazni plan za okončanje rata u Ukrajini:
1. Primirje;
2. Izbori u Ukrajini;
3. Potpisivanje konačnog sporazuma.
Možda u svijetu ne postoji veća sramota i poniženje od situacije u kojoj osobi nije dopušteno da bude prisutna na sjednici na kojoj će biti donesena odluka o njenoj sudbini i budućnosti, niti imati ikakvo pravo da određuje svoju sudbinu!Ovdje se može uporediti i pozicija ratnog predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine predvođenogpredsjednikom Alijom Izetbegovićem koji je bio pred apsolutnim zapadnim pritiskom, o čemu je svojevremeno svjedočio Richard Hoolbruke! Ipak, Bosna i Hercegovina je bila za stolom, te iako pod pritiskom, pregovarala je o svojoj sudbini – Ukrajina to nije! Ko se i površno bavi međunarodnim odnosima shvatit će koliko se ustvari nova američka administracija poigrava s Ukrajinom, te kako obezvrjeđuje Zelenskog, kroz eliminiranje njegovog učešća za pregovaračkim stolom!
Nakon telefonskog razgovora Trumpa sa Putinom i ministrima vanjskih poslova Rusije i SAD-a u Rijadu, Rusi su objavili svoj plan o budućnosti Ukrajine. Traže da cijeli istočni dio Dnjepra, kao i obalne oblasti Herson i Odesa, u potpunosti postanu dio Rusije, a da se grad Kijev podijeli na dva dijela. Istočni dio Kijeva, smješten na istočnoj obali rijeke Dnjepra, trebao bi pripasti Rusiji. Prema ovom planu, pored četiri oblasti koje su već prethodno glasale (Luhansk, Donjeck, Zaporožje, Herson), strateške oblasti poput “Kharkiv” i “Sumy” trebale bi takođe postati dio Rusije. Time bi Rusija namjeravala proširiti svoje granice na zapad, kao i susjedstvo sa Rumunijom na jugozapadu.
Iskustvo posljednjih nekoliko stoljeća pokazuje koliko je zapadni liberalni demokratski kapitalizam sam po sebi u krizi, a pojmovi poput humanosti, etike, obaveza i časti potpuno strani toj kulturi. Kao što su neki analitičari prethodno predvidjeli, na kraju će Ukrajina, kao i svi slabi i ovisni sistemi i države, postati žrtveni jarac Zapada u njegovom odnosu sa Rusijom. Ovo predviđanje se temelji na logici realizma koja dominira postojećim međunarodnim poretkom i iskustvom.U konačnici, ova analiza ukazuje nam da je ukrajinska naivnost, te oslanjanje na Zapad bila pogrešna strategija Zelenskog koji je u veoma teškojsituaciji, te uz nevjerovatnu pomoć Zapada nije uspio ispuniti svoj cilj, već naprotiv!
Ekskluzivno PISjournal
